Silvija Šesto - Odgovornost društva prema najmlađima na najnižoj je razini

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Nakon prošlotjedne predstave "Bum Tomica" u Maloj sceni, na pozornicu su se popeli književnica Silvija Šesto i strip-crtač i grafički dizajner Davor Šunk kako bi predstavili Bum Tomicu u još jednom izdanju. Strip "Album Tomica" u izdanju Naklade Semafora - koji piše Šesto, a crta Šunk - donosi 12 zgoda i nezgoda popularnog lika koji prati odrastanje generacija. Prva knjiga o Bum Tomici objavljena je 2002. godine, a od 2005. izvodi se istoimena predstava na pozornici kazališta Mala scena.
 

* S obzirom na reakcije publike na knjige i predstave, kakav prijem stripa očekujete? Jesu li knjiga, predstava i strip album namijenjeni publici iste dobi? Kakva su djeca koja odrastaju uz Bum Tomicu?

- Moglo bi se reći da će prva knjiga priča "Bum Tomica" uskoro biti punoljetna, a ni predstava po godinama puno ne zaostaje. Serijal je izvrsno primljen i od čitatelja i od kazališne publike. Zapravo, to i ne bi bio serijal da se prva knjiga nije ludo prodavala, nekad u izdanju Znanja, pa me urednica ponukala da napišem nastavke. Davno prije negoli je spominjana lektira i svakojaki prijepori vezani uz "popovanje" i podcjenjivanje djece. Osobno, kao autor, vesela sam što su priče doživjele ostvarenje "na druge načine". Ladislav Vindakijević prenio je izvrsno duh serijala na pozornicu, a sada i Davor Šunk u strip. Stripom je pomaknuta mogućnost recepcije na najmlađu djecu, no već se pokazalo da u njemu uživaju i odrasli.
 

* Kakva je bila suradnja s Davorom Šunkom koji je crtao strip? Vidite li u tandemu još neke mogućnosti za razvoj multimedijskog projekta "Bum Tomica"? Možda crtani film?

- S obzirom da sam podosta neambiciozna kad je riječ o projektima, odnosno nisam osoba od velikog planiranja, više od ishitrenih ideja koje mi se ukazuju u hodu, moglo bi se reći da se "Bum Tomica" pretvara u bezplanirani projekt. Kad je riječ o crtanom filmu, imala sam dosta ponuda koje su ne znam gdje zahirile, no s Davorom svakako, kad je riječ o stripu, idem dalje, u ovom slučaju, planiramo do deset nastavaka. Kako smo, kao i inače, nepotkovani sponzorima, sve to ide sporije, no ide. Kad me uhvati tjeskoba zbog toga sjetim se Ezopa i basne s kornjačom i zecom, pa se smirim.
 

* Koliko je strip danas blizak djeci, s obzirom na dominaciju elektronskih medija? Može li se pretpostaviti da bi se učenicima svidjela lektira u formi stripa? A nastavnicima?

- Za nastavnike ne znam, u ovom slučaju sve je namijenjeno djeci, a djeci se strip itekako sviđa! Strip je forma koja je zanemarena i marginalizirana u školskim okvirima. S Davorom sam radila radionice stripa i iz prve ruke znam koliko strip ujedinjuje i potiče kreativne mogućnosti do realizacije. Strip je fenomenalan spoj ilustracije i teksta u minimalnom. Minimalno je maksimalno postignuće, kao aforizam u književnosti. Valja u par riječi reći sve. Tiranija tirada ponekad je nemoguća.
 

* Izdanja Kluba prvih pisaca i Naklade Semafora struka zna cijeniti, što pokazuju brojna priznanja i nagrade, a i "Bum Tomica" je višestruko nagrađivan. Možete li najaviti neke nove projekte Kluba prvih pisaca i Naklade Semafora od kojih također očekujete slične uspjehe?

- Trenutno uređujem četvrtu godinu u mandatu predsjednice Kluba prvih pisaca, a ujedno i Nakladu Semafora. Ideja je puno, no institucije nažalost to nimalo ne prepoznaju. U tri godine izdali smo 35 naslova uz desetak subvencija, pokrenuli tri književne nagrade, no glupost s kojom se susrećem vjerojatno je veća od svemira. Da sad ne jadikujem, reći ću samo da ni dvanaestu godinu Društvo svih pisaca Hrvatske koji pišu za djecu, a koje čini sto i četrdeset pisaca iz cijele Hrvatske, nije dobilo sredstva za gostovanja pisaca izvan Zagreba. Radimo naslove, natječaje i promocije sa sredstvima koje jedno od dva velika društva utroše na neki mali okrugli stolić. Ostalo radimo volonterski, no to je samo jedan od priloga za enciklopediju hrvatskog licemjerja, osobito prema djeci. Sve će se to jednog dana vratiti poput bumeranga, a proces "vraćanja" već je počeo.
 

* Već niz godina u klubu O'grada na Kustošiji vodite literarne radionice po metodi Bum Tomica i svake godine objavite knjigu literarnih radova polaznika. Koliko je dosad knjiga objavljeno i koliko je polaznika obuhvaćeno?

- Nažalost, izašle su dvije knjige, radionice su bile predivno iskustvo, no zgrožena stalnim kukavičkim podmetanjem određenih krugova, te manipulacijom s "Tomicom" u svrhu skupljanja jadnih političkih poena, naprosto sam taj lijepi dio rada s djecom ostavila za bolja vremena. Uz to, neprestano dižem glas za autorska prava, a dosad baš niti jedna vladajuća klimava garnitura nije reagirala i omogućila da se zajamče neka prava, čiji je medijator država. Primjerice, tražili smo pravo i suglasnost na objavu dijelova autorskih djela u školskim udžbenicima i izgleda ušli u minsko polje. No ja svoj stav ne mijenjam, stojim iza svojih riječi i djela.

Nažalost, atmosfera straha koju generira jednoumlje, kojeg već jednom proživjeh čitava, ne obećava bolje dane. Odgovornost prema budućim generacijama kao da je na najnižoj razini. Još je tužnije za domovinu, no bolje za sve veći dio budućih generacija, što će si bolje dane osigurati izvan domovine.



 

Facebook komentari

Novo u katalogu