Maja Sačer - Moja junakinja doživi fantomski orgazam, i tu počnu muke

Razgovarala Tanja Tolić

Da ne piše, Maja Sačer (1980.) bavila bi se nesuđenim zanimanjima - umjetničkim klizanjem, dizajniranjem odjeće, praćenjem na putovanjima ili kušanjem čokolade. Ali, eto, ipak piše i to joj ide dobro. Iako je diplomirala na Pravnom fakultetu, pa je po struci pravnica, javnost je poznaje po vokaciji, odnosno pisanju: ozbiljnije piše od osamnaeste godine, objavila je kratke priče u Vijencu, Zarezu, Republici, Knjigomatu.

"Volim reći da sam po struci pravnica (i od toga živim), a po vokaciji autorica, što u praksi znači da su mi godišnji odmor i slobodan vikend nepoznanica, no tako je to s autorima/cama: pisanje nam nije hobi, nego potreba", kaže nam Maja.

Nakon što je završila Ferićevu radionicu kratke priče, objavila je i prvu knjigu, zbirku priča "Božji grijesi" (2009., Algoritam) u koju je ušla i priča "Utočište", napisana na radionici. Slijedi fantastično-erotski roman "Napaljena" (2012., Algoritam), u kojem govori o neobičnom seksualnom problemu svoje junakinje. Roman "Napaljena" i njegova heroina Tijana povod su za ovaj intervju.

* "Napaljena" se bavi nesvakidašnjom temom - o mladoj ženi, ekonomistici Tijani, koja počinje doživljavati fantomske orgazme. No, ti si otišla korak dalje, pa Tijana prilikom "fantomskih napada" doslovce ima osjećaj da se seksa s nevidljivim ljubavnikom. Odakle ideja?

- Budući da je prva verzija knjige nastala u vrijeme goleme popularnosti "Seksa i grada", ta je serija bila svojevrsna inspiracija. Premda je kaotičan i nerealan život protagonistkinja bio urnebesan, istodobno mi je smetalo što su žene prikazane kao površne glupače, kojima je vrhunac postignuća kupovina precijenjenih krpica i štikli i nizanje seksualnih partnera kao na pokretnoj traci. "Napaljena" je zapravo inat takvom načinu zamišljanja moderne žene kao promiskuitetne šupljoglavke. No, Tijana je korak ispred: s jedne strane razmišlja na sličan način, s bitnom razlikom što se ona pokušava osvijestiti i gledati stvari drukčijima nego što se prikazuju u masovnim medijima i popularnoj kulturi. Fantomski orgazmi su joj blagoslov i prokletstvo: najbolji su koje je ikad doživjela, ali ne daju joj normalno živjeti. I tu započinje slatki kaos.

* Žene rjeđe od muškarca pišu o seksu, osobito u Hrvatskoj, a i kad pišu o seksu, on je mnogo češće fina erotika, nego eksplicitna literatura. Iako se "Napaljena" kvalificira kao erotski roman, seks je u njemu više pornografski, čak "muški", a ne onako kako, možda krivo, zamišljamo da većina žena doživljava seks - kao vođenje ljubavi, uz dugu predigru i mnogo nježnosti. Odakle takav pristup? Je li namjerno izabran, krije li se u njemu neka poruka?

- Postoji vječita, dozlaboga naporna tendencija društva da nas kao jedinke suprotnih spolova potrpa u za to prikladne kućice, pa tako navodno muškarci pišu žešću erotiku, a žene bi valjda trebale biti suptilne. Ako je tako, onda mi je drago što raskidam s tim nametnutim standardima i kao žena "šokiram" eksplicitnim pisanjem. Istina, djelomično je to stoga što mi je urednik muškarac, no i meni se kao autorici činilo prikladnim u takav tekst ubaciti izravne opise jer su fantomski orgazmi glavni pokretač radnje. Da biste napravili omlet, morate razbiti jaja.

