Piše Tanja Tolić
J. K. Rowling dosad je napisala sedam romana, koji broje 4195 stranica, prodala je 450 milijuna primjeraka knjiga i prva je osoba na svijetu koja je, prema procjeni Forbesa, zaradila milijardu dolara od pisanja knjiga. Njezin posljednji, sedmi roman iz serijala o Harryju Potteru prodan je u 15 milijuna primjeraka u prva 24 sata od objave, od toga 11 milijuna u Velikoj Britaniji i SAD-u.
Usprkos tome, 47-godišnja plavuša porculanskog tena ovih dana strepi kao da nikad prije nije napisala niti retka. Na trenutke je uzbuđena kao šiparica, na sekundu uplašena kao kakva početnica. Prošlog četvrtka počela je, naime, prodaja romana “The Casual Vacancy”. Njezinog prvog romana za odrasle. Nema čarobnjaka, nema štapića, nema magije. I nema čarolije Expelliarmus koja bi pero potencijalnog zlonamjernog književnog kritičara mogla, skupa s njime, odbaciti daleko, daleko, možda čak do Azkabana, u hladne šape dementora.
Rowlingova nije napisala niti retka posljednjih pet godina, otkako je 2007. objavljen “Harry Potter i Darovi smrti”. Ili se tako barem činilo javnosti, s obzirom da je potajice pisala svoj prvi roman za odrasle koji je objavila nakladnička kuća Little, Brown & Co. Prve službene recenzije romana od 512 stranica počele su “curiti” tek ovih dana (ne prije objave kako je vani često slučaj) i većinom su pozitivne, iako ne ekstatične, no čitatelji su i bez njih bili dovoljno zaintrigirani – i prije početka prodaje rezervirano je milijun od dva milijuna primjeraka koliko je nakladnik tiskao prvog izdanja. Tajnovitost oko romana, kao i uzbuđenje koje je nakladnik potpirivao netipičnom marketinškom strategijom, već sada su novom romanu J. K. Rowling zagarantirali status najvećeg knjiškog događaja ove godine.
Marketinška kampanja pomno je planirana, a informacije puštane na kapaljku. Najprije je objavljena vijest da Rowlingova opet piše, potom je objavljen kratak, neodređen sadržaj koji je roman okarakterizirao kao crnohumornu dramu, potom je u jednom trenutku puštena naslovnica koju su u suradnji s autoricom izradili Mario J. Pulice i Joel Holland, koja zapravo ne govori ništa, jer je krajnje minimalistička, tipografska, nema fotografije, tek naslov, a stroga pravila koja su nalagala da se o sadržaju ne smije ni zucnuti prije dolaska knjige u knjižare te da se književnim kritičarima ne šalje roman unaprijed na čitanje, nego tek u zadnji tren, i to uz potpisivanje specijalnog ugovora, proširila su se i na knjižare. Primjerice, najveći britanski knjižarski lanac Waterstones knjiga uopće nije smio izložiti u izlogu dan prije početka prodaje, nego je naloženo da dođu sat vremena ranije prije otvaranja u četvrtak i urede izlog. Cijena je knjizi, u međuvremenu, na Amazonu s 20 funti spuštena na 9,86 funta.
Radnja romana vrti se oko stanovnika koji žive u izmišljenom engleskom gradiću Pagfordu, gdje iznenadna smrt gradskog vijećnika Barryja Fairbrothera unese razdor u naizgled idiličnu zajednicu. Pagfordška srednja klasa nada se da bi na njegovo mjesto mogla ubaciti nekoga više po svom ukusu, tko će iz njihove županije zauvijek izbaciti ruralni Fields koji je Fairbrother zastupao. Najbolje bi zapravo bilo uvaliti ih susjednoj županiji. Predsjednik vijeća nada se da će na prazno mjesto zasjesti njegov sin, odvjetnik, no u igri su i ogorčeni liječnik opće prakse i zamjenik ravnatelja škole. Tu je i obitelj Weedon, najproblematičnija u problematičnom Fieldsu. Terri Weedon je prostitutka i narkomanka koja pokušava ostati čista kako joj socijalna služba ne bi oduzela trogodišnjeg sina Robbieja. No metadon ne pomaže u odvikavanju, pa o Robbieju primarno brine njegova sestra Krystal koja je među odraslima imala samo jednog saveznika, Barryja, a on je upravo umro. Kad se na web stranici županije pojavi anonimna poruka, u kojoj netko nepoznat prijeti da će razotkriti sve tajne stanovnika gradića, Pangford počinje tonuti u paniku i paranoju, bijes i tragediju.
