Meni je Međugorje neka vrsta lozinke za vlastitu ambivalentnost u pogledu vjere. Međugorje je jedno od kodnih imena za konfrontaciju racionalnog i iracionalnog u meni, a iz tog sukoba, između ostalog, nastaje moja književnost. S druge strane, meni je, nevezano uz pitanja teizma i ateizma, intimno bliska cijela ta priča o Međugorju, ja sam odrastao s tom pričom, bila je neizostavni element mojih formativnih godina. I ne kažem slučajno "priča", jer meni je Međugorje više književnost nego bilo što drugo, kaže pjesnik Ivica Đikić s kojim smo razgovarali povodom njegove nove zbirke poezije "Međugorje"
Književna kritičarka Nataša Govedić piše o dva romana koji se bave temom gubitka očeva: "Jezeru" Ane Brnardić i "J kao Jastreb" Helen Macdonald. I Brnardić i Macdonald otvoreno govore o tome da je očeva smrt nenadoknadiva i da je "uronjenost u ljubav" koju ti roditelj poklanja nešto što treba "prevesti dalje", roditi novi planet intimnosti, koji može biti "raspršen na lišće u krošnji", ali i fokusiran na vlastitu djecu, prijatelje, ostatak obitelji – ili na bilo kakvu radikalno strastvenu zaokupljenost. Bez toga žalovanje neće "magično" proći
Fraktura je za predstojeći Interliber pripremila nove knjige Slobodana Šnajdera, Slavenke Drakulić, Snježane Banović, Monike Herceg i Želimira Periša. Boris Rašeta i Goran Gavranović u svojoj knjizi slažu dnevnike, memoare i novinske zapise u kroniku dana koji vode od njemačkog napada do proglašenja NDH. Od prijevodne književnosti Fraktura pak ističe nove knjige Olge Tokarczuk, Javiera Cercasa, Richarda Powersa, Juana Gómez-Jurada i "Talijanske bajke" Itala Calvina
Knjiga "Uvod u teoriju filmske priče" Nikice Gilića prva je izvorna domaća teorijska knjiga koja se sustavno bavi filmskom naracijom. Polazeći od Aristotela i ruskih formalista te vodeći čitatelja do suvremene naratologije i kognitivističke filmologije, Gilić objašnjava kako film slikom, zvukom, montažom, ritmom, prostorom i vremenom navodi gledatelja da izgradi priču
Mi koji smo u književnost ušli na "mala vrata" kao da se moramo pravdati kada pišemo o siromaštvu i ljutnji zbog klasnih nejednakosti. Odrasli smo u kućama bez knjiga, bez društvenih stanova i ljetovanja u sindikalnim odmaralištima. Postoji stara poslovica: "Sit gladnom ne vjeruje." Nerazumijevanje ovih tema nerijetko dolazi i od neosviještenih privilegija, govori spisateljica s kojom smo razgovarali povodom njezina nova romana "Pravi život" (Naklada OceanMore)
U opsežnoj ovogodišnjoj produkciji Školske knjige ističu se književna djela hrvatskih i svjetskih velikana, kapitalna znanstvena i stručna izdanja domaćih autora, nagrađivane popularno-znanstvene knjige i publicističke uspješnice. U rasponu od Miroslava Krleže, Homera i Johna Miltona do Katarine Velike, Potemkina i Beatlesa – pripremljen je bogat izbor vrhunskih autora i raskošno opremljenih knjiga za sve naraštaje čitatelja
Negdje na pola pisanja ovog romana primijetio sam da mi je junakinja ponovno žena. Tad sam osjetio da će ispasti: "Želimir ponovo piše žene", ali bilo je prekasno za promjene, Danica se već spakirala za more i zaboravila ponijeti uloške. Želimir Periš, autor čitateljima omiljene "Mladenke kostonoge", nedavno je objavio novi roman, "Gvb – spoznaja ljepote u potpunoj slučajnosti"
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Finski filozof i psiholog Frank Martela u svojoj knjizi "Divan život", što ju je upravo objavila zagrebačka Planetopija, upozorava da smo vjeru u Boga i kozmički red zamijenili slijepom vjerom u sreću i time sami sebi izazvali duboku egzistencijalnu krizu. Sreća je postala kulturna norma; uručen nam je moralni sustav u kojem se dobrota mjeri time koliko se dobro osjećamo. Umjesto da tražimo smisao života, vrijeme je da se okrenemo – smislu u životu
