Premda je Balkan geografski neodvojiv dio Europe, on je, kulturno konstruiran kao unutrašnja drugost, apsorbirao mnoštvo unutrašnjih i vanjskih – balkanskih i nebalkanskih – društvenih, političkih, kulturnih i religijskih proturječnosti. Europa je na Balkan rado izvozila svoje izume – poput nacionalizma ili antisemitizma, da bi se kasnije iščuđavala nad čudovišnim hibridima koji su s velikim zakašnjenjem uspijevali na balkanskom tlu. No, ako je Europa stvorila rasizam i antirasizam, mizoginiju i feminizam, antisemitizam i njegovu osudu, onda za takozvani balkanizam još uvijek nije pronađen komplementaran i oplemenjujući par. Marija Todorova u "Imaginarnom Balkanu" ne opisuje balkanske narode kao nevine žrtve niti potiče u njima emociju lažne nevinosti. Ona ih ne štedi zbog toga što se Zapad prema Balkanu ponio neodgovorno, niti potiče opasnu ideju da balkanski narodi nisu historijski akteri ili da je njihova sudbina uvijek u rukama viših sila. Todorova je kao znanstvenica bila svršeno svjesna svog položaja i svoje odgovornosti jer je pišući "Imaginarni Balkan" imala privilegij da istovremeno bude i izvan predmeta istraživanja i unutar njega, i izvan procesa prikupljanja znanja o predmetu i unutar njega. Ova knjiga nije napisana u ime nekakvog apstraktnog Balkana, Marija Todorova govori u ime onog djela balkanskih intelektualaca koji razmišljaju o problemu identiteta. "Imaginarni Balkan" – nastao kao svojevrsni pandan slavnom Saidovom "Orijentalizmu" – danas je vjerojatno najznačajnija novija znanstvena studija o Balkanu.
Podijeli na Facebook
