Žena vremenskog putnika

Audrey Niffenegger
Žena vremenskog putnika

Roman koji govori o tome da je bolje i kratko biti veoma sretan, nego cijeli život biti samo - dobro

10.05.2012. | Ivana Smilović | Ocjena recenzenta: 5,0

U mojoj karijeri strastvenog čitatelja ono što me oduvijek najviše smetalo jest pitanje: "Koja ti je najdraža knjiga?" A još više su me iritirali ljudi koji bi na to imali brz i nepromišljen odgovor. Smatrala sam to pitanje važnim i teškim i znala sam da će knjiga koju budem izdvajala kao najdražu za mene biti definitivno nešto posebno. Nisam se razočarala. Bila je to ljubav na prvo čitanje, iskrice su frcale, dogodila se kemija, kako god želite… "Žena vremenskog putnika", roman Audrey Niffenegger, probudila je u meni emocije koje se i sada komešaju dok je gledam kako mirno počiva na polici.

Knjiga je jednostavno posebna. Posebna po načinu na koji prenosi priču - iz perspektive dvaju glavnih likova Clare i Henryja, i to u različitim godinama, na različitim mjestima. Posebna po činjenici da se u knjizi zaista radi o putniku kroz vrijeme, a dok je čitate ne čini vam se da se radi o nečemu nemogućem. Putovanje kroz vrijeme glavnog lika čini se jednako realnim kao kupovina kruha u pekari. Posebna jer je u isto vrijeme bajkovita i tragična.

Glavni lik je Henry, putnik kroz vrijeme. No njegova putovanja kroz vrijeme nisu blagoslov, više su bolest. Događaju se iznenada, ne može kontrolirati gdje odlazi, a najgore od svega je to što ništa ne može ponijeti sa sobom, tako da na nepoznata mjesta dolazi kao "od majke rođen". Zbog toga je prisiljen krasti odjeću i novac, zbog čega naravno upada u razne nevolje.

Naravno, nije sve tako crno. Na jednom od putovanja kroz vrijeme, u dobi od 40 godina, upoznaje šestogodišnju Clare. Djevojčica nije svjesna da je već tada upoznala svoju srodnu dušu. Godine prolaze, Clare odrasta uz Henryjeve stalne i nenadane posjete, lišena svih činjenica iz budućnosti osim jedne - da će i mnogo godina kasnije biti uz Henryja. On je obavještava da se neće vidjeti dvije godine, a onda će se napokon susresti u sadašnjosti, gdje će Clare imati 20, a Henry 28 godina.

No, susreti s Clare tada će za Henryja biti dio budućnosti, tako da će se ona morati suočiti s tim da upoznaje novog, odnosno starog čovjeka, koji nije svjestan da se radi o ženi s kojom će provesti život. Suđeni su jedno drugome, ali hoće li se moći suočiti s problemima svakodnevnice dodatno narušenim stalnim putovanjima kroz vrijeme? Izazovi koji su pred njima su kombinacija tipičnih i netipičnih, i upravo to čini ovu knjigu realnom unatoč činjenici da se radi o znanstvenoj fantastici.

"Ali ne mislite li da je bolje i kratko vrijeme biti veoma sretan, čak i pod cijenu gubitka, nego cijeli život biti samo dobro?", citat je glavne junakinje koji po meni opisuje cijeli bit ove knjige.

Zašto biramo ljubav? Zašto volimo bezuvjetno? Zašto se prepuštamo, sanjarimo? Zato jer nijedan gubitak, poraz, udarac nije usporediv s trenucima kada nam se sve želje ostvare. Treba samo naučiti cijeniti takve trenutke, a meni je u tome pomogla upravo "Žena vremenskog putnika".
 

Facebook komentari

Novo u katalogu