Ponekad se okreneš i svjetlo padne točno onako kako treba, i uhvatim kako ti kosa pada niz leđa i u času raširi lepezu sjena na tvojoj koži i poželim tad, stvarno poželim, uzeti olovku ili kist i iscrtati tu kartu na tvojim leđima, ispisati je, zadržati taj trenutak čak i kad ustaneš, i kad pokrivač spuzne niz tvoje bijele bokove i kad skočiš onako na prste kao kad djeca preskaču lokve, znaš onako, na prstima poskakujući
Opširnije...