Danijela Lugarić Vukas u svojem eseju roman "Čija je krivica?" Sofije Tolstoj čita kao odgovor na Tolstojevu "Kreutzerovu sonatu", ali i kao tekst o internaliziranoj ženskoj/majčinskoj krivnji u patrijarhalnome braku. Pomni će čitatelj u ovoj jednostavnoj pripovijesti Sofije Tolstoj primijetiti niz paradoksa: što se Ana više trudi da suprugu postane dobra supruga, to više sama nestaje; što više daje svojoj djeci, to više osjeća vlastitu nedostatnost u obavljanju te funkcije; što više odgovornosti prihvaća, to više krivnje osjeća. Anina krivnja proizlazi iz ambivalentnosti njezinih osjećaja prema onima o kojima skrbi
Wiesel je kao mladić preživio Auschwitz i Buchenwald u kojem su mu ubili oca, majku i sestru. Utočište je našao u Francuskoj, završio je studij književnosti, filozofije i psihologije na pariškoj Sorbonni, a potom je 1955. na jidišu i 1958. na francuskom objavio knjigu koja će ga proslaviti, "Noć". Američki PBS emitirao je krajem siječnja dokumentarac o piscu i dobitniku Nobelove nagrade za mir 1986. godine
U okviru gotovo 25 godina kontinuiranog objavljivanja suvremene hrvatske poezije, projekt BEK donosi novi ženski pjesnički blok sa sedam zbirki autorica različitih generacija, čiji su radovi već obilježili recentnu književnu produkciju i pronašli brojnu čitateljsku publiku
Danski scenarist i pisac Søren Sveistrup svjetsku je publiku osvojio kao autor kultne serije "The Killing", a književni je uspjeh potvrdio romanom "Čovjek od kestena" koji je ubrzo adaptiran u Netflixovu seriju "Lutke od kestena". Nakon velikog međunarodnog uspjeha prve sezone, druga sezona te serije stiže 7. svibnja 2026. na Netflix, a nakladnička kuća Fokus upravo je objavila drugi dio serijala, roman "Igra skrivača"
Omiljena zagrebačka knjižničarka, 2019. godine proglašena Zagrepčankom godine, i voditeljica Knjižnice Bogdana Ogrizovića sredinom travnja odlazi u mirovinu. Svi mi koji svoje unutarnje tvrđave gradimo na knjigama – "steći naviku čitanja", kako je jednom rekao William Somerset Maugham, "znači izgraditi sebi utočište od gotovo svih nevolja života" – imali smo svoju knjižničarku koja je s nama, knjigu po knjigu, redovito od djetinjstva, gradila hram u kojem se molimo čitajući. Jasna Kovačević mnogima je bila upravo takva knjižničarka
Velika francusko-američka kiparica od djetinjstva je rastrgana: otac je želio još jednog sina, njezinu majku vara s brojnim ljubavnicama, kad joj majka umre, djevojka se baci u rijeku. Spasit će je brak i odlazak u Sjedinjene Države gdje će svoju depresiju i potisnuti bijes pretvoriti u kreativnu energiju za jedan od najzanimljivijih kiparskih opusa. O tome govori dokumentarac "Skulptura i bijes" redateljice Marie-Ève de Grave nedavno prikazan u sklopu Arterije
"Duhovi zemlje" je roman-saga o heroinama iz mračnog doba, ženama poput sestara Baković te Rajkinoj indijanskoj dojilji i njezinoj praunuci u suvremenoj Boliviji u prostoru uronjenom u krvavom srazu različitih vjera i politika. U njemu se isprepleću fakcija i fikcija, tragične ljubavne priče, narod i majčinstvo
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Slavna američka filozofkinja i feministkinja trideset i pet godina nakon kultne knjige "Nevolje s rodom" u svojoj novoj knjizi argumentira kako su Katolička crkva, različite civilne vjerske organizacije i desničarski pokreti stvorili snažnu i opasnu psihosocijalnu fantazmu u koju ulijevaju sve moguće suvremene strahove: od klimatskih katastrofe do ekonomskog prekarijata. Prema njima, tzv. rodna ideologija ne prijeti samo čovjeku, obitelji i naciji, nego je opasna poput nuklearnog oružja ili indoktrinirajuća za djecu poput Hitlerove mladeži
Nakladničke kuće Sandorf i Mizantrop objavile su nedavno kapitalno djelo Marthe C. Nussbaum, "Izdizanje misli: inteligencija emocija", na gotovo 800 stranica, u kojem jedna od vodećih filozofkinja današnjice sastavlja sveobuhvatnu teoriju emocija kao polazište za stvaranje dobre etičke teorije
Koliko je Platonov Sokrat prikazan u svoj silini svoje strategije (i moguće iritantnosti), toliko je Ksenofontov više jedan bistri, drski i ujedno vrlo promišljeni Zemljanin koji je u sebi već sve prelomio, uključivo s mišlju o smrtnosti
