Jorge Bucay - Prestanite biti idealni, postanite stvarni ljudi

Piše Tanja Tolić
Fotografije Fraktura

"Od malena nam govore kakvi bismo trebali biti i što bismo trebali raditi, jer nas inače ljudi neće voljeti. Tako stvaramo idealnog sebe, idealni ego. Ponekad je to početak problema jer pored idealnog ja postoji i realni ja, pravi vi. Te dvije osobnosti počnemo uspoređivati i tu često realan ja gubi. Postanemo zahtjevni prema sebi, osuđujemo se, tjeramo sami sebe da budemo netko tko zapravo nismo", tim je riječima započeo svoje predavanje slavni argentinski pisac i psihoterapeut Jorge Bucay, koji je dva dana gostovao u Zagrebu. U petak je potpisivao svoje knjige hrvatskim čitateljima, a u subotu je održao predavanje u gotovo punom kazalištu Kerempuh.

Živeći život koji nam "nameću" drugi, počevši s našim roditeljima dok smo djeca, postajemo neurotični. Potom se rađa frustracija i pada nam samopouzdanje, što donosi novu samokritičnost i nove nametnute obrasce ponašanja. I tako u krug, iz kojeg nema izlaska.

"Da bi se iz ovog kruga izašlo, treba izaći tamo gdje smo i ušli. To zapravo znači da moramo 'zaustaviti' taj idealni ja", rekao je Bucay posjetiteljima i objasnio da je to ono što je pokušao postići svojom knjigom "20 koraka prema naprijed", koju je upravo objavio Bucayev hrvatski izdavač Fraktura.

"'20 koraka prema naprijed' je knjiga koja zapravo govori o meni, o mojem putu i svakome od 20 koraka koji sam prošao nekoliko puta. I vi možete proći tih 10 ili 20 koraka, a možda i 1241 korak. Dodajte si koraka koliko god želite», rekao je Bucay. Prvi korak je, dodao je, odluka da pogledamo sami u sebe, da doznamo tko uistinu jesmo. Bez tog prvog koraka, smatra, nije moguće poznavati svoje pravo biće. A kad imamo samo svoje biće, bez idealnog ja koji nas tlači, možemo jedino rasti, napredovati jer se više nemamo s kime uspoređivati.

"Stvarni ja može postati i veći i bolji od idealnog ja. Biti realan ja zapravo je jedina opcija koju uistinu imamo. Ljudi koji nas ne prihvaćaju takve kakvi jesmo zapravo nas ne vole. No da biste bili u dobroj vezi s nekim drugim, najprije morate biti u dobroj vezi sa samim sobom; voljeti sebe. U tom smislu, vi ste ljubav svojeg života, a ne netko drugi. Vi ste najvažnija osoba u svom životu. U našem životu ima mnogo važnih ljudi, ali nitko ne smije biti važniji od nas samih, jer ako nema nas, nema niti našega života", pojasnio je.

Kako bi zabavio, ali i poučio posjetitelje, Bucay je sve zamolio i da riješe kratki test kojem je cilj bio ukazati na to koliko je važno biti otvoren prema drugim ljudima, jer su nam drugi često zrcalo u kojem se ogledaju naše veličine, ali i naše ograničenosti. Bucay je, pričajući priču o jednoj skulpturi koju je najprije vidio danju, kad na njega nije ostavilo nikakav dojam, a onda noću, kada ga je oduševila, okupljenima pokušao ukazati i na to kako je svatko od nas umjetničko djelo. Mi to, naravno, ne vidimo uvijek, jer se ne promatramo "pod pravim svjetlom", "u najboljim okolnostima", no ako ne vidimo da smo zaista umjetničko djelo, trebali bismo pitati ljude koji nas vole kako nas oni doživljavaju.

"Ljubav je ta koja stvara čaroliju. Zbog nje i vidimo umjetničko djelo tamo gdje netko ne vidi ništa, odnosno vidi samo običnost. Ljubav je, slijedom toga, i rizik. No ljubav je rizik zato što je i život rizik. U životu treba preuzimati rizike", završio je Bucay.

 

Facebook komentari

Novo u katalogu