Ivo Andrić

Ivo Andrić

Bosna i Hercegovina

Ivo Andrić, pjesnik, pripovjedač, romanopisac, esejist, rođen je 1892. u Dolcu kraj Travnika. Studirao je filozofiju na fakultetima u Zagrebu, Beču, Krakovu i Grazu, gdje je i doktorirao 1923. Poslije Prvog svjetskog rata Andrić ulazi u diplomatsku službu te više godina radi kao činovnik u konzulatima u Rimu, Bukureštu, Madridu i Ženevi. Prije početka Drugog svjetskog rata dobiva položaj veleposlanika u Berlinu. Nakon raspada Jugoslavije 1941. izlazi iz diplomatske službe te vrijeme okupacije provodi u Beogradu. Nakon rata bio je poslanik u Skupštini BIH i u Saveznoj skupštini. Bio je i predsjednik Saveza književnik Jugoslavije (1946-1952). Ivo Andrić počeo je pisati još prije Prvog svjetskog rata. Njegovi prvi radovi objavljeni su u omladinskim listovima i časopisima (“Hrvatski đak”, “Bosanska vila” itd.). Početak njegova literarnog stvaranja označen je izlaskom ciklusa pjesama u Hrvatskoj mladoj lirici 1914., te knjigom “Ex Ponto” 1918. Napisao je nekoliko knjiga pripovjedaka (“Nemiri”, “Put Alije Đerzeleza”, “Pripovetke” itd.), eseje i lirsku prozu. Poslije Drugog svjetskog rata Andrić objavljuje svoja najvažnija djela: “Travnička kronika” (1945), “Na Drini ćuprija” (1945) i “Prokleta avlija” (1954). Godine 1961. Ivi Andriću uručena je Nobelova nagrada za književnost.

Primajte naš newsletter

Top liste - prema vašim ocjenama

Novo u katalogu