Preminula spisateljica Agota Kristof, autorica “Velike bilježnice”, “Dokaza” i “Treće laži”

Francuska spisateljica mađarskog porijekla, Agota Kristof, preminula je u utorak navečer u svom domu u Švicarskoj, u dobi od 75 godina.

Rođena u Mađarskoj, u Csikvándu, 1935. godine, Agota Kristof preselila je s roditeljima u Švicarsku 1956. godine nakon što je Sovjetska armija ugušila mađarsku antikomunističku revoluciju, a od 1978. je počela pisati na francuskom jeziku i napisala ukupno 23 knjige, iako ih je samo devet objavljeno.

Književnu karijeru započinje kao pjesnikinja i dramska spisateljica (“John et Joe”, “Un rat qui passe”), a godine 1986. objavljuje svoj prvi roman “Velika bilježnica” koji je postigao veliki uspjeh u Europi i zbog kojeg su je kritičari uspoređivali s opusom Samuela Becketta i Eugenea Ionescoa. Dvije godine poslije objavljuje drugi dio trilogije koja je započela s “Bilježnicom”, “Dokaz”, a 1991. posljednji nastavak “Treća laž”. “Velika bilježnica” prevedena je na više od 30 svjetskih jezika, a Agota Kristof za istu je 1987. godine dobila Europsku nagradu za književnost. Napisala je i roman “Hier”, autobiografsku pripovijetku “Nepismena” te zbirku kratkih priča “C'est egal”.

Prestala je pisati 2005. godine, ubrzo nakon što je objavila autobiografiju. Za života su njezina djela nagrađena brojnim, prestižnim nagradama, između ostaloga Nagradom Gottfied Keller i Austrijskom državnom nagradom za europsku književnost za sveukupno stvaralaštvo.

“Veliki bliježnicu”, “Dokaz” i “Treću laž” objavila je, kao jednu knjigu, 2009. godine zagrebačka Novela media. Trilogija Agote Kristof drska je i zadivljujuća pripovijest o Clausu i Lucasu, blizancima zatočenima u vlastitoj zrcalnoj povezanosti, ali i rastrgnutima suprotnim silama povijesti i vremena. Oni postaju alegorijski prikaz razdvojene “braće” diljem Europe nakon Drugog svjetskog rata.

Postmoderna saga Agote Kristof počinje “Velikom bilježnicom” u kojoj su blizanci još djeca izgubljena u svijetu bajkovite okrutnosti, djeca koja se svim raspoloživim sredstvima bore kako bi preživjela u zemlji između Okupatora i Osloboditelja. U “Dokazu” Lucas pokušava dokazati svoj identitet i postojanje nestaloga brata. Završni dio trilogije, “Treća laž”, kompleksan je i mučan portret o uzvišenosti i izopačenosti ljudskog srca, koji se čita i kao parabola o Istočnoj i Zapadnoj Europi ispričana kroz priču o propitivanju identiteta. Pisani ogoljenim stilom i jednostavnim rečenicama ovi nam romani pružaju čitavu paletu snažnih i nabijenih osjećaja - boli, srama, ljubavi, gađenja, nježnosti, okrutnosti, divljenja, izgubljenosti i ponosa. Čitani zasebno, posjeduju čudesnu razumljivost svijeta u kojem živimo; čitani slijedom u trilogiji, istine i laži umnažaju se u vrtoglavi koloplet sumnji u svijet u koji smo vjerovali, no i u jednom i u drugom slučaju nude jedinstvenu i nezaboravnu čitateljsku avanturu.

Na portalu Najbolje knjige možete pročitati i recenziju sva tri romana. Evo linka:

www.najboljeknjige.com/content/knjiga.aspx
 

Facebook komentari

Novo u katalogu