* Tijana je u romanu jako slobodna - više je zanima dobar seks od romantike i ljubavi, nema problema s time da pristupi nepoznatim muškarcima, otvorena je za usputni seks, u romanu je čak prikazana jedna scena gdje se poševi s nepoznatim tipom na klupi u parku. Je li Tijana seksualna predatorica? I da li ona simbolizira današnje žene ili možda određenu skupinu današnjih žena?

- Ne bih je nazvala predatoricom jer nikoga ne progoni niti napada. Ako joj se pruži prilika, iskoristit će je. Ona je samopouzdana, žena od akcije, ne čeka princa u svojoj kuli u oblacima. Međutim, i taj usputni seks ima svoj razlog i u konačnici pomalo gorko-slatki okus. Tijana samo naizgled bježi od ozbiljne veze iz razloga zbog kojih i inače to ljudi rade: straha da ne budu povrijeđeni, loših iskustava, nezrelosti. Ona je svojevrsno naličje moderne zapadne žene. Prihvaća iste površne postulate vječne mladosti i ljepote, religioznog konzumerizma, promiskuiteta kao dokazivanja osobne vrijednosti u hiperseksualiziranom svemiru, ali se pokušava tome oduprijeti, osvijestiti sve te društvene bedastoće i pronaći istinsku sebe u tom kaosu, s više ili manje uspjeha.

* Ima li, po tvom mišljenju, danas još nečega na području seksualnosti čega se žene trebaju osloboditi? I postoji li danas uopće razlika u muškoj i ženskoj seksualnosti? Čini se, naime, da Tijana nema nikakvih problema odvojiti seks od ljubavi, što se načelno smatra više muškom osobinom.

- U pitanju seksualnosti treba se prvenstveno osloboditi licemjerja. Naše je društvo, čini mi se, još uglavnom konzervativno. A konzervativnost često povlači dvostruke standarde i netrpeljivost prema svemu drukčijem. Najsvježiji primjer je besmislena debata o zdravstvenom odgoju. Iskustvo s "Napaljenom" mi je pokazalo da ljudi ponekad još vjeruju u začeće po duhu svetom, čak i vlastito. S jedne strane, ne smeta im u govoru koristiti žešće termine, no kad to vide napisano u tekstu, to im je "previše". Društvo je u seksualnosti zapravo šizofreno: s jedne ju strane potiskuje i srami je se, a s druge joj omogućava da iskače sa svih strana i to samo onaj ružni, eksploatacijski dio, koji itekako stvara krive predodžbe i utječe na realni život. U "Napaljenoj" se na komičan način izrugujem tom prodiranju pornografije u veze. A razlike u muškoj i ženskoj seksualnosti postoje koliko i razlike među ljudima općenito. Ne vidim razloga zašto se žene ne bi smjele ponašati po "muški", kao i obrnuto. Društvo obožava i potiče umjetne razlike među spolovima, no, kao što praksa pokazuje, srećom, ne uvijek uspješno. Ipak, kao vječiti licemjeri, određeno ćemo ponašanje kod žena osuđivati, a isto to ponašanje kod muškaraca odobravati. Promiskuitet je klasičan primjer: on faca, ona kurva.

* Hoće li seks nastaviti biti tvoja tema pisanja, pa se možda prometneš u hrvatsku Ericu Jong ili Candace Bushnell? Ili je ovo bio tek jedan izlet u seksualnu provokaciju?

- Ne vjerujem da ću se specijalizirati za erotski ili bilo koji žanr jer volim promjenu i izazove u pisanju. No, s obzirom da je seks uvijek zanimljiva i svježa tema, pretpostavljam da ću ga i dalje koristiti u tekstovima kao sredstvo provokacije, komičnosti i poticanja radnje.

* Jesi li pročitala "50 nijansi sive"? Sviđa li ti se, ako jesi? Kako gledaš na to da je ta erotska trilogija postala hit i u Hrvatskoj? Nalaziš li neke sličnosti između te trilogije i svog romana?