Ispričana iz nekoliko perspektiva, priča je nabijena crnim humorom, iako ima i svojih tragedija, osobito kad su Weedoni u pitanju. Rowlingova, koja danas ima 47 godina, i sama je imala svojih tragedija i teških trenutaka. Majka joj je bila tehničarka u školskom laboratoriju, a kad je Joanne Kathleen imala 15 godina mami su joj dijagnosticirali multiplu sklerozu. Ona i njezina sestra Dianne bile su u lošim odnosim s ocem, pa je Joanne jedva čekala da napusti roditeljski dom. Studirala je francuski i klasične jezike na Sveučilištu Exeter, potom se zaposlila u Amnestyju u Londonu, izgubila majku u 25. godini, odselila u inozemstvo kako bi poučavala engleski jezik i vratila se u 28. godini sa šestomjesečnom kćerkicom Jessicom, nakon kratkog i katastrofalnog braka s portugalskim novinarom.
Siromašna, klinički depresivna i suicidalna, preselila je u Edinburgh kako bi bila blizu sestri i živjela na socijalnoj pomoći dok je pisala Harryja Pottera. Nakon mnogobrojnih odbijenica, prava na rukopis kupio je na kraju Bloomsbury za bijednih 2500 funta. Urednik joj je savjetovao da nađe posao učiteljice. Tko, zaboga, može živjeti od dječje literature?!
Dokumentarac iz 2007. godine prikazao je njezin život deset godina kasnije, kad je već bila bogata i slavna. No, iako se spasila od bijede, ono što šokira na toj snimci jest i dalje dubok izraz tuge na njezinom licu. Srećom, toga danas više nema na njezinom licu, svjedoči Decca Aitkenhead, novinarka Guardiana, koja ju je ekskluzivno intervjuirala u povodu izlaska novog romana. “Sve se promijenilo tako brzo, bilo je tako čudno. Nisam poznavala nikoga tko je bio javna osoba. Nisam poznavala nikoga kome bih se mogla obratiti i pitati - što sad činiš, kako se ponašaš?”, ispričala je Rowlingova.
Dok je pisala prvog Pottera odlazila je na psihoterapiju jer je bila na dnu; kad je postala slavna, morala je ponovo potražiti pomoć i, kaže, doista joj je pomoglo. Spas je došao i s drugim suprugom, Neilom Murrayom, liječnikom za kojeg se udala 2001. godine i s kojim je dobila sina koji danas ima devet i kćer koja danas ima sedam godina. “Kad sam upoznala Neila, imala sam osjećaj kao da je zakoračio u sve to što je bilo unutar mene. Promijenio mi je život…”, dodala je.
Bogatstvo joj je također teško palo. U intervjuu Guardianu napominje kako ne želi da ispadne kao da kuka, no nije mogla niti zamisliti da će biti zatrpana tolikom količinom molbi za pomoć, cunamijem zahtjeva. Osjećala se kao da mora riješiti probleme cijeloga svijeta. Ni posao pisca, o kojem je oduvijek maštala, nije bio jednostavan, jer odjednom više nije bila samo spisateljica, nego žena na čelu poslovnog carstva koje se protezalo sve do Hollywooda. Sjajan trenutak njezine slave bio je što je dobila priliku upoznati Baracka Obamu; jedini trenutak kad se prerušila u javnosti kako je ne bi prepoznali bio je kad je izišla van kupiti vjenčanicu.
