Leah na prekretnici

Becky Albertalli
Leah na prekretnici

Odlična knjiga za mlade koji ulaze u svijet odraslih

11.07.2019. | Tanja Tolić | Ocjena recenzenta: 5,0

Leah Burke ima osamnaest godina i u biti je domaća varijanta debele Slytherin Rory Gilmore. Rory Gilmore zato što je i njezina majka, kao i ona glavne junakinje serije "Gilmorice", zatrudnjela u srednjoj školi, pa Leah sad muku muči s 35-godišnjom roditeljicom koja se na fejsu nije sprijateljila s očevima i majkama njezinih frendova, nego s braćom i sestrama njezinih prijatelja. Leah je Slytherin jer je, naoko, mrzovoljna i čangrizava, i Razredbeni klobuk iz serijala o Harryju Potteru bez premišljanja bi ju smjestio u dom Draca Malfoya i, khm, Voldermorta. Mršava nije, ali voli svoje tijelo i na pada joj na pamet ići na dijetu.

Čisto da se zna, imati mamu koja je zgodnija od vas živo je sranje. Mama pored toga ima i dečka, Wellsa, kojem je već rekla "volim te", a Leah se još nije ni poljubila. No Leah mami govori sve, "do mjere koja graniči s patološkim". "Redovito je obavještavam o svim tračevima na Tumblru i kažem joj u koga sam zaljubljena. I naravno da sam rekla mami da sam biseksualna, premda to ne zna nitko od mojih prijatelja."

Godinu dana nakon što su hrvatski čitatelji imali priliku upoznati Simona Spiera iz hit romana Becky Albertalli "S ljubavlju, Simon", po kojem je snimljen i istoimeni film, nakladnička kuća Vorto Palabra, ponovno u prijevodu Liljane Novković, donosi nam nastavak tog romana, "Leah na prekretnici", u kojem susrećemo poznate junake, ali ovoga puta je priča ispripovijedana iz perspektive Simonove najbolje prijateljice Leah.

U romanu "S ljubavlju, Simon" glavni junak je gej mladić kojeg zlonamjerno auta njegov poznanik iz škole. U romanu "Leah na prekretnici" Becky Albertalli, po struci inače klinička psihologinja koja je pomagala upravo mladima iz LGBTQIA+ zajednice, prikazuje pak koliko je izazovno biti biseksualna djevojka. Jedna od najčešćih predrasuda s kojima se one susreću jest da hetero mladići njihovu seksualnu orijentaciju doživljavaju kao zabavu; biseksualne djevojke postoje zbog njihovih masturbacijskih fantazija i, nerijetko, nemaju nikakav problem s tim zbijati glasne i uvredljive šale. Povreda nisu pošteđene ni od vlastita spola (roda): hetero djevojke ponekad se nabacuju lezbijkama i bi djevojkama jer su znatiželjne ili im je dosadno.

Pisati o ovim temama u Hrvatskoj je, nažalost, i dalje kao pisati o jednorozima (koji prde druge), ne zato što jednorozi ne postoje, nego zato što je postojanje – a kamoli svakodnevna stvarnost pripadnika LGBTQIA+ zajednice – još tabu. Pisati pak o tinejdžerima koji se autaju da su gej i biseksualni u rangu je zagovaranja toga da se protiv HPV-a cijepe i dječaci i djevojčice u osnovnoj školi: uvijek će se naći netko tko prevenciju – ili edukaciju – shvaća kao davanje dozvole za seks maloljetnicima. Baš zato su romani "S ljubavlju, Simon" i "Leah na prekretnici" izuzetno važni: jednorozi postoje, predivni su i, da, prde duge.