Još od Hobbesa i Rousseaua - uvjetno rečeno, jer nisu suvremenici – traje ta prepirka: jesu li ljudi po prirodi loši, sebični i zli pa im treba civilizacija kao glazura, ili su ljudi intrinzično dobroćudni, a privatno vlasništvo i civilizacija su ih pretvorili u vukove? Nizozemski povjesničar i jedan od najistaknutijih mladih europskih mislilaca Rutger Bregman u svojoj novoj knjizi, "Ljudski rod", iznosi revolucionarnu hipotezu – realistično je pretpostaviti da smo dobri
Nakladnička kuća Petrine knjige upravo je pokrenula novu biblioteku Psyché, a prvi naslov koji je objavila u sklopu nje jest psihološki klasik iz 1983. godine, knjiga jungovskog analitičara Murraya Steina "U srednjim godinama". Tipična predodžba krize srednjih godina sredovječni su muškarci koji kupuju brze automobile i upuštaju se u ljubavne veze s mladim djevojkama, ili pak sredovječne žene što doživljavaju seksualno oslobođenje s potpunim strancima. No kriza srednjih godina nešto je sasvim drugo…
Glavni lik romana "Horror vacui" žena je (istovremeno pripovjedačica), otprilike u srednjim tridesetim godinama, kontemplativna i britkoumna. U svojevrsnom unutarnjem monologu ona razmatra svijet, prostor, zbivanja oko sebe, a nadasve odnos sa suprugom od kojeg se udaljava konstatirajući da je njihova povezanost gotovo nikakva
Izraelska psihoanalitičarka Ilany Kogan u svojoj knjizi opisuje živote svojih pacijenata koje je snažno obilježio transgeneracijski prijenos traume. Roditelji, naime, često nesvjesno koriste dijete kao "spremnik" svojih patnji i teških iskustava. Premda je u knjizi riječ o potomcima preživjelih žrtava Holokausta, sadržaj je podjednako primjenjiv na sve vrste trauma
Još od Hobbesa i Rousseaua - uvjetno rečeno, jer nisu suvremenici – traje ta prepirka: jesu li ljudi po prirodi loši, sebični i zli pa im treba civilizacija kao glazura, ili su ljudi intrinzično dobroćudni, a privatno vlasništvo i civilizacija su ih pretvorili u vukove? Nizozemski povjesničar i jedan od najistaknutijih mladih europskih mislilaca Rutger Bregman u svojoj novoj knjizi, "Ljudski rod", iznosi revolucionarnu hipotezu – realistično je pretpostaviti da smo dobri
Simbolika duševnog rasta provodni je motiv prve zbirke poezije pjesnikinje Ane Jurišić – ona u temu i motiv ulazi kao dovršena pjesnikinja, iako do jučer za nju nismo ni znali: gdje li se samo skrivala, i zašto. "Harikla" je decentno, i daleko od klišeja, napunjena simbolima tarota, astrologije, egipatske i biblijske (starozavjetne) mitologije – duboki rad "nevidljivih tranzicija" zahtijevao je, očito, i duboko poniranje, ne samo na tamnu stranu bića, nego i u arheologiju književne prošlosti
Louise Glück simbolički Perzefonu koristi slično kao Dante Vergilija: Perzefona je putnica što korača zajedno s Koscem, "živomrtvi" podsjetnik na gubitak, ne samo onaj koji smrt donosi, nego i koji smrti prethodi – božica je lirskom subjektu i čitatelju utjelovljeni "memento mori". Istodobno, Glück u Perzefoninoj ženskoj priči pronalazi paralelnosti s vlastitim, ali i univerzalnim ženskim iskustvom
Stihovi Vande Mikšić iz zbirke "Bosa" osvježavaju čitatelja kao da je uronio glavu u hladnu vodu. Poezija je to visokog leta, kristalna kocka vedrine i kad uopće nije vedra, čiste i jasne strukture koja je daleko i od škrtosti i od naplavljenog obilja. Vanda Mikšić nema se potrebu skrivati iza nagomilanih rečenica prevladavajuće deskriptivne poezije, njoj ne trebaju ukrasi niti autofikcijska ispovijedanja – pjesničko tijelo kod nje organski izrasta iz riječi koje se koriste pravilno, ritmično i zaigrano
Krešimir Bagić piše o zbirci poezije "52 dana. Interkontinental" koju su zajednički napisali pjesnici i dugogodišnji prijatelji Branko Čegec i Miroslav Mićanović. Obojica su deziluzionirani žitelji ovoga svijeta, povremeno su melankolični, često se okreću prošlosti, viđenim slikama, proživljenim događajima, vremenu kada se intenzivnije živjelo. Unatoč svemu, njihov je govor nerijetko ludičan, oni kao da se zaboravljaju pišući, kao da prkose svakodnevici, kao da se obnavljaju ulazeći u nepredvidive labirinte lirike
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više
