U kolovozu 1910. godine skladatelj Gustav Mahler imao je bračnih problema sa svojom, znatno mlađom suprugom Almom, zbog čega je dogovorio sastanak kod Sigmunda Freuda. Dva su se muškarca sastala u Nizozemskoj u Leidenu i potom otišli u dugačku šetnju tijekom koje je, trebali se uopće čuditi, Freud sugerirao da Alma pati od Elektrinog kompleksa, ima fiksaciju na oca, pa slijedom toga i problema s Mahlerom. Mahler je, s druge strane, ispričao kako je Almi zabranio da komponira, jer je smatrao kako je uloga skladatelja njegova, a njoj je zadatak biti njegova voljena družica.
Mahler se vratio kući oduševljen sastankom. Potom je ponovo pogledao u Alminu kajdanku. “Što sam to učinio?”, upitao se. “Pa ove su pjesme dobre!” Pet ih je kasnije objavio, a svoju Osmu simfoniju posvetio je upravo Almi. No u manje od godinu dana nakon toga susreta Mahler je umro od bakterijskog endokarditisa. U listopadu 1911. godine Freud je iznenada shvatio da je nešto zaboravio. Stoga je, čim se sjetio što je zaboravio, sjeo i napisao račun i poslao ga Mahlerovoj udovici za uslugu koju je obavio…
Susreta Freuda i Mahlera samo je jedan od njih stotinu i jednog, koliko ih je u svojoj knjizi “Hello Goodbye Hello: A Circle of 101 Remarkable Meetings” opisao Craig Brown, britanski satiričar, scenarist, pisac i novinar, najpoznatiji po svojem “dnevniku” kojeg u listu Private Eye piše od 1989. godine. Kuriozitet je da je svaki od 101 susreta opisan u 1001 riječ, što znači da se knjiga sastoji od ukupno 101.101 riječi. U knjizi je Brown opisao manje poznate i “slučajne” susrete slavnih osoba: Madonne i slavne koreografkinje i plesačice Marthe Graham, skladatelja Igora Stravinskog i Walta Disneyja, arhitekta Franka Lloyda Wrighta i Marilyn Monroe (koja je također upoznala i Nikitu Hruščova), Richarda Nixona i Elvisa Presleyja, Harpa Marxa i pisca Georga Bernarda Shawa, fotografa Cecila Beatona i Micka Jaggera, Salvadora Dalija i Sigmunda Freuda, Groucha Marxa i T. S. Eliota…
Brown susrete opisuje u nizu - nakon onoga Freuda i Mahlera, prelazi na Mahlerovo ćaskanje s Augusteom Rodinom, a potom na susret Rodina i Isadore Duncan. Na drugome mjestu opisuje susret Houdinija i cara Nikole II. na večeri u Moskvi na kojoj je 92-godišnji filozof Bertrand Russell radio sendviče od krastavaca glumici Sari Miles i usput joj dodirivao koljeno ispod stola… Marilyn Monroe Hruščova je upoznala u Hollywoodu 1959. godine. “Kad su je prvi put pozvali da ga upozna, njegovo ime joj ništa nije značilo tako da nije baš bila raspoložena. Tek kad su joj dečki iz studija objasnili da Amerika u Rusiji znači dvije stvari, Coca-Colu i Marilyn Monroe, pristala je otići na upoznavanje”, prenosi Wall Street Journal odlomak iz Brownove knjige.
Jedan od zanimljivijih susreta odigrao se u Münchenu 1931. godine. Adolf Hitler spušta nogu na ulicu, a da nije provjerio ima li automobila na cesti i u sekundi ga sruši novi Fiat kojim upravlja barun John Scott-Ellis. Iako mu je to prva vožnja automobilom ikad, dapače auto je tek kupio, Englez je smjeran vozač, pa ne vozi dovoljno brzo da bi ga ubio. Epizoda s Hitlerom završava njegovim susretom s vojvotkinjom od Windsora 1937. godine u alpskom odmaralištu u Berchtesgadenu. Novinari su njenog supruga uhvatili kako podiže ruku u znak nacističkog pozdrava. “Bio sam samo pristojan i pokazao manire”, pravdao se vojvoda kasnije.
Brown u knjizi opisuje i kako su Marianne Faithfull i angloamerički pjesnik W. H. Auden raspravljali o tome kako prošvercati drogu u tjelesnim šupljinama, ili kako je George Brown, zamjenik predsjednika Laburističke stranke i poznati pijanac, kleknuo pred princezu Margaret kako bi joj poljubio ruku, a onda otkrio da se više ne može ustati. Zabavan je i dio kad Patti Smith 1969. godine poželi kupiti sendvič od sira i salate na njujurškom automatu nedaleko od hotela Chelsea gdje živi, no cijena mu je u međuvremenu skočila za 10 centi pa nema dovoljno novca. “Mogu li pomoći?”, upita je sljedeća osoba u redu, sasvim slučajno pjesnik i deklarirani homoseksualac Allen Ginsberg, i plaća joj sendvič i kavu. Patti prepoznaje autora poeme “Krik” i uskoro razgovaraju o Waltu Whitmanu, kad se Ginsberg odjednom naginje naprijed i upita ju je li ona zapravo djevojka.
“Je li to problem?”, pita Patti.
Ginsberg se nasmije i kaže: “Ispričavam se. Zamijenio sam vam za vrlo lijepog mladića.”
“Dobro, da li to znači da moram vratiti sendvič?”
“Ne, uživajte. Ja sam pogriješio.”
Neobičan susret imao je i H. G. Wells koji je u Kremlju intervjuirao Staljina. Za vrijeme razgovora, Staljin niti jednom slavnog pisca nije pogledao u oči, no Wells to pripisuje Staljinovoj izrazitoj stidljivosti. Poslije je komentirao: “Nikad nisam upoznao smionijeg, poštenijeg i iskrenijeg čovjeka.” Hm, pričamo li o istom Staljinu? Na sličan, luckast način susreli su se i Richard Nixon i Elvis Presley - potonji je došao u posjet američkom predsjedniku nadajući se da će postati tajni agent za borbu protiv droge. Nixon nije baš sklon regrutirati pjevača, pa kad se uspio konačno izvući iz njegovog zagrljaja, komentira: “Malo se čudno oblačite, ne mislite li?” A Elvis mu odgovara: “Vi imate svoj show, a ja svoj.”
Jedan od zabavnijih susreta je onaj Harpa Marxa i Sergeja Rahmanjinova 1931. godine, iako se nisu susreli licem u lice. Harpo je boravio u bungalovu hotela Allah u Los Angelesu i baš je počeo svirati harfu. No njegovu vježbu je neprestano ometala grmljavina na klaviru iz susjednog bungalova. Požalio se upravi hotela: “Jedan od nas dvojice mora otići, a to neću biti ja, jer sam ja prvi došao.” Uskoro otkriva da je tajanstveni pijanist zapravo Rahmanjinov, pa zaključuje da uprava hotela nikad neće tako uglednog gosta zamoliti da se preseli. Umjesto toga, započinje rat. Znajući da je skladatelj, sad već u kasnim 50-ima, frustriran time što je njegovo najpoznatije djelo i dalje ono koje je skladao u mladosti, Preludij u C-molu, Harpo otvara vrata i prozore bungalova i počinje mahnito na svojoj harfi svirati prva četiri takta njegova preludija. Ne odustaje sve dok ne čuje lupanje poklopca na klaviru. Rahmanjinov je bio taj koji je preselio u drugi bungalov.
Podijeli na Facebook
