Piše Tanja Tolić
"Kad sam otišao u mirovinu, počeo sam pisati detektivski roman. Dobro mi je išlo - razradio sam radnju, osmislio likove i već napisao dva poglavlja. A onda mi je Flavia preotela kontrolu nad romanom. Odbila je biti sporedan lik. Naprosto se pojavila, ne mogu objasniti kako, i počela pričati. Shvatio sam da želi svoju vlastitu knjigu. Trebalo mi je dosta vremena da naučim zašutjeti i da počnem slušati što mi ona govori", ispričao je u četvrtak navečer u zagrebačkom Vip clubu kanadski pisac Alan Bradley, autor niza bestselera o 11-godišnjoj detektivki koja istražuje zločine i otkriva ubojice.
Bradley, koji je u Zagreb došao na poziv svog hrvatskog izdavača Naklade Ljevak, ima gotovo 74 godine i njegova je spisateljska karijera svojevrstan presedan u književnom svijetu. Iako je odmalena sanjao o karijeri pisca, pisati je doista počeo tek u 56. godini, nakon što je završio karijeru radijskog i televizijskog inženjera, a prvi roman započeo je pak u 68. godini. I odmah pogodio hit.
Tako se rodila nestašna Flavia de Luce koja bi trebala "dobiti" ukupno deset romana, dosad ih je autor napisao pet, a na hrvatski su prevedena tri - "Slast na dnu pite", "Korov, vješala i krvnikova kukuljica" i "Dimljena haringa bez senfa".
"Ljudi me obično pitaju o procesu pisanja kriminalističkog romana, ali ja o tome zapravo ne znam ništa. Flavia priča, a ja pišem. A onda kad dođem na promociju neke od svojih knjiga, drugi ih analiziraju i objašnjavaju mi što sam zapravo napravio. Rekao bih da je krimi-roman sličan šali. Povedete čitatelja nekim putem, a u trenutku kad on počne anticipirati što će se dogoditi, vi zajedno s njim skrenete u nekom drugom pravcu", ispričao je Bradley posjetiteljima.
Kanadski pisac rekao je kako su sve njegove knjige pomalo subverzivne jer poručuju roditeljima da bi svojoj bistroj djeci trebali dopustiti da rade ono što ih veseli, pa makar to bilo i mućkanje otrova, a ne ih, primjerice, tjerati da idu na satove plesa. Na pitanje voditelja promocije, književnika Ivice Prtenjače, nije li pomalo subverzivno i to što je glavni junak detektivskog romana djevojčica, a ne dječak, Bradley je odogovorio: "Flavia mi je servirana kao djevojčica. Dobio sam je na srebrnom pladnju od svemira. Ne mogu zamisliti da je drugačija."
Flaviju je predstavio i književnik Boris Perić, našalivši se kako Bradleyjev serijal govori o "toplim ljudskim ubojstvima", jer se zločini istražuju matematički, simbolički, a manje je nasilja. Vjeruje i kako je njezin lik toliko upečatljiv i drag čitateljima jer mnoge podsjeća na njih same kad su imali 11 godina, što je dob "u kojoj više nisi dijete, a nisi još niti odrastao". Pisac, novinar i dramaturg Srđan Sandić rekao je pak kako je Flavia entuzijastična, znatiželjna, neustrašiva i kao pripovjedačica "prilično nepouzdana". Prevoditeljica Bradleyjevih romana na hrvatski jezik, Davorka Ćurković, otkrila je pak posjetiteljima kako su romani bili izazovni za prevođenje primarno stoga što su slojeviti i bogati referencama, pa je knjige o Flaviji usporedila sa slojevima luka - kad se skine jedan sloj, pojavi se novi, i novi, i novi.
Alan Bradley pohvalio je hrvatsko izdanje knjiga, a tim iz Naklade Ljevak, rekao je, toliko mu je prirastao srcu da ih smatra prijateljima, pa mu je tim više drago što je poslušao svoj unutarnji impuls i došao na zagrebačku promociju.
"Ja sam čovjek u godinama i što sam stariji, lakše si dopustim reći ne kad me netko pozove. No kad je stigao poziv iz Hrvatske, odmah sam rekao - da", pojasnio je. Inače, Bradley i njegova supruga Shirley od 2009. godine uglavnom putuju i provode vrijeme na različitim mjestima (posljednjih godina živjeli su na Malti), a kako smo doznali nakon promocije, imaju i neobičan hobi. Alan i Shirley su, naime, veliki ljubitelji kobasica pa gdje god dođu probaju neki od lokalnih specijaliteta. Iz Hrvatske, doznajemo, odlaze s kulenovom sekom koju su dobili na poklon.
Podijeli na Facebook
