Piše Tanja Tolić
U modernom ženskom imaginariju Fitzwilliam Darcy, osobito nakon BBC-jeve serije “Ponos i predrasude”, postao je arhetipski romantični heroj milijuna žena, a ne samo Elizabeth Bennet. U romanu je najprije hladan, ponosan i arogantan da bi se potom, smlavljen ljubavlju prema Elizabeth, pretvorio u toplog i strastvenog muškarca.
Danas, kad se obilježava točno 235 godina od rođenja Jane Austen (1775-1817) čini se prigodnim prisjetiti se jednog drugog muškarca za kojeg se vjeruje da je poslužio ne samo kao inspiracija za gospodina Darcyja, nego da je i pravi razlog zašto se Jane, umjesto braku i djeci, okrenula pisanju.
Naime, već dvije godine, otkako je na aukciji, za pola milijuna kuna, ponuđen minijaturni portret Thomasa Langloisa Lefroya (1776-1869), znamo kako je izgledao mladić u kojeg je Jane Austen bila zaljubljena, a dio njezinih obožavatelja vjeruje da je upravo Thomas poslužio i kao model za gospodina Darcyja. Portret je tek jedna od dvije postojeće slike Thomasa, koji je Jane upoznao kao 20-godišnji student prava, dok je bio u posjetu tetu i teti u Hampshireu. Zgodan mladić s minijature nosi plavi baršunasti kaput i bijelu košulju i kravatu. Akvarel je naslikao George Engleheart 1798. godine.
Jane Austen u to je doba imala 21 godinu. U pismu sestri Cassandri 9. siječnja 1796. Austen prvi put spominje Lefroya. “Toliko si me izgrdila u svom dugačkom pismu koje sam upravo dobila da se gotovo bojim otkriti kako smo se ponašali moj irski prijatelj i ja. Zamisli sve najrazuzdanije i najšokantnije što se može učiniti dok se pleše i razgovara. No mogu se izložiti samo još jednom jer napušta zemlju ubrzo nakon petka, kada ćemo ići na bal u Ashe. On je pravi gospodin, zgodan, ugodan mladi čovjek, uvjeravam te. (...)
Nakon što sam ti ovo napisala, gospodin Tom Lefroy i njegov rođak George došli su nam u goste. Ovaj drugi se sada jako dobro ponaša, a što se tiče prvoga, ima samo jednu grešku koju će vrijeme, nadam se, potpuno ukloniti - to je taj njegov jutarnji kaput koji je previše svijetao. Veliki je obožavatelj Toma Jonesa i zato nosi odjeću jednake boje...”
Kakve god nade imali Jane i Thomas, brzo su srušene. Obitelj mu nije bila bogata i polagala je u njega, preciznije njegovu ženidbu, sve nade, jer je bio najstariji od desetero djece. Austen je u to doba bila samo svećenikova kći. U pismu koje je počela pisati u četvrtak 14. siječnja 1796., a završila ga idućega jutra, ponovno ga spominje. “Petak. Dolazi kraj danu u kojem ću posljednji put koketirati s Tomom Lefroyem, a kad dobiješ ovo pismo, svemu će doći kraj. Suze mi teku dok pišem ovu tužnu misao.”
Dio stručnjaka smatra kako je možda to rano ljubavno razočaranje potaklo Jane Austen da ispiše romantičnu priču o Fitzwilliamu Darcyju i Elizabeth Bennet i da joj podari sretniji završetak, no njezina biografkinja Claire Tomalin ne dijeli to mišljenje. Tom Lefroy je bez sumnje utjecao na njezino pisanje, no nije bio, uvjerena je, model za gospodina Darcyja.
“Prvo pismo Jane Austen koje smo pronašli govori o tome kako je upoznala Toma Lefroya. On je bio nećak bliskih prijatelja obitelji Austen. Došao je na par dana na praznike, on i Jane su izlazili na iste balove i doista su se sviđali jedno drugome. No zazvonilo je zvono na uzbunu - Jane nije imala novca, on nije imao novca i pametno su ga poslali natrag u London”, objašnjava.
