Imam dojam da mi je život stavljao baš određenu knjigu na put onda kada mi je bila potrebna…

Naš prvi muški dobitnik je Zdravko Mirosavljević iz Podvinja koji piše kako ga svaka njegova knjiga – otkriva. Čestitamo Zdravku na inspirativnom eseju, a kao nagrada mu stiže knjiga Predraga Jirsaka, “Lugarinka i Grdelin”


Piše Zdravko Mirosavljević

Neprestano pokušavam otkriti ono zajedničko knjigama koje najviše cijenim i volim. Toliko su različite! Njihov niz dao bi puno bolju informaciju o meni od bilo kojeg identifikacijskog dokumenta.

Svaka od njih na jedinstven način mi je pružila i omogućila da boljem upoznam i shvatim svijet u kojem živim. Knjige su mi na jedinstven način omogućile sklapanje dragocjenih prijateljstava s izvanrednim ljudima koji su živjeli tko zna kada, gdje i kako...

Imam dojam da mi je život stavljao baš određenu knjigu na put onda kada mi je bila potrebna. Sve one govore o ljudskim mogućnostima, o težnjama za ljubavlju, istinom, dobrotom, ljepotom. Također i o stvaralaštvu, o preobražajima... Isijavaju ljubav, poetične su i mudre, nježne i snažne, inspirativne i poticajne. Smiješe se, zabavne su i nadasve humoristične...

Kao što težimo da imamo “savršenog” prijatelja, tako težimo i za cjelovitom knjigom koja bi mogla zadovoljiti svaku našu znatiželju. Kad god mi netko dođe u goste i obrati pažnju na moju biblioteku, neka tiha, ugodna vrelina zagolica mi i prožima tijelo. Upravo iz razloga što znam da su sve moje knjige pažljivo odabrane i meni važne. Svaka me otkriva. Obično upitam: “I koja ti se najviše sviđa?”, pokušavajući da i ja preko svoje biblioteke otkrijem ponešto o gostu.

Veliki sam ljubitelj praznog prostora. Čini me slobodnim, nesputanim, kreativnim. Zato nisam sretan kada mi je prostor zatrpan bilo čime, pa makar i najvrednijim knjigama, baš kao što nisam sretan kada je prostor u meni zatrpan. Moja najgornja polica je potpuno prazna. Služi mi kao stalni podsjetnik da nadahnuta misao, ideja dolazi uvijek iz tišine svemogućnosti.

Ljubitelj sam prije svega knjiga koje su pisane u jezgrovitim formama. Zato je moja biblioteka skromne veličine. Ako unosim novu knjigu, volim neku staru, manje vrijednu skloniti sa police. Time je moja biblioteka uvijek živa, u promjeni, u nastajanju, baš kao što sam i ja, a ne tek puko skladište informacija.

Stalno iznova vraćam se svojim unutarnjim svjetovima i svojim najvrednijim knjigama. Jer knjige su poput slapa života koji neprestano teče i teče, i kojem se svakodnevno vraćam da svojim najčistijim bistrim kapima osvježi i nahrani moju dušu i um...
 

Facebook komentari

Primajte naš newsletter

Top liste - prema vašim ocjenama

Novo u katalogu