Posljednjih pet godina njezina života bile su fantastične. Bila je najsretniji pisac na svijetu. Svi računi su bili plaćeni, ona emotivno stabilna, nije bila ni pod kakvim ugovorom, a likovi u njezinoj glavi mogli su se slobodno razvijati kako god su željeli, bez intervencije urednika, agenata ili bilo koga drugoga. Jedino što ju je mučilo, dugo, dugo, bilo je sljedeće: objavi li novu knjigu odmah nakon Harryja Pottera ljudi će je kupiti ne razmišljajući, jer je to nova knjiga autorice Harryja Pottera, čak i da je najgora na svijetu. No, bi li je kupili bez toga?
Za Rowlingovu je ovo presudan korak: iako je karijeru izgradila na dječjoj književnosti, sada se tog lukrativnog nasljeđa zapravo mora odreći kako bi privukla nove čitatelje. Da bi uspjela, javnost na neki način mora zaboraviti da je stvorila Harryja Pottera iako, paradoksalno, nitko ne bi s toliko žudnje očekivao njezin novi roman da nije bilo malog čarobnjaka. Kao i njezini čitatelji, i Rowlingova sada pokušava odrasti, zakoračiti u svijet zrelosti u kojem su i kritike mnogo opakije, a greške u pisanju i radnji manje se toleriraju.
Marketinški stručnjaci vjeruju kako je J. K. Rowling na dobrom putu da se rebrandira u pisca za odrasle. The Hachette Book Group, dio njezinog nakladnika Little, Brown & Co., pristupio je promociji nove knjige krajnje minimalistički. Teorija je da je Rowlingova, iako najpoznatija suvremena autorica dječje literature, kao pisac za odrasle zapravo potpuno nepoznata. Distanciranjem njezinog novog romana od franšize i branda Pottera, čija se globalna vrijednost procjenjuje na 15 milijardi dolara, mogla bi se ublažiti unaprijed stvorena mišljenja o “The Casual Vacancy” i otvoriti Rowlingovu širem broju čitatelja.
“Vjerujemo kako će oni koji poznaju i vole J. K. Rowling biti zainteresirani i za njezin novi roman. No želimo i nove čitatelje - ljude koji naprosto vole čitati dobru fikciju”, izjavila je Heather Fain, direktorica marketinga podružnice Little Browna u SAD-u.
Patricia Bostelman koja radi u marketingu Barnes & Noblea rekla je kako je kampanja bila minimalistička prvenstveno na zahtjev J. K. Rowling. “Imala je vrlo jasan stav o tome kako želi da se ovaj roman oglašava. Silno želi biti primljena u krug ‘odraslih’ pisaca i želi da se ‘The Casual Vacancy’ ističe sam zbog sebe, odvojen od njezine prijašnje reputacije i uspjeha”, objasnila je Bostelman.
Naravno, rijetko koji pisac danas može si priuštiti taj luksuz da određuje kako će se odvijati marketinška kampanja. Rowlingova već ima bazu oduševljenih obožavatelja, bez obzira što su oni sve do nedavno bili djeca. Trik će biti mobilizirati upravo tu bazu, generaciju milenijaca koja je odrasla zajedno s Harryjem, bez da im se stvore lažna očekivanja. Andrew Sims, urednik web stranice posvećene zabavi, Hypable, izjavio je kako su fanovi koji su bili oduševljeni Harryjem oprezno uzbuđeni oko novoga romana. “Nitko ne zna što da očekuje”, dodao je. “To je ista publika kojoj se obraćala 90-ih godina, no sada su stariji. Napustila je svijet fantastike i pitanje je - može li uspjeti i u novom žanru?”, smatra Sims.