Tomalin vjeruje kako se Austen doista bila zaljubila i vjerojatno je doživjela veliko poniženje kad su ga poslali u London. Svoje emocionalno iskustvo iskoristila je da bi pisala o sličnim stvarima u svojim romanima, no Darcy je, tvrdi Tomalin, bio bogati zemljoposljednik, a Tom siromašni student prava. Nema tu prave veze, uvjerena je. Profesorica Janet Todd sa Sveučiliša Aberdeen izjavila je pak britanskom Independentu kako je uvjerena da je postojao važan muškarac u životu Jane Austen, važan kao gospodin Darcy, no da se on pojavio kasnije.
Kako god bilo, tri godine nakon njihova flerta Lefroy se oženio bogatom nasljednicom Mary Paul i započeo karijeru pravnika koja je nagrađena pozicijom glavnog suca Irske 1852. godine. Tek mnogo kasnije Lefroy, koji je najstariju kćer nazvao Jane, priznao je svojem nećaku da je bio zaljubljen u Jane Austen, no ljubav je opisao kao dječačku. Dječačka ili ne, inspirirala je Jona Spencea za roman “Becoming Jane Austen” prema kojem je snimljen i film “Becoming Jane”, u kojem Austen glumi Anne Hathaway, a Thomasa glumac James McAvoy.
Jane Austen za života je objavila četiri romana: “Razum i osjećaji” (1811.), “Ponos i predrasude” (1813.), “Mansfield Park” (1814.) i “Emmu” (1815.). Posthumno su joj objavljena još dva “Opatija Northanger” (1818.) i “Pod tuđim utjecajem” (1818.). Romane “Watsonovi” i “Sanditon” nije dovršila. Tijekom života njezina su joj djela donijela malo slave i tek poneku pohvalu.
Slavu je doživjela tek posthumno, nakon što je 1870. njezin nećak objavio njezine memoare, a do 40-ih godina prošloga stoljeća priznata je kao velika engleska spisateljica. Tko je bila emotivno, gotovo se ne zna jer je od 3000 pisama koja je napisala preživjelo njih svega 160. Najveći dio njezine ostavštine uništili su nasljednici njezina brata, pa je ostala zapamćena kao “draga i tiha teta Jane”. Jane je imala šestero braće i jednu, stariju sestru koja joj je bila najbolja prijateljica.
U prosincu 1802. godine Jane je, toliko je poznato, jedini put zaprošena. Ponudu za brak dobila je od Harrisa Bigg-Withera, mlađeg brata njezinih prijateljica Alethee i Catherine Bigg koje su živjele blizu Basingstokea. Harris nije bio osobito privlačan - bio je krupan, običan momak koji je malo govorio, možda zato što je mucao, no to ga nije spriječilo da u nastupu ponekad bude agresivan i potpuno netaktičan.
Trebao je naslijediti prilično veliko obiteljsko imanje, što bi uvelike riješilo Janeine financijske probleme. Ona, sestra i majka su, kao i ženski likovi iz njezinih romana, ovisile o pomoći Janeine braće koja nije uvijek mogla doći, zbog njihovih vlastitih nevolja, a od romana nije dovoljno zarađivala.
Dakle, siromašna Jane, koja je umrla u 42. godini vjerojatno od Hodgkinova limfoma, najprije je pristala na Harrisovu bračnu ponudu, no onda se, doslovce preko noći, predomislila i povukla pristanak. Što je mislila, nitko nema pojma, no odgovor se možda može pronaći u pismu koje je 12 godina kasnije, 1814., napisala svojoj nećakinji Fanny Knight.
Fanny ju je zatražila savjet u vezi s ozbiljnim vezama, a Jane joj je odgovorila da ne prihvaća bračnu ponudu ako joj se gospodin doista ne sviđa. “Sve je bolje i sve se može lakše izdržati od braka u kojem nema naklonosti”, savjetovala joj je.
Podijeli na Facebook
