20 koraka prema naprijed

Jorge Bucay
20 koraka prema naprijed

Kad se čovjek posloži, svijet se složi sam

02.03.2017. | Mihaela Štefec | Ocjena recenzenta: 4,5

Ako ste ikad čitali nešto što je napisao Jorge Bucay, onda znate da Bucay voli pričati priče. Njegovi tekstovi odišu mirom i ljubavlju. Iako su jednostavno napisani, u njima se skriva duboka mudrost, umijeće življenja. Svaka je njegova priča dobro promišljena i nalazi se na pravom mjestu u knjizi. Svaka ima poruku. Ako ste uzeli bilo koju Bucayevu knjigu u ruke, očito vam je trebala neka vrsta pomoći, što nije sramota. Svatko se povremeno izgubi na svojem putu prema sreći. Upravo zato i postoji knjiga poput ove – knjiga koja pomaže zalutalima da se vrate na put prema sebi.

"20 koraka prema naprijed" kratki je savjetnik koji donosi smjernice i priče kojima je cilj napredak i samoostvarenje – najviši cilj u čovjekovu životu. Na tom putu najvažniji je i prvi korak upoznavanje samoga sebe. Bez toga se ne može napredovati. U ovom kontekstu Bucay priča priču o ocu i sinu, koju zaključuje sinovom rečenicom: “Kad sam složio čovjeka, svijet se složio sam.“

Nakon što upoznamo same sebe, trebamo odlučiti biti slobodni, otvoriti se ljubavi, uživati u smijehu. Kad sve to napravimo, bitno je da naučimo bolje slušati ljude koji nas okružuju. “Imamo dva uha i samo jedna usta kako bismo imali na umu da moramo slušati dvostruko više i govoriti upola manje“, piše u Talmudu, a ponavlja Bucay.

Sljedeći su koraci poniznost, srdačnost, određivanje onoga “što je unutra, a što vani“. Zaključak je ovoga poglavlja vrlo zanimljiv, pomalo humorističan, ali ponovo i vrlo mudar: “iako sam pun stvari koje moram dovesti u red... uvijek ima mjesta za pivce s prijateljima“.

Za razvoj svake osobe bitna je i svijest o vlastitoj vrijednosti, ali i znanje kako svoje kvalitete “unovčiti“. Bucay ističe i važnost odabira dobroga društva te osuvremenjivanja vlastitih znanja bez predrasuda, važana je i kreativnost i kvalitetno iskorištavanje vlastitoga vremena. Potiče na samostalnost i izbjegavanje obisnosti i vezivanja, bilo o stvarima, bilo o ljudima.

Savjetuje izlaganje samo “dobro procjenjenim“ rizicima, dokazujući kako danas popularna krilatica YOLO – you only live once – ne smije biti tumačena kao nepromišljeno činjenje svega što se može učiniti, već promišljeno korištenje vlastite slobode na svoju korist, bez štete za sebe ili druge.

Ističe i važnost pregovora o “nužnim“ stvarima. Pokazuje kako je usporedba s drugima dobra, ali ne i natjecanje s njima. Govori i kako je strah od neuspjeha loš. Ističe kako se čovjek treba usuditi krenuti ispočetka te da ne smije sumnjati u konačni rezultat, što je ujedno i zadnji korak prema naprijed.

Kad je u pitanju Bucay, onima koji ga vole teško je biti objektivan - njima je divan, pa su im divne i njegove knjige i priče. Od svih priča meni je osobno bila najdojmljivija i najemotivnija ona u 19. koraku – “Kreni ispočetka“, o profesorici koja je dijelila plave vrpce s porukom “važan si mi“. Neću vam otkrivati o čemu je riječ, samo napomena - ta priča potiče na razmišljanje o sebi, o svojem životu i o odnosima s drugim ljudima.

Jedina, mala zamjerka knjizi je što se, čini mi se, ponešto izgubilo u prijevodu. Bucay piše na španjolskom jeziku i poziva se na neke španjolske riječi prilikom objašnjavanja, gdje je bitan korijen riječi, što je u hrvatskom jeziku potpuno drugačije. Konkretno, riječ je o glagolima, u izvorniku, competir (natjecati se) i compartir (dijeliti), što se prevoditeljica potrudila prilagoditi hrvatskom jeziku, no ne baš uspješno, riječima djelati i dijeliti.

Autorova je najpoznatija knjiga “Ispričat ću ti priču“. Uz to, poznatije su mu “Voljeti se otvorenih očiju“, “Put susreta“, “Put samoovisnosti“, “Put suza“, “Priče za razmišljanje“, a “Računaj na mene“ napisao je kao nastavak knjige “Ispričat ću ti priču“. Koju god od ovih knjiga uzmete u ruke, ne možete pogriješiti. S Bucayem nikad nije dosadno, a uvijek je poučno.
 

 

Facebook komentari

Novo u katalogu