Prijevod na izvornik

Jack Gilbert
Prijevod na izvornik
Izabrane pjesme

Pjesnik tvrdokornih vrsta sreće

14.10.2020. | Tanja Tolić | Ocjena recenzenta: 5,0

"Moramo se odvažiti na ushit. Možemo bez ugode, / ali ne i ushita. Ne uživanja. Prihvatimo / tvrdoglavo vlastitu vedrinu u okrutnoj / talionici ovoga svijeta. Učiniti nepravdu jedinim / mjerilom naše pažnje znači slaviti vraga. / Ako nas i pregazi lokomotiva Gospoda, / zahvalimo barem na veličanstvenom kraju." Tako je govorio, pjevao, američki pjesnik Jack Gilbert (1925-2012) u pjesmi "Poslanica u obranu". Jedna je to od trideset pet njegovih pjesama prvi put prevedenih na hrvatski jezik, u slovenskom izdanju. Znanstvenoraziskovalni center Slovenske akademije znanosti in umetnosti (ZRC SAZU) i Založba ZRC početkom ljeta, a u prijevodu Lore Tomaš, predstavili su ovo dvojezično izdanje (engleski/hrvatski) u svojoj biblioteci Rak pustinjak posvećenoj previđenim književnim djelima.

Zbirka "Prijevod na izvornik" izbor je iz Gilbertovih "Sabranih pjesama" (2012.), a kronološki prati njegovih pet zbirki, od prve "Pogledi na opasnost" (1962.), pa do zadnje "Ples prije svega" (2009.). Osim što je prevela pjesme, Lora Tomaš napisala je i odličan predgovor u kojem Gilberta upoznajemo kao samotnjaka koji je većinu života proveo u inozemstvu, izvan književnih krugova, daleko od slave. Njegova debitantska zbirka poezije osvojila je 1962., u vrijeme kad je pjesnik imao trideset sedam godina, nagradu Yale za mlade pjesnike. Do objave sljedeće zbirke, proteklo je dvadeset godina. Još dvanaest do treće, i desetljeće prije naredne. U pedeset godina pjesništva objavio je svega pet zbirki, ukupno oko 400 pjesama.

Rodio se 1925., u Pittsburghu, koji je tema mnogih njegovih pjesama. Odrastao je samo uz majku, koja je imala farmu, otac je ostavio obitelj i pobjegao s cirkusom. Gilbert se družio s bitnicima, ali nije bio bitnik, sebe je opisivao kao "ozbiljnog romantika". Za razliku od svojih prijatelja, nikad nije bio ovisan o piću i drogama, a na njega su ključan utjecaj imali prijevodi klasične grčke i kineske poezije, pjesme Franka Sinatre i crno-bijeli filmovi.

Pisao je o žudnji i osami, starenju i smrti, ali najviše o zaljubljivanju i rastakanju odnosa; većina njegovih pjesama govori o njegovim ljubavnim vezama sa ženama. Prva muza bila je talijanska ljepotica Gianna Gelmetti, potom pjesnikinja i bivša studentica Linda Gregg s kojom je bio u vezi šest godina, a treća kiparica Michiko Nogami s kojom se preselio u Japan. Michiko Nogami posvećene su neke od najdirljivijih Gilbertovih pjesama: zajedno su proveli deset godina prije nego što se Michiko razboljela i umrla od raka 1982., u dobi od trideset šest godina. "Michiko umire u kući iza mene... Lukovi njezinih stopala kao glasovi djece što zvone među stablima limuna gdje je moje srce bespomoćno poput skršenih ptica", piše u pjesmi "Pronaći nešto". S Lindom je ostao prijatelj, bila je uz njega i tijekom godina kad je patio od Alzheimerove bolesti, sve do njegove smrti 2012. godine.

Pjesnikinja Alyson Hallett za njegove je pjesme rekla da su "toliko jednostavne da su šokantne". Kod Gilberta nema viškova ni ukrasa, (pjesničko) iskustvo sažima do srži, pojedini njegovi stihovi udaraju kao olujni vjetrovi, recimo kao u pjesmi "Prospero bez čarobnih moći" kad kaže "...usamljenost je naš zanat, a smrt Božje zelenaštvo". Iako Gilbert najviše piše o ljubavi, o tome da "do srca dopremo tek kad rastavimo što srce zna" ili da "želja umire jer pokušava biti ljubav", pogrešno bi bilo nazivati ga sentimentalistom.

Gilbert je vrsta pjesnika koji u samoći kopa kanal, onaj što od individualnog vodi u univerzalno, njegovo ozbiljno srce sretno je mjesto. U "Buđenju u noći" piše: "Ležim u tami i pitam se je li ovo zatišje u meni početak ili kraj"; u pjesmi "Opis sreće u Kopenhagenu" pak poručuje: "Ovime ti želim reći da se ne vraćam. Reći ti umjesto toga o svome životu među ljudima koji se hrvaju sa svojim srcem da bi išta osjetili, kao da je to nešto neprirodno." U pjesmi "Konji u ponoć bez Mjeseca" zamjećuje: "Ne čudi da su opasnost i patnja svuda oko nas. Zapanjuje nas pjevanje", a u pjesmi "Između starenja i starosti" zaključuje: "Budim se kao pas lutalica... Sam sa srcem što zavija, odbijam ga hraniti pukom naklonošću. Ležim u mraku, pjevam o tvrdokornim vrstama sreće."


* Kritika je u skraćenom obliku originalno objavljena u magazinu Globus.

* Više o knjizi na stranici izdavača: zalozba.zrc-sazu.si/sl/publikacije/prijevod-na-izvornik#v

Facebook komentari

Novo u katalogu