Marija Jurić Zagorka (1873-1957), hrvatska književnica i novinarka, dugo je vremena bbila sustavno prešućivana i kritizirana, no danas je nezaobilazno ime ne samo kad se govori o procesu širenja hrvatskoga čitateljskog kruga, nego i o razvijanju jednoga tipa proznog pisma bez kojeg bi hrvatska književnost bila bitno osiromašena. Na mišljenja kritičara da piše samo za širok krug čitatelja odgovorila je: “Jest! Istina je! Pišem za publiku, za široke slojeve - jer sam dio njihov i ništa drugo. A tko je ta publika? I tko su ti široki slojevi kojima sam pisala i kojima pišem? To su oni, koji nose ideale - nose zastave, koji se za njih dadu zatvarati, za njih strijeljati! To su vrlo, vrlo uzvišeni slojevi i njima služiti, njima smjeti i moći pisati, vrlo je velika čast i golema milost.“ Napisala je romane “Grička vještica”, “Gordana”, “Republikanci”, “Kamen na cesti”, “Kneginja iz Petrinjske ulice”, “Jadranka”, “Mala revolucionarka”, “Vitez slavonske ravni”, “Plameni inkvizitori”, “Kći Lotršćaka”.
Podijeli na Facebook