Nakon uspješnice "Doba čarobnjaka" – koju je posvetio Heideggeru, Benjaminu, Wittgensteinu i Cassireru – njemački filozof i pisac Wolfram Eilenberger napisao je novu knjigu, posvećenu filozofkinjama: u "Plamenu slobode" govori o životu i mišljenju Hannah Arendt, Simone de Beauvoir, Simone Weil i Ayn Rand, u razdoblju između 1933. i 1943. godine
Projekt BEK objavio je nakon gotovo četvrt stoljeća kontinuiranog rada filozofski klasik "Meditacije" Marka Aurelija u prijevodu Petra Vujačića kao svoj 400. naslov te sada nudi zainteresiranim čitateljima čak 357 naslova za besplatno čitanje i preuzimanje
Književni kritičar Dario Grgić piše o novom izdanju Sandorfa i Mizantropa, knjizi filozofa Petera Sloterdijka "Strašna djeca novog vijeka", koju je preveo Kiril Miladinov
Zagrebačka Planetopija nedavno je objavila knjigu ugledne britanske psihoterapeutkinje Julije Samuel u kojoj iscrpno prikazuje što se s nama događa u trenutku kad nam umre voljena osoba. Smrt roditelja, partnera, brata ili sestre, prijatelja ili - najgora trauma - smrt djeteta izaziva duboku bol i osjećaj gubitka, a na samom kraju je tugovanje, jedna od najsnažnijih manifestacija psihičke patnje koju možemo doživjeti
Izražavati se, govoriti i pokazivati uvijek (pogotovo izvana) djeluje jednostavnije nego što doista jest, pogotovo kad su naše obiteljske uloge duboko ukorijenjene te u mnogim slučajevima jasno zadane. O tome govori roman "Odrasli ljudi" Marie Aubert
Izraelska psihoanalitičarka Ilany Kogan u svojoj knjizi opisuje živote svojih pacijenata koje je snažno obilježio transgeneracijski prijenos traume. Roditelji, naime, često nesvjesno koriste dijete kao "spremnik" svojih patnji i teških iskustava. Premda je u knjizi riječ o potomcima preživjelih žrtava Holokausta, sadržaj je podjednako primjenjiv na sve vrste trauma
Glavni lik romana "Horror vacui" žena je (istovremeno pripovjedačica), otprilike u srednjim tridesetim godinama, kontemplativna i britkoumna. U svojevrsnom unutarnjem monologu ona razmatra svijet, prostor, zbivanja oko sebe, a nadasve odnos sa suprugom od kojeg se udaljava konstatirajući da je njihova povezanost gotovo nikakva
Milko Valent najpoznatiji je po radikalnoj slobodi tematiziranja seksualnosti i erotike, a riječ je o autoru koji živi isključivo od pisanja, piscu visoke radne energije, eruditu i osobi gotovo enciklopedijske žudnje za spoznajom
Tatjana Jukić prevela je na hrvatski dvije pjesme Christine Rossetti i Emily Dickinson, ovaj put o iskrama, kremenu, svjetlu i tami – mali biljeg za zimski solsticij. Rossetti i Dickinson rođene su u razmaku od svega pet dana, obje u prosincu 1830. godine, svaka sa svoje strane Atlantika, da bi – svaka sa svoje strane – obilježile i transformirale liriku na engleskom jeziku u devetnaestome stoljeću. Jukić je redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Granica poezije je trenutak njezina prepoznavanja. Ako se nešto ne prepozna kao poezija, onda nije poezija. I to je tako. Mislim da je jako teško objasniti što je poezija, a što nije. To je trenutak kada se nataloženo kolektivno mišljenje i kulturno pamćenje susreće s individualnim osjećajem svijeta. Kao u čuvenim stihovima Branka Miljkovića koji to najtočnije opisuju: "Ceo jedan narod/ Izmišlja reči za pesmu/ Koju će se usuditi da napiše/ Jedan čovek posle sto godina"
Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je sonet "Ko vodomar što gori" ("As Kingfishers Catch Fire", 1877) Gerarda Manleyja Hopkinsa (1844–1889). Hopkins sumira viktorijanske zahvate u liriku i, uže, u format soneta, te usmjerava jezik engleske lirike prema 20. stoljeću
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više