Prvi roman o Potteru objavljen je u Velikoj Britaniji 1997. godine, a uslijedilo ih je još šest. Cijeli serijal prodan je u ukupno 450 milijuna primjeraka i preveden na 73 jezika. Dobro ga je prihvatila i kritika, osvojio je mnogo nagrada, a sve do zadnjeg poglavlja, zaplet je bio mračan i napet. Andrew Sims kaže kako je Rowlingičin stil pisanja sazrijevao zajedno s njezinim čitateljima i sa svakim novim romanom. Heather Fain, jedna od petnaestero ljudi u Americi koji su pročitali “The Casual Vacancy”, kaže pak kako je razlika između Pottera i novog romana vrlo jasna. “Ova radnja događa se u stvarnom svijetu, govori o odnosim i tome kako obitelj komuniciraju. Ima tu mnogo mesa…”, dodala je.
Druga je promjena naspram dosadašnjoj praksi J. K. Rowling što je odmah, zajedno s tiskanjem izdanjem, objavila i e-knjigu. Elektronskim izdanjima Pottera opirala se godinama; tek prije šest mjeseci dopustila je da se serijal i tako objavi. Na ovaj način pokazuje da je svjesna promjena koje se događaju u nakladničkoj industriji. Istraživanje Pew Research Institutea iz travnja 2012. godine pokazalo je, naime, da je 21 posto odraslih Amerikanaca pročitalo e-knjigu, dok je takvih prije Božića prošle godine bilo svega 17 posto. To je veliki skok u samo pola godine. Od tih odraslih koji su pročitali e-knjigu, 34 posto imalo je 29 ili manje godine. Upravo profil čitatelja kakav J. K. Rowling priželjkuje. “E-knjige se više ne mogu izbjeći, osobito ako govorimo o publici staroj između 20 i 30 godina koja je navučeni na tehnologiju. Ne manje važno, njima su misteriji jedan od najdražih žanrova koje čitaju u e-formatu”, kaže Jim Milliot, jedan od direktora Publishers Weeklyja.
U velikom intervjuu Guardianu J. K. Rowling bila je krajnje oprezna, možda čak pomalo uplašena, spremna i na najgore prije svoje velike premijere. Decca Aitkenhead, koja je s njom razgovarala, morala je, piše, prije čitanja novog romana potpisati više dokumenata nego što bi ih morala prikupiti i parafirati za kupnju nove kuće. Pročitala ga je pod strogim nadzorom u londonskom uredu Little, Brown & Co. Nakon toga, novinarka Guardiana morala je još i obećati da nikad neće otkriti adresu edinburškog ureda J. K. Rowling u kojem su razgovarale. Takav tretman nema ni britanska kraljica, no ruku na srce, J. K. Rowling mnogo je bogatija i popularnija od britanske kraljice.
Harry Potter, to već svi znaju, rodio se u vlaku; zaplet novog romana - o lokalnim izborima u izmišljenom gradiću - pao je na pamet Rowlingovoj dok se vozila avionom. Osjetila je nalet adrenalina, ono fizičko uzbuđenje koje čovjek, pisac osjeti kad zna da je na tragu dobre ideje. Kune se kako joj je svejedno hoće li se novi roman prodavati. “Naprosto sam morala napisati ovaj roman. Jako mi se sviđa, ponosna sam na svoje djelo i to je jedino što je važno.” Razmišljala je o tome da ga objavi pod pseudonimom, no vjeruje kako je ipak hrabrije objaviti ga pod svojim imenom i prezimenom. “Najgora stvar koja se može dogoditi jer da svi kažu da je roman užasan, kako sam trebala ostati na pisanju za djecu. Mogu živjeti s tim. Ako svi kažu - ovo je šokantno loše, vrati se magiji, svakako neću slaviti, ali mogu živjeti s time. Mogu.”
Je li sigurna u to? Kako zna da može preživjeti negativne kritike? “Zato što više nisam ona osoba od prije nekoliko godina. Nisam. Danas sam sretnija.”
* Tekst je originalno objavljen u tjedniku Globus.
Podijeli na Facebook
