Epistolarni roman "Ognjena zemlja" priča je o dvojici muškaraca različita podrijetla u kojem se vješto isprepleće životna sudbina pripovjedača, bivšeg mornara, sa sudbinom Indijanca iz plemena Yámana. "Đavolje stablo" roman je o padu i iskupljenju, o čovjeku koji se usudi pogledati u ponor vlastite duše. Sepúlveda je napisao uzbudljiv roman o čileanskom društvu nakon Pinochetove diktature kada se kotač povijesti pomaknuo dovoljno da na svjetlo dana izađu svi užasi vladavine zloglasnog generala
Nemoguće je procijeniti koliko konceptualnih metafora ima neki jezik jer za jednu konceptualnu metaforu možemo imati beskonačan broj oblika koji se realiziraju u jeziku. Odgovor na pitanje koliko metafora ima neki jezik sličan je odgovoru na pitanje koliko rečenica ima neki jezik, kaže lingvistica i znanstvena savjetnica u Institutu za hrvatski jezik koja je ove godine objavila knjigu "Metafora: Dekodiranje jezika imaginacije"
U novom nastavku naše rubrike preporučujemo vam knjigu o prvoj hrvatskoj profesionalnoj knjižničarki, ujedno prvoj hrvatskoj (eksperimentalnoj) psihologinji i prvoj našoj ženi koja je doktorirala filozofiju, potom roman njemačke spisateljice i operne redateljice koja je već godinama jedna od kandidatkinja za Nobelovu nagradu za književnost te za kraj memoare poznate holivudske glumice i modela
"Mislim da danas svatko otvorenih očiju vidi produkciju zla na mnogim razinama života u sve stranskijoj zajednici. Moram priznati da mi je i danas neshvatljivo s kakvom lakoćom ljudi pristaju na očigledne projekcije zla ne računajući s mogućnošću da i sami postanu njegove žrtve", govori pjesnik, esejist i nakladnik koji je nedavno objavio knjigu eseja "Ljepota ponora"
Odlična godina za projekt BEK, tijekom koje je prvo zabilježeno milijunto čitanje domaćih pjesničkih naslova, a onda i više od 200 objavljenih domaćih autorica i autora te više od 400 objavljenih naslova, ipak je bila dovoljno dobra tek za odbijenicu Zaklade Kultura nova
U sklopu biblioteke PULS izdavačka kuća Egmont za Interliber donosi nastavak hita "Heraklina krv", novi roman Ane Huang, novitet Freide McFadden, priručnike "Kako se nositi s osjećajima" i "Skandinavsko umijeće skladnog suroditeljstva", novi samostalni roman Andrzeja Sapkowskog, klasik Mary Shelley i dvije nove knjiške kutije
Romanu Roberta Međurečana "Tako neka bude", koji je Sandorf objavio u svibnju ove godine, prošlog je mjeseca dodijeljena nagrada "Ksaver Šandor Gjalski" za najbolje prozno djelo u 2025. Nagradu dodjeljuju Društvo hrvatskih književnika, Ministarstvo kulture i medija i Grad Zabok. Žiri nagrade Gjalski istaknuo je da roman "na jedinstven način ujedinjuje vrhunski povijesni realizam i hrabar intelektualni izazov koji gađa izravno u suvremeni hrvatski kontekst…"
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Slavna američka filozofkinja i feministkinja trideset i pet godina nakon kultne knjige "Nevolje s rodom" u svojoj novoj knjizi argumentira kako su Katolička crkva, različite civilne vjerske organizacije i desničarski pokreti stvorili snažnu i opasnu psihosocijalnu fantazmu u koju ulijevaju sve moguće suvremene strahove: od klimatskih katastrofe do ekonomskog prekarijata. Prema njima, tzv. rodna ideologija ne prijeti samo čovjeku, obitelji i naciji, nego je opasna poput nuklearnog oružja ili indoktrinirajuća za djecu poput Hitlerove mladeži
"Još od tog čudesnog perioda koji je obilježio prijelaz iz sredine 19. u 20. stoljeće sociologija se bavi istim opsesivnim pitanjima: Hoće li propadanje vjere i zajednice ugroziti društveni poredak? Hoćemo li moći živjeti smislen život u izbivanju svetosti? Štoviše, Maxa Webera mučili su problemi kojima su se bavili i Dostojevski i Tolstoj: ako se više ne bojimo Boga, što će nas učiniti moralnima? Ako se više ne prepuštamo i nismo vođeni svetim, kolektivnim i obvezujućim značenjima, što će naš život učiniti smislenim? Ako se pojedinac, a ne Bog, nalazi u središtu moralnosti, što će se dogoditi “etici bratstva“, pogonskoj sili svih vjera? Sociologiji je, stoga, od samih početaka glavno zvanje bilo utvrditi značenje života nakon smrti religije."
