Emily Dickinson: Portret strastvene dame

Piše Tanja Tolić

Ako u Google ukucate Emily Dickinson i potom potražite njezine fotografije, tražilica će izbaciti zapravo samo jednu, dagerotipsku: Emily sjedi uspravnih leđa, gleda ravno u kameru, pogled joj je ozbiljan, kosa uredno razdijeljena po sredini. Ništa iz te slike ne bi dalo naslutiti strast koja je napajala njezine pjesme – za života objavljenih samo deset, anonimno, i nemilosrdno izredigiranih, a u nasljeđe nakon smrti ostavljeno gotovo 1800.
Život možda i najvažnije američke pjesnikinje i danas fascinira njezine čitatelje, najviše zbog njezinih neobičnih, kriptičnih pjesama u kojima je, na neočekivanim mjestima, koristila velika slova, interpunkcije, crte i – elipse. Emily je rođena 1830. u Amherstu, Massachusetts, kao srednje dijete Edwarda i Emily Norcross Dickinson. Otac joj je bio ugledni odvjetnik i političar, a bračni par Dickinson je, pored Emily, imao još dvoje djece – sina Austina i kćer Laviniju, s kojima je Emily bila veoma bliska. Pjesnikinja je praktički cijeli svoj život provela u obiteljskom domu, uz izuzetak sedam godina školovanja u internatu. Po povratku kući, u njezinim dvadesetima, iznenada se potpuno povukla iz društva, uopće nije napuštala očevu kuću, a dane je provodila mahnito pišući poeziju. Legenda kaže da se u izolaciju povukla zbog neuzvraćene ljubavi.
Samotnjaštvo je poprimilo novu dimenziju u njezinim tridesetima kad se počela oblačiti isključivo u bijelo, a odbijala je vidjeti bilo koga osim vlastite obitelji. S posjetiteljima bi razgovorala isključivo kroz paravan ili skrivajući se iza vrata.
Nova knjiga, o njezinom i životu njezine obitelji (Lyndall Gordon, “Lives Like Loaded Guns: Emily Dickinson and Her Family’s Feuds”), sada baca nešto više svjetla na njezin tajanstveni život. Autorica koja je ranije napisala biografije Charlotte Brontë i T. S. Eliota otkriva da je život obitelji Dickinson bio ispunjen zabranjenim strastima. Troje djece iz obitelji Dickinson, za razliku od njihovih roditelja puritanaca, vodili su prilično ekstravagantne živote. Sin Austin oženio je Susan Gilbert, iako se ona nećkala, obećavajući joj da je neće niti dodirnuti u bračnoj postelji, ako joj je draži “čist” brak. Lavinia je toliko žudjela udati se za zgodnog Yaliea Josepha Lymana da ga je uspjela uplašiti i otjerati u New Orleans. Emily je pak pisala mazohistička ljubavna pisma oženjenom muškarcu kojem se obraćala s “Gospodaru”. Gordon vjeruje kako njezine pjesme nisu bile samo fantazija na papiru niti “vježba kompozicije”. Vjeruje kako je Emily bila u stvarnoj vezi s novinskim urednikom Samuelom Bowlesom, inače obiteljskim prijateljem.
Lyndall Gordon u knjizi iznosi i hipotezu da je Emily Dickinson možda bolovala od epilepsije što bi objasnilo njezino neuobičajeno ponašanje. Ta je teorija već potakla debate u akademskim krugovima, a kao argument za bolest nerijetko se spominje i pjesnikinj mentor, Thomas Wentworth Higginson, koji je njezine pjesme nazivao “spazmodičkima”.
Dodatne obiteljske zavade, po kojima je knjiga i dobila ime, unio je Austin Dickinson koji je započeo preljubničku vezu sa suprugom lokalnog profesora astronomije, Mabel Loomis Todd, a koju je Emily, navodno, nazivala “Lady Macbeth Amhersta”.
Nakon što je Emily Dickinson 1886. godine umrla zbog zatajenja bubrega (na njezinu grobu stoji jednostavan natpis – “Pozvana natrag”), sestra Lavinia pronašla je pjesme. Bilo joj je odmah jasno da su djelo genijalna uma, pa je ljubavnicu svojeg brata nagovorila da joj ih pomogne objaviti. Prva knjiga Emilynih pjesama objavljena je 1890. i požnjela veliki uspjeh. No urednici i dalje nisu voljeli njezine interpunkcijske ekscentričnosti pa su marljivo križali i prepravljali njezine pjesme. Moralo je proći više od 60 godina da bi njezina poezija, onakva kakva uistinu jest, konačno bila predstavljena čitateljima. Godine 1955. objavljena je zbirka “The Poems of Emily Dickinson” u tri sveska. Slična sudbina slijedila je i prijevod njezinih pjesama na hrvatski jezik: nevjerojatno, no prva zbirka s više od 70 prijevoda odabranih pjesama, “Tiše Od Sna”, u prijevodu Dražena Dragovića, objavljena je tek 2008. godine i jedina je zbirka njezine poezije objavljena na hrvatskom jeziku. Jednu od Emilyinih pjesama, u iznimnom prijevodu prof. Dragovića, donosimo i ovdje, a dio ostalih možete pročitati na www.ezgeta.com/dickinson.html
Također, u galeriji fotografija pogledajte fotografiju pjesnikinje, njezine obitelji (ona, brat, otac i majka) te njezinog mogućeg ljubavnika.

Zbog ljepote padoh ja
Na dno groba tog;
Drugi umre zbog istine:
Smjeste ga do mog.

Upita me što ja skrivih,
“Ljepota”, uzvratih.
“Mi braća smo”, reče meni,
“Zbog istine platih.”

Kroz zidove zborili smo
Srodni, dok noć snena,
Tresetom ne pokri usne
I sakri imena.

(Iz zbirke odabranih pjesama Emily Dickinson “Tiše Od Sna”. Uredio, priredio i preveo Dražen Dragović. Izdavač: Modernist nakladništvo, Varaždin, 2008.)

 

Facebook komentari

Novo u katalogu