Pasternakova pranećakinja knjigom ispravila nepravdu prema Živagovoj Lari

Piše Tanja Tolić

Nije uzalud što stojiš na kraju mojeg života, moja tajno, zabranjeni anđelu..., kaže Jurij Živago Lari Antipovoj u romanu Borisa Pasternaka "Doktor Živago". Nije uzalud, ali koštalo je mnogo, i jedno i drugo, Pasternakovu ljubavnicu ipak više. Dio zadovoljštine simbolički je dobila ovih dana, objavljivanjem knjige "Lara: Neispričana ljubavna priča koja je inspirirala 'Doktora Živaga'" ("Lara: The Untold Love Story That Inspired Doctor Zhivago"). Knjigu je napisala Pasternakova pranećakinja, Anna Pasternak, a iako ne donosi mnogo novih činjenica o jednoj od najslavnijih ljubavnih priča, presedan je u tom smislu što je Anna Pasternak knjigu pisala upravo s namjerom da ispravi nepravdu prema ljubavnici koju je zakonita Pasternakova obitelj desetljećima ignorirala, umanjivala i zapravo se pretvarala da ne postoji.

"Prije nego što je umrla, Josephine Pasternak bijesno mi je rekla: 'Potpuno je pogrešna ideja da se to... poznanstvo ikad pojavilo u Živagu.' Ustvari, njezini osjećaji prema 'zavodnici' bili su toliko snažni da je odbila ikad izgovoriti njezino ime. Živjela je u poricanju, zaslijepljena poštovanjem prema bratu. Iako je Boris u posljednjem pismu koje joj je poslao, napisanom 22. kolovoza 1958., rekao sestri kako se nada putovati Rusijom 's Olgom', naglašavajući važnost ljubavnice u svojem životu, Josephine i dalje nije priznavala njezino postojanje. Jevgenij Pasternak, Borisov sin iz prvog braka, bio je pragmatičniji. Možda nije volio Olgu, slabo je pokazivao naklonost prema njoj, ali je prihvaćao situciju. 'Sreća je što je moj otac imao Larinu ljubav', rekao mi je neposredno prije smrti 2012., u 89. godini. 'Trebala je mojem ocu. Rekao bi: Lara postoji, otiđi je upoznati. To je bio kompliment."

 

Novinarka Anna Pasternak kći je Pasternakove sestre Josephine koja se također udala za Pasternaka pa je zadržala prezime. Nastavljajući se na niz biografskih knjiga o svojem praujaku, autorica je primarno željela istražiti je li Pasternak iskoristio Olgu Ivinskaju koja je poslužila kao inspiracija za Laru. Obitelj je ovako rezonirala: priznaju li Olginu ulogu u piščevu životu, to znači da automatski priznaju i njegovu "moralnu neispravnost".

 

Trknuta logika, jer koliko god Pasternak služio kao simbol moralne vertikale u Staljinovu režimu, njegov ljubavni život u najmanju je ruku svjedočio o ambivalentnom karakteru. Anna Pasternak slijedi drugu, jednako uvrnutu logiku: dokaže li, istražujući knjigu, da je Pasternak istinski volio Olgu, to će ujedno biti i dokaz da je bio ispravan čovjek. Kao što nam život pokazuje, jedno s drugim nema nikakve veze. Pasternak jest volio Olgu, ali svejedno nije postupio kao moralan čovjek; nije učinio jednu stvar koja je sigurno bila u njegovo moći - spasio je.

A spas je podrazumijevao da se rastane od druge supruge, Zinaide, s kojom je ionako bio u nesretnom braku, i oženi Olgu jer bi joj statusom supruge dao i zaštitu od režima. Dijelom iz kukavičluka, dijelom iz sebičnosti, a dijelom iz nevoljkosti da "žive život na ruševinama tuđega života" (što ga nije smetalo kad je Zinaidu preoteo prijatelju...) i mnogo više komocije (Zinaidu su krasile iznimne kućanske vještine, što ga je i privuklo), Pasternak nikad nije oženio Olgu pa je ona dvaput robijala u gulagu. I nju je samu to ljutilo, kao što je otkrila u svojim memoarima.

Staljinova logika je bila: "Ostavite ga na miru, on nosi glavu u oblacima", pa je tajna policija poštedjela pjesnika koji je na privatnim druženjima čitao rukopis antisovjetskog "Živaga". To ujedno objašnjava kako je Pasternak doživo starost (umro je u 70. godini, 1960.), dok su istodobno njegovi kolege pisci bili ubijeni ili poslani u gulag. No kako se njegov zaštićeni status nije odnosio i na ljubavnicu, Olga je prvi put uhićena 1949. godine i odvedena u Lubjanku, gdje su je mjesecima ispitivali i tražili da otkrije Pasternakove grijehe. Između ostalih, bio je Židov, obitelj mu je pobjegla iz Rusije u Njemačku i Englesku 1921., on je ostao iz ljubavi prema domovini.

 

 

Drugi put je Olga uhićena nekoliko mjeseci nakon Pasternakove smrti, zajedno s kćerkom Irinom. Opet zbog "Doktora Živaga" koji je 1957. objavljen u inozemstvu, u Italiji. Sovjetske vlasti divljale su zbog uspjeha romana koji je postao međunarodna senzacija i godinu kasnije, 1958., donio Pasternaku Nobelovu nagradu za književnost. Kao što znamo, zbog pritiska ju je odbio.

Pasternak je od Olge bio stariji 22 godine, ljubavnica mu je bila do smrti, četrnaest godina. Pasternaka i danas neki nazivaju "posljednjim ruskim romantikom". "Doktor Živago" u Rusiji je objavljen tek 1988. Olga je umrla u Moskvi 1995., rehabilitirao ju je Gorbačov 1988.


* Tekst je originalno objavljen u tjedniku Globus

 

Facebook komentari

Novo u katalogu