Koliko je Platonov Sokrat prikazan u svoj silini svoje strategije (i moguće iritantnosti), toliko je Ksenofontov više jedan bistri, drski i ujedno vrlo promišljeni Zemljanin koji je u sebi već sve prelomio, uključivo s mišlju o smrtnosti
Duša je u gabuli u ovom ovozemaljskom Sibiru i prijeko ju je potrebno spasiti, pa makar to značilo, eto, zapravo je steći, i tek onda upasti u nove, još pravije nevolje od onih prethodnih, dok se bilo bezdušnim. André-Jean Voelke piše slično kao Pierre Hadot, njega također objavljuje isti izdavač, kada je filozofska literatura u pitanju nezaobilazni Sandorf. Hadot je napisao predgovor gdje je konstatirao da se ni s jednim filozofom svoga vremena nije slagao kao s Voelkeom
Finski filozof i psiholog Frank Martela u svojoj knjizi "Divan život", što ju je upravo objavila zagrebačka Planetopija, upozorava da smo vjeru u Boga i kozmički red zamijenili slijepom vjerom u sreću i time sami sebi izazvali duboku egzistencijalnu krizu. Sreća je postala kulturna norma; uručen nam je moralni sustav u kojem se dobrota mjeri time koliko se dobro osjećamo. Umjesto da tražimo smisao života, vrijeme je da se okrenemo – smislu u životu
Pjesnikinja, esejistica, književna kritičarka i jedna od najmlađih urednica časopisa New Yorker Meghan O’Rourke u svojoj knjizi "The Long Goodbye: A Memoir" piše o svom iskustvu žalovanja za majkom koja je umrla od karcinoma
Schulz je jedan od voditelja harvardskog istraživanja sreće koje je započelo davne 1938. godine i još traje. Ovo dosad najdulje dubinsko longitudinalno istraživanje ljudskog života proučilo je više od 2000 ispitanika kroz tri naraštaja
Nakladničke kuće Sandorf i Mizantrop objavile su nedavno kapitalno djelo Marthe C. Nussbaum, "Izdizanje misli: inteligencija emocija", na gotovo 800 stranica, u kojem jedna od vodećih filozofkinja današnjice sastavlja sveobuhvatnu teoriju emocija kao polazište za stvaranje dobre etičke teorije
Simbolika duševnog rasta provodni je motiv prve zbirke poezije pjesnikinje Ane Jurišić – ona u temu i motiv ulazi kao dovršena pjesnikinja, iako do jučer za nju nismo ni znali: gdje li se samo skrivala, i zašto. "Harikla" je decentno, i daleko od klišeja, napunjena simbolima tarota, astrologije, egipatske i biblijske (starozavjetne) mitologije – duboki rad "nevidljivih tranzicija" zahtijevao je, očito, i duboko poniranje, ne samo na tamnu stranu bića, nego i u arheologiju književne prošlosti
Svoju lirsku avanturu otpočela je stihom – "napišem šuma i bude šuma" – stihom koji je ubrzo postao jedan od najpoznatijih i najomiljenijih stihova suvremene hrvatske poezije. Proglasili su ga najsvjetlijim i najoptimističnijim stihom, a Ankinu poeziju radosnom novošću hrvatskog pjesništva. Šuma je ostala jedan od ključnih simbola njezine poezije
"Nemam ja puno za reći / samo mi nije dobro kad šutim", kaže Nikola Strašek u jednoj od pjesama iz zbirke "Leptirići u trbuhu, glave na kolcima". "Ako ono što želiš reći / nije bolje od tišine / šuti", nastavlja u pjesmi "Kraljevstvo nebesko". Onima koji ne mogu šutjeti predlaže da operu posuđe, previju ranu, budu korisni, doprinesu, a ako baš moraju, neka pjevaju. Kad bismo ga barem poslušali; buka je nesnosna
Krešimir Bagić piše o zbirci poezije "52 dana. Interkontinental" koju su zajednički napisali pjesnici i dugogodišnji prijatelji Branko Čegec i Miroslav Mićanović. Obojica su deziluzionirani žitelji ovoga svijeta, povremeno su melankolični, često se okreću prošlosti, viđenim slikama, proživljenim događajima, vremenu kada se intenzivnije živjelo. Unatoč svemu, njihov je govor nerijetko ludičan, oni kao da se zaboravljaju pišući, kao da prkose svakodnevici, kao da se obnavljaju ulazeći u nepredvidive labirinte lirike
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više