Noćni tigar

Yangsze Choo
Noćni tigar

Maštovit i napet roman o tigrovima, vrlinama i izgubljenim prstima

23.06.2020. | Tanja Tolić | Ocjena recenzenta: 5,0

Europski vukodlak je čovjek koji za puna Mjeseca promijeni kožu i postane zvijer. Zatim odlazi iz sela u šumu ubijati. Ali za malajske domoroce tigrodlak nije čovjek, nego je zvijer koja, kad tako odluči, navlači ljudsku kožu i dolazi iz džungle u selo vrebati ljude. Malaja sa svojom mješavinom Malajaca, Kineza i Indijaca, puna je demona: zemlja čudesa kojima upravljaju uznemirujuća pravila.

U tu je Malaju – što je povijesni naziv za današnju Maleziju koju su kolonizirali Portugalci, Nizozemci i naposljetku Britanci prije nego što je stekla neovisnost 1957. godine – smještena radnja maštovitog romana "Noćni tigar" Yangsze Choo, kalifornijske spisateljice koja je četvrti naraštaj Malezijaca kineskog porijekla. "Noćni tigar", što ga je upravo objavilo Znanje u lijepom i tečnom prijevodu Karmele Cindrić, povijesni je roman napisan po receptu magijskog realizma, a u malezijskog verziji sve magično se vrti oko simbolike tigra, brojeva i izgubljenih prstiju.

Kako autorica objašnjava u bilješci na kraju knjige, tigrovi tradicionalno izazivaju duboko poštovanje u cijeloj Aziji. Štovanje predaka u obličju tigrova – uvjerenje da se duša pretka može reinkarnirati kao tigar – bilo je uobičajeno na Javi, Baliju, Sumatri i u Malaji te premda se takav oblik smatrao "prijateljskim", ujedno ga se pribojavalo kao onoga koji kažnjava. Tigrovi duhovi, nastavlja, pojavljuju se u mnogim oblicima, uključujući duhove koji čuvaju hramove i sveta mjesta, trupla koja se pretvaraju u životinje te cijela sela ljudi zvijeri. Za tigrove se smatralo da imaju dušu poput ljudi i često ih se oslovljavalo počasnim nazivima, na primjer "stric" ili "djed". U priči Pu Songlinga, "Gospodin Miao", nepoznati muškarac sprijatelji se pak s nekim učenjakom u pijančevanju, a zatim ga na jednom okupljanju toliko razdraži loša kakvoća poezije koja se tu recitira da se pretvori u tigra i sve pobije (što je možda krajnji oblik književne kritike, kako duhovito primjećuje autorica).

U romanu doznajemo kako su "preduvjeti za to da čovjek postane tigar međusobno proturječni. Mora biti ili svetac ili zlikovac. U slučaju sveca, smatra se da je tigar keramat i služi kao duh zaštitnik, no i zlikovci se reinkarniraju – u tigrove kažnjavatelje. I nemojmo zaboraviti da postoje i harimau jadian – oni čak i nisu ljudi, nego zvijeri koje nose ljudsku kožu." Keramat-životinja sveta je zvijer, stvorenje koje može dolaziti i odlaziti poput fantoma, slobodno gaziti šećernu trsku i napadati domaće životinje. Uvijek se ističe nekom posebnošću, na primjer nema kljovu ili je albin. Ali najčešći je njezin znak usahla ili osakaćena šapa.

Jedan takav tigar, sumnjaju mještani, u lipnju 1931. godine u gradu Batu Gajah ubija djevojke, sve lijepe i dugokose, a to posebno brine jedanaestogodišnjeg slugu Rena koji mora ispuniti posljednju želju svoga pokojnog gospodara doktora MacFarlanea – pronaći njegov davno amputirani prst i položiti ga u njegov grob. Ren ima 49 dušnih dana da pronađe prst, u protivnom će duša njegova gospodara vječno lutati svijetom. Prst je, međutim, spletom okolnosti završio kod krojačke naučnice Ji Lin koja kockarske dugove svoje majke otplaćuje plešući s mušterijama u plesnoj dvorani Svibanjski cvijet u obližnjem Ipohu.

U "Noćnom tigru" nepretencizno se isprepliću povijest i mitologija, misterij i praznovjerje, stvarnost i mit, a sve to Yangsze Choo koristi kako bi istražila napetost između čovjekove ljudske i zvjerske prirode. Za to ne treba biti mjenolik – ni vukodlak ni tigrodlak; uostalom i u ovoj priči tigrovi ustvari izražavaju skrivene i zabranjene želje ljudi. Te su težnje, simbolički projicirane u legendu o tigru, povezane s još jednim vjerovanjem, onim o pet konfucijanskih vrlina utjelovljenima u (imenima) petero glavnih likova romana.

Kinezi, pripovijeda autorica u romanu, osobito vole komplete – dovršene cjeline, a pet vrlina predstavljaju ukupnost osobina koje čine savršenog čovjeka. To su Ren, što znači "čovječnost"; Yi, "pravednost"; Li, "red"; Zhi, "mudrost" i Xin, "vjernost". Ren znači imati ljudsko srce – dobrohotnost po kojoj se čovjek razlikuje od zvijeri. Savršen čovjek, po Konfuciju, trebao bi biti spreman umrijeti da sačuva svoju čovječnost, u ovom slučaju primarno dobrotu. To je ime dobio jedanaestogodišnji sluga, siroče, dječak tajnovitog mačjeg instinkta kojem trepere nevidljivi brkovi – pomoću njih može "vidjeti" ono što drugi ne mogu ni naslutiti. Zhi, "mudrost", mandarinski je način pisanja imena Ji Lin, a to se ime rijetko nadijevalo djevojčicama, čak i kad one maštaju da će postati liječnice. I Ren i Ji Lin imaju braću, "pravednoga" i "vjernoga", a tko je Li, peti među njima koji bi trebao donijeti red, temelj je zapleta na kojem počiva ova neodoljiva priča.

Kineska opsjednutost kompletima, dovršenošću, odnosi se naravno i na tijelo, onaj dio nas kojim vlada "zvijer". "Tijelo opet mora biti čitavo kad umreš. Sve dodano mora se ukloniti, a sve što nedostaje vratiti – inače ti duša neće počivati u miru", to je zapovijed koju slijedi maleni, ljubazni Ren u potrazi za odrezanim prstom pokojnog gospodara, a taj će se prst zametati posvuda – kao talisman u džepovima, tajna u platnenim torbama, arhiviran u staklenoj bočici na bolničkoj patologiji... Često će ga nositi Ji Lin, i sama u sukobu s vlastitim tijelom: bilo bi najbolje da se uda i preda tijelo suprugu (kad joj je poočim već zabranio obrazovati se), no tijelom će umjesto toga pokušati doći do slobode – plešući za novac i izbjegavajući nasrtljive dodire. To će joj tijelo dojaviti, iz želuca, i prve znakove zanosno romantične ljubavne priče, bonus ovom povijesnom misteriju.

"Noćni tigar" drugi je roman Yangsze Choo koja se, nakon diplome na Harvardu, zaposlila kao poslovna savjetnica. Prema njezinu prvijencu, romanu "Ghost Bride", Netflix je nedavno snimio i istoimenu seriju, priču o djevojci kojoj bogata obitelj ponudi da se uda za njihova mrtva sina. S dva uspješna romana iza sebe, one vrste koja se čita u jednom dahu zbog napete radnje i zapadnjačkom čitatelju netipične simbolike, Yangsze Choo je na dobrom putu da postane malezijska Isabel Allende.

 

Facebook komentari

Novo u katalogu