Čitanje je prokletstvo kad nađeš baš “svoju” knjigu, a posudio si ju i moraš je vratiti

Naša 14. dobitnica je Lucija Radanović koju je, kao dijete, iživcirao galeb jer joj nije bilo jasno zašto ne bi letio ako to voli. Danas bi željela da to bude prva knjiga koju će njena djeca pročitati, kako bi doznali da je moguće dotaknuti nebo. Luciju nagrađujemo knjigom Mary Novosel, “Prirodno lijepa”

Piše Lucija Radanović

Čitanje je kao prokletstvo. Pogotovo kad se trgnete prekasno u noći i shvatite da čitate preko 5-6 sati u komadu, a alarm će zvoniti za predavanje koje je u svakom slučaju prerano.

Čitanje je prokletstvo kad od knjiga više nemate mjesta u sobi, pa kradete kutije pred trgovinama. Čitanje je prokletstvo kad nađete knjigu za koju imate osjećaj da je pisana upavo vama, a posudili ste ju i morate ju vratiti, i ne znate hoćete li je više ikad naći.

Ali čitanje je najviše prokletstvo kad završite knjigu.

Ipak, sasvim svjesno ja preuzimam to prokletstvo na sebe. Ne bih htjela da je ikako drugačije. Ovo je sve što znam, i sve što želim. Da, nekad nemam gdje spavati jer je krevet zatrpan knjigama, nekad pomislim da sam u knjizi i da život zapravo nije stvaran. Ljude oko sebe poistovjećujem sa likovima iz knjiga, i potajno maštam da govore ono što sam s toliko žara čitala. Ponekad plačem dok čitam, ponekad se smijem, većinom oboje.

Prva knjiga koju sam pročitala bez toga da sam morala je bila “Galeb Jonathan Livingston”. Brat ju je imao za lektiru, a ja sam na naslovnoj strani vidjela pticu i uzela ju. Prvi put sam ju čitala i bilo mi je nejasno zašto on ne bi letio ako to voli. Ljutila sam se i živčana (iako samo s 8 godina) bacala knjigu i govorila da je glupa i nejasna.

Drugi put sam je čitala u srednjoj školi i to čisto kao razonodu. Došla sam u knjižnicu i sjetila se da je baš ta ostavila dojam na mene i da je se sjećam kako stoji na bratovom krevetu. Taj drugi put je bio “onaj put”. Tu knjigu nikad neću zaboraviti, i kad budem imala djecu, to će biti prvi poklon kad budu znali čitati. Želim da znaju da mogu dotaknuti nebo.

Ovdje želim završiti, imam dojam da sam sve rekla. Sve što znam, mislim i osjećam o knjigama je već negdje rečeno, napisano, i viđeno. Knjige mi pružaju ono što u tom trenu trebam - samoću, utjehu, prijateljstvo, zaborav, smijeh, i ono najvažnije, nadu.
 

Facebook komentari

Primajte naš newsletter

Top liste - prema vašim ocjenama

Novo u katalogu