Prije geta i logora; tada je još vjerovao u Boga…

Piše Elie Wiesel

ZVALI SU GA MOŠE PODVORNIK, kao da u životu nije imao prezimena. Bio je za sve poslove u jednoj hasidskoj sinagogi. Židovi u Sighetu - tomu gradiću u Transilvaniji gdje sam proveo djetinjstvo - jako su ga voljeli. Bio je vrlo siromašan i bijedno je živio. Stanovnici moga grada, općenito, ako su i pomagali siromahe, nisu ih voljeli. Moše Podvornik je bio iznimka. Nikomu nije dosađivao. Njegova nazočnost nikomu nije smetala. Potpuno je ovladao umijećem da bude beznačajan, da postane nevidljiv.

Fizički je bio nespretan poput klauna. Svojom stidljivošću siročeta pobuđivao je osmijeh. Volio sam njegove velike sanjarske oči, izgubljene u daljini. Malo je govorio. Pjevao je; zapravo pjevušio. Mrvice koje su se mogle uloviti govorile su o patnji božanstva, o prognanstvu Providnosti koja će, prema Kabali, svoje oslobođenje dočekati u oslobođenju čovjeka.
S njim sam se upoznao potkraj 1941. Imao sam gotovo trinaest godina. Bio sam duboko pobožan. Po danu sam učio Talmud, a noću sam trčao u sinagogu da plačem nad uništenjem Hrama.

Jednog sam dana pitao oca da mi nađe učitelja koji bi me mogao voditi u učenju Kabale.
- Premlad si za to. Tek u tridesetoj godini, rekao je Majmonides, imamo pravo otisnuti se u svijet pun pogibli i misticizma. Najprije moraš naučiti osnovne predmete koje ti jednako valja razumjeti.

Moj otac je bio učen čovjek, nimalo sentimentalan. Nikakve srdačnosti, čak ni u obitelji. Više se bavio drugima nego svojima. Židovska zajednica u Sighetu gajila je prema njemu veliko poštovanje; često su se s njim savjetovali o javnim poslovima pa čak i o privatnim stvarima. Bilo nas je četvero djece. Hilda, najstarija; zatim, Bea; ja sam bio treći, i sin jedinac; mezimica, Judita.

Moji su roditelji držali trgovinu. U njihovu poslu pomagale su im Hilda i Bea. Moje mjesto je bilo u kući učenja, govorili su.
- Nema u Sighetu kabalista - ponavljao je otac.
Htio je tu ideju istjerati iz moga duha. Ali uzalud. Sâm sam našao učitelja u osobi Moše Podvornika.

Promatrao me je jednog dana dok sam se molio, u sumrak.
- Zašto plačeš kad se moliš? - upitao me je, kao da me poznaje već dugo vremena.
- Ništa o tome ne znam - odgovorio sam jako uznemiren.
To se pitanje nikada nije pojavilo u mojem duhu. Plakao sam zbog toga… zbog toga što je nešto u meni potvrđivalo potrebu da plačem. Ništa više nisam znao.
Zašto sam se molio? Čudno pitanje. Zašto sam živio? Zašto sam disao?
- Ništa o tome ne znam - rekao sam mu, još više uznemiren i zbunjen. — Ništa o tome ne znam.

Od toga dana često sam ga viđao. Objašnjavao mi je s velikom upornosti da svako pitanje ima snagu koje više nema u odgovoru…
- Čovjek se uzdiže k Bogu kroz pitanja koja mu postavlja - volio je ponavljati. — Eto pravog razgovora. Čovjek pita a Bog odgovara. Ali njegovi odgovori, njih ne razumijemo. Ne možemo ih razumjeti. Jer dolaze iz dubine duše i u njoj ostaju do smrti. Pravi odgovori, Eliezer, njih ćeš naći samo u sebi.
- A zašto se ti moliš, Moše? - upitao sam ga.
— Molim Boga koji je u meni da mi dade snage da mu mogu postaviti prava pitanja.

Tako smo se razgovarali gotovo svake večeri. Ostajali smo u sinagogi pošto bi je svi vjernici napustili, sjedeći u tami gdje je još treperila svjetlost pokoje nedogorjele svijeće.
Jedne večeri rekao sam mu koliko sam nesretan što u Sighetu ne mogu naći učitelja koji bi me uputio u Zohar, u kabalističke knjige, u tajne židovske mistike. On se samilosno nasmiješio. Poslije duge tišine rekao mi je:
- Postoje tisuću i jedna vrata da se uđe u vrt mistične istine. Svako ljudsko biće ima svoja vrata. Čovjek se ne smije prevariti i htjeti ući u vrt kroz vrata koja nisu njegova. To je opasno za onoga tko ulazi i za one koji se ondje već nalaze.

I duge mi je sate govorio Moše Podvornik, sighetski ubogar, o jasnoćama i tajnama Kabale. S njim sam započeo svoj obred upućivanja. Skupa smo čitali po desetke puta jednu te istu stranicu Zohara. Ne zato da bismo je naučili napamet, nego da iz nje izvučemo samu bit božanstva.
I tijekom tih večeri stjecao sam pouzdanje da će me Moše Podvornik sa sobom odvesti u vječnost, u ono vrijeme gdje pitanje i odgovor postaju JEDNO.
 

Facebook komentari

Primajte naš newsletter

Top liste - prema vašim ocjenama

Novo u katalogu