Surfanje s dušom – kako je Bethany Hamilton izgubila ruku i svejedno postala pobjednica

Piše Ivana Bajer

Svatko tko se ikada okušao u surfanju vjerojatno je čuo za Bethany Hamilton. Ako ne za njezino ime, onda za njezinu životnu priču. Bethany je odrasla uz roditelje surfere, počela surfati kad joj je bilo sedam godina, prvu pobjedu na natjecanjima odnijela je već u devetoj godini i sve do sada vam vjerojatno izgleda kao jedna obična tinejdžerica koja se voli natjecati.

Usprkos natjecanjima, Bethany je postala poznata u svijetu tek kada joj je jedno jutro, dok je surfala u blizini mjesta u kojem je živjela na Havajima, morski pas odgrizao lijevu ruku. Potpuno, nešto malo ispod ramena. Bethany je od tada postala poznata kao “surferica kojoj je morski pas odgrizao ruku“, odnosno kao “Shark-girl“. Ili, kako ju je YM magazine prozvao - najhrabrija djevojka Amerike.

Njezina autobiografija na engleskom jeziku, “Soul Surfer”, koju je napisala u suradnji s Rickom Bundschuhom i Sheryl Berk, upravo je priča o tome. O velikom životnom izazovu koji je ova djevojka svladala (i svaki dan iznova savladava) te o tome kako je postala uzor i inspiracija ljudima širom svijeta.

Zašto? Osim njene iznimne hrabrosti i smirenosti nakon napada, vjere, jednostavnosti i iskrenosti kojom osvaja (i na stranicama knjige) postoji jedan “maleni“ detalj: posjetite li ovih dana neka od svjetskih profesionalnih natjecanja u surfu, mogli biste ju vidjeti! Opet je pri vrhu. S jednom rukom, malo prilagođenom daskom, beskrajnom ljubavlju prema surfu, vjerom u Boga i Život – opet osvaja vrhove profesionalnih natjecanja!

E sada, svatko tko se barem jednom u životu okušao u ovom sportu zna koliko je to komplicirano: popeti se na dasku, držati balans, a još više loviti val samo s jednom rukom. (Recenzentica s dvije zdrave ruke i dvije zdrave noge uspije u tome u prosjeku svaki dvadeseti put!) S jednom rukom je neusporedivo teže podroniti pod val (takozvani “duck-dive“), jer je potrebno uhvatiti dasku s obje ruke i zaroniti skupa s njom, a da ne pričamo o plivanju na dasci s ciljem postizanja početne pozicije (kraj svih ostalih natjecatelja!), a zatim i optimalne brzine za penjanje na dasku. S jednom rukom sve je to mnogo teže.

A sada ona druga strana priče: neka digne ruku onaj koji bi se usudio ikada u životu ponovno ući u ocean nakon napada morskog psa? Ja nisam sigurna da li bih je podigla! Vjerojatno bih se držala bazena do kraja života... Kod Bethany to uopće nije dolazilo u pitanje! Mjesec dana nakom operacije opet je bila na dasci.

Umjesto da provodi ostatak svog života pitajući se zašto se to baš njoj dogodilo, odlučila je prihvatiti svoj život onakvim kakav jest i vjerovati da Bog ima plan za nju. U knjizi se jako naglašava njezina vjera u Boga, i to kao nešto što joj je pomoglo prihvatiti sve što joj se dogodilo te skupiti hrabrost za dalje. Kroz knjigu plijeni njezina jednostavnost i pozitivni stav: dogodilo se to što se dogodilo, uzet ću najbolje od toga i nastavljam živjeti! Predivan način za ići kroz život! Dapače, Bethany stalno naglašava kako je zahvalna za to što ima drugu ruku (umjesto da plače za onom koju nema)! I mali detalj za sve nas koji provodimo previše vremena pred ogledalom, Bethany o sebi kaže: “Ne razmišljam baš puno o tome kako izgledam s jednom rukom. I’m cool being me!“

Knjiga je pisana jako jednostavno (Bathany jednostavno priča svoju priču), bez pretjeranog uljepšavanja, bez posebnog spisateljskog stila i pretjeranih pokušaja uplitanja u velike životne istine. Pričana je jezikom obične djevojke. Ali ispisuje jednu veliku životnu priču o hrabrosti, vjeri i ljubavi, o kojoj vrijedi govoriti i djeliti je s drugima.

Prema djevojčinom životu snimljen je i istoimeni film, u kojem Bethany izvodi sve vratolomije na dasci. Gledala sam ga nedavno u avionu i toliko plakala da mi je gospođa do mene ponudila svoju čokoladu od ručka i pitala jesam li dobro. Suze u ovakvim situacijama naravno nisu suze sažaljenja. Bile su to suze divljenja za ljude poput Bethany koji dokazuju svijetu koliko su ljudska bića moćna i kako granice ne postoje! Koji dokazuju da naš duh i duša mogu prevazići granice koje vjerujemo da nam tijelo postavlja, te da su zahvalnost i povjerenje (prema životu, Bogu ili bilo čemu što vam je sveto) osnova za sretan i ispunjen život!

 

Facebook komentari

Primajte naš newsletter

Top liste - prema vašim ocjenama

Novo u katalogu