Djeca Patrasa

Zoran Ferić
Djeca Patrasa

Dobro ispričana, kontroverzna priča o krizi srednjih godina

14.07.2014. | Lidija Deduš | Ocjena recenzenta: 4,0

Gdje je granica ljubavi i imali je uopće? Može li se ljubav razlikovati od sažaljenja i kako odrediti kad je riječ o ljubavi, a kad o zaluđenosti? Što se događa muškarcima kad uđu u klimakterij, i "boluju" li oni od njega uopće, ili starenjem samo pokušavaju opravdati ludost koja ih obuzima pred sviješću o bespoštednom prolasku života?

Stanislav Bernstein sredovječni je profesor u krizi braka, godina, života. Njegova priča ne razlikuje se mnogo od priče prosječnog hrvatskog građanina: vikend druženja uz alkohol i prijatelje sa sličnim životnim situacijama, brak bez djece, bez razumijevanja, podugo već i bez ljubavi; ispraznost svakodnevice i nemotivirajuća radna okolina.

Kad se sa suprugom Ines preseli u kuću svojih roditelja, u čijem susjedstvu nakon mnogo godina ponovo susreće Almira, prijatelja iz škole čija sedamnaestogodišnja kći nakon prometne nesreće biva zatočena u invalidskim kolicima, stvari će se za njega početi rasplitati u neobičnom smjeru.

Na izletu koji iniciraju njegova i Almirova supruga, Stanislav će susresti Marinu, svoju sedamnaestogodišnju učenicu koja boluje od multiple skleroze, i onako kako svaki čovjek u životu ima osobu koja će promijeniti njegov život, tako će Marina promijeniti Stanislavov.

U braku s Ines stvari već dugo ne funkcioniraju. Komunikacija je s godinama oslabila, seks se sveo na povremene pokušaje proširivanja obitelji, a Ines, koja naizgled još drži sve konce u rukama, skriva tajnu iz života koji je prethodio braku sa Stanislavom.

Spletom okolnosti, Stanislav počinje sumnjati da ga žena vara, i to mu daje "alibi" da i sam odluta u susjedov kupus. Maštajući o Marini, učinit će stvari koje muškarac njegovih godina nikada ne bi učinio. Jesu li one ispravne, ili ne - stvar je individualne prosudbe čitatelja.

Zoran Ferić ovim je romanom pokazao vrhunsko pripovjedačko umijeće. Fabularno, svakom novom stranicom uvlači čitatelja dublje u radnju, postavljajući istovremeno pred njega i moralnu dvojbu: koliko je ispravno (ne) iskoristiti seksualnu osviještenost tinejdžera? Gdje je crta koju treba povući u odnosu spram seksualnosti? Koliko "nepošten" mora biti muškarac da bi izigrao tradicionalne obiteljske vrijednosti i upustio se ne samo u "skok preko plota", nego u voćnjak čije voće još nije niti dozrijelo?

Međutim, ono što je cijeloj knjizi nakon čitanja umanjilo vrijednost jest nedostatak emocije i rastući suspens koji završava u slijepoj ulici. Kao da je pisac želio šokirati publiku prije negoli mu dozvoli da odluči tko je negativac i na čijoj je strani. Pripovijedajući priču (bez sumnje, majstorski, uz mnoštvo stilskih i jezičnih doskočica), kao da je zaboravio uvući se u glavu svojih protagonista i proanalizirati njihovu psihopatologiju. Opisujući ljubav, kao da je zaboravio kako je to kad je čovjek osjeća.

"Djeca Patrasa" idealno je štivo za predstojeće plažne dane. Ne zamara i ne zahtijeva preveliku koncentraciju, već u svojoj jednostavnosti opušta i zabavlja. Provjerite!



 

Facebook komentari

Novo u katalogu