Ivana Sajko (Zagreb, 1975.), hrvatska dramatičarka i dramaturginja. Diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti, smjer dramaturgije i magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dobitnica je nekoliko nagrada za dramsku knjizevnost, uključujući tri nagrade za dramsko djelo Marin Držić za drame: “Naranča u oblacima” (1998), “Rebro kao zeleni zidovi” (2000) i “Misa za predizbornu šutnju, mrtvaca iza zida i kopita u grlu” (2002). Suosnivačica je kazališne skupine BAD co. gdje je do 2005. djelovala kao dramaturg i redatelj, da bi kasnije nastavila režirati i izvoditi vlastite drame u hibridnim izvedbenim formama eksperimentirajući s problemima odnosa dramskoga teksta i scenske izvedbe. Drame joj se izvode u kazalištu i na radiju, te su objavljene na desetak jezika. Od 2008. njena djela postaju jako dobro prihvaćena na kazališnoj sceni njemačkog govornog područja, gdje često bivaju i praizvedena. Drama “Rose is a rose is a rose is a rose” praizvedena je na festivalu Steirischer Herbst u Grazu 2008. godine, a “Prizori s jabukom” u Stadttheater Bern 2009. Do sada je objavila zbirku drama “Smaknuta lica” (2001), dramsku trilogiju “Žena – bomba” (2004), romane “Rio bar” (2006), nagrađen priznanjem Ivan Goran Kovačić za najbolje prozno djelo, i “Povijest moje obitelji” (2009) te teorijsku knjigu “Prema ludilu (i revoluciji): čitanje” (2006). (Izvor: Wikipedia)
Podijeli na Facebook
