Naša 19. dobitnica, Irhana Čajdin, prvu je knjigu pročitala kad je imala 10 godina. Iako je pamtila osjećaj, zaboravila je i naziv knjige i pisca. Sve do nedavno. Irhanu nagrađujemo knjigom Tilly Bagshawe, “Skandalozno”
Piše Irhana Čajdin
Ni sama ne znam koliko godina se pokušavam sjetiti naziva knjige koja me uvela u svijet u koji kad uđete više ne izlazite... Svijet u kojem je sve moguće, svijet u kojem sklopite oči i riječi se pretvaraju u slike.
Knjiga koja je posmatranje i koja je maštanje; iz koje se preliva istinitost, prisnost, obazrivost...
Imala sam 10 godina kad sam je pročitala i skoro svaku riječ i danas pamtim, ali naziv i pisca sam odmah zaboravila.
Prostrane daljine, osamljene krševite zemlje... još divlje i neistražene, prostranstva koja su se prostirala ispod blistavih, blijedih zvijezda. Vrućinu i prašinu sam mogla da osjetim na svojoj koži, zveket kaubojskih čizama kao da me prati u stopu, sve je djelovalo tako stvarno.
Godine su prošle od kauboja i divljeg zapada, a riječi ostalih knjiga su se redale i redale. Neprospavane noći, mamina ljutnja kad uđe u pet ujutro da mi gasi svjetlo i tjera na spavanje, školska knjižnica pročitana...
Knjige su postale dio mog života kao da su žive... postale mi poput najboljih prijateljica koje su tu kad god mi trebaju.
Svaka nova koja je dolazila pružala mi je slike nekog novog svijeta, sa svakom novom sam putovala daleko, krstarila oko lopte zvane Zemlja.
A sjećam se da sam jednom prilikom maminoj prijateljici rekla kako joj nije mrsko i dosadno čitati tako debele knjige, da ja nikad ne bih mogla.
Mogu, i ne samo da mogu, već godinama ne primjećujem njihovu debljinu, ni pisca ni naziv... samo su bitne riječi unutar nje.
I nakon 16 godina pronalazim svoju prvu knjigu zahvaljujući čudu modernog doba... Googleu. Ukucam zvijezde koje sjaje i ime junakinje i Google izbaci “Sjaj zapadnih zvijezda”.
Hvala Google!
“Ostati ravnodušan prema knjizi znači lakomisleno osiromašiti svoj život.” Ivo Andrić
Podijeli na Facebook