Leah u romanu s otprilike jedanaest godina postaje svjesna da ju privlače i djevojke i mladići. Njezina mama je s tim sasvim okej, i Simon bi sigurno s tim bio okej, no Leah je to svejedno teško reći jer intimna priznanja sebi i drugima uvijek su, kako kaže i naslov romana, prekretnice u našem životu. Leah je, pored toga, ionako na prekretnici: bliži se matura, ona i njezini prijatelji obilaze i biraju sveučilišta, iz nevine zaigranosti odjednom su katapultirani u svijet odraslih – moraju se donijeti odluke koje će definirati budućnost, odluke podrazumijevaju selidbe i, ono što posebno boli, rastanke.

Leah, naime, uopće nije mrzovoljna i čangrizava, barem ništa više od drugih tinejdžera. Stvar je u tome da ne podnosi dobro gubitke jer je u dobi od jedanaest godina, nekako u isto vrijeme kad je postala svjesna da je biseksualna, izgubila oca. "Treba mi prostora", tako je rekao tata i napustio mamu i nju, pjegavu zbunjozu koja ide u šesti razred i nema prijatelja, doslovno nijednog. "Išla bih u školu, došla doma i gledala s mamom televiziju. Veliki odmor provodila sam čitajući manga stripove u zahodu. Bilo je to baš nakon što je tata otišao, tako da je mama stalno bila ljuta i uplakana..."

Navodim sve ovo dosta ozbiljno, no "Leah na prekretnici" nije sumoran roman, baš suprotno. Kao i "Simon" napisan je zaigrano, lagano i duhovito, jezikom tinejdžera, duboko uronjen u njihovu supkulturu, psihu i emocije. "Leah" nije, srećom, napisana onako kako bi tinejdžerski roman možda napisali roditelji tinejdžera, ustrašeni time što njihova djeca odjednom otkrivaju ljubljenje, masturbiranje, erekcije, seks, alkohol, markiranje i tulume u podrumu. Napisana je za njih, obraća se njima s puno topline, humora i razumijevanja – vidi se da je autorica po struci psihologinja jer se prema složenim, ponekad impulzivnim tinejdžerskim osjećajima odnosi s uvažavanjem i poštovanjem, ne nazivajući ih dramom ili pretjerivanjem.

Becky Albertalli koristi ono što bi Amerikanci nazvali "strong language", dakle jezik u kojem ima psovki i uvreda ili, kako bi Leah to šarmantno i precizno izrazila: "Nekad sam mislila da erekcije doslovno pokazuju u smjeru osobe koja vas privlači, kao kompas. To bi puno pomoglo. Bilo bi neugodno za umrijeti, ali bi bar razjasnilo stvari." (I nama odraslima bi, Leah, to pomoglo.)

Zaplet romana vrti se oko toga što se Leah prvi put ozbiljno zaljubi, ozbiljno u smislu da se napokon dogodi taj prvi, mitski poljubac. Nezgodno je, ili možda nije, što se Leah zaljubi preko ušiju u osobu u koju se možda i ne bi trebala zaljubiti. "Cijelim putem do kuće u autobusu sam kao blender uključen na pulsiranje. U jednom trenutku mislim da sam se napokon sabrala, a zatim me groznica iščekivanja pogodi eksplozijom od milijun vata. (...) Obrazi su mi nevjerojatno vrući. Mogla bih pržiti šnicle na njima. Mogla bih razbijati termometre i glačati vam kosu i zadati vam opekotine drugog stupnja."

No Leahin život, kao i Simonov, mnogo je više i od zaljubljenosti i od homoseksualne ili biseksualne orijentacije: Leah je pametna štreberica, izvrsna u školi, odlična bubnjarica u bendu i talentirana crtačica. Mnoge prekretnice zbivaju se upravo na tom polju identiteta i po tome su univerzalna tema bez obzira na godine, spol, rodne uloge i seksualne preferencije: nekad je podjednako teško sebi priznati da si biseksualan i da imaš talent za slikanje s kojim bi mogao, samo ako se usudiš, stvoriti nešto ozbiljno.

Odlična knjiga za mlade, a i za njihove roditelje, čak i ako ne pokušavaju biti cool!
 

Facebook komentari

Novo u katalogu