- Čitala sam samo isječke i to sasvim slučajno one koje su drugi izdvojili kao primjere lošeg pisanja. Ja sam izbirljiva čitateljica i unaprijed znam da bih odustala od knjige, ne toliko zbog toga što je urednički posao izgleda traljav, nego jer me kao osviještenu ženu duboko iritira premisa o iskusnom, super uspješnom, neodoljivom muškarcu, koji nju neiskusnu (čitaj: podčinjenu, pokornu) uvodi u čari fantastičnog seksa. Naime, i sama sam u "Napaljenoj" opisala jednog takvog muškarca, ali sam ga ironizirala. A "Nijanse" svi čitaju jer ih svi čitaju. Budući da se radi o erotskom ljubiću, a moja je knjiga humorna parodija chick-lita i erotskih ljubića, sličnosti vjerojatno ima, no ne previše.

* Veliki dio romana, osim seksom, bavi se i sponzorušama. Leda, Tijanina prijateljica, arhetipski je primjer takve žene - posvuduše, šminkerice, žene koja se samo želi dobro udati, čak i glupače. Zašto se ona našla u romanu? Ima li, po tvom mišljenju, takvih žena u Hrvatskoj mnogo, dominiraju li na neki način kad se imaš potrebu izrugivati iz njih?

- Sponzoruša i posvuduša nesumnjivo ima, ali ne bih rekla da ih je više nego nekih drugih skupina. Leda je tipična žena iz "Seksa i grada", samo što ne glumi emancipiranost, a karijera joj je zadnja rupa na svirali. Opsjednuta je svojim savršenstvom, svjetlucavim stvarima, dobrim provodom, hedonizmima svih vrsta i neradom koji, naravno, netko drugi plaća. Ne moramo ni sumnjati da je promiskuitetna i sklona prijevari, no čini to u "terapijske svrhe". Ona je blentača koja nije ni svjesna vlastite gluposti ni površnosti. Ona je zapravo komični odušak, antiteza Tijani kao njezina bivša prijateljica koja joj se ponovno uvlači u život, samo zato da bi mogla još malo pričati o - sebi.

* Iako je i Tijana pomalo opsjednuta štiklama, kilogramima i godinama, ipak odudara od sponzoruša koje ju okružuju. Često je prema njima sarkastična, izruguje im se. Koju skupinu žena Tijana predstavlja? Gdje se ona uklapa u suvremeno hrvatsko društvo?

- Tijana je iznimka, crna ovca, antijunakinja. Nije naklonjena tradicionalnim ulogama majke ni supruge, nije ni glupača koja će se zadovoljiti ulogom nižeg, pokornog bića na usluzi onom višem, vrednijem - muškarcu. Nije nam uvijek najsimpatičnija, ali nije ni Zlica Opakić. Nigdje se baš ne uklapa i premda djeluje nezainteresirano, ipak bi htjela imati nekog pored sebe, čezne za toplinom i sigurnošću makar se ponekad i bojala gubitka slobode. Ona je žena s vrlinama i manama, zapravo kao bilo koja od nas.

* "Napaljena" je tvoj prvi roman. Koliko si ga dugo pisala? Prvi romani su često veliki zalogaj - što je bilo najteže u procesu pisanja?

- Volim reći da je pisanje "Napaljene" bio čisti orgazam. Prvu sam verziju napisala s velikom lakoćom još tijekom studija, po tri sata svaki dan nakon učenja. To je trajalo nekoliko mjeseci i bilo je opuštajuće i iznimno zabavno iskustvo. Prepravljanje u konačnu verziju pod urednikovim budnim okom bio je već ozbiljan posao. Nisam prvi roman, samo zato što je roman, doživjela kao nešto zahtjevno, možda baš zato što je tema živahna i lagana; bila sam poput zaintrigirane čitateljice koja jedva čeka da vidi što je bilo dalje, samo što sam ja taj cilj znala unaprijed.

* Pišeš li lako? Imaš li neke svoje rituale?

- Nekad ide lako, nekad i ne baš, ovisi o inspiraciji i koncentraciji. Uvijek unaprijed zamislim kostur romana, glavne pravce radnje i likove, znam otprilike što će se događati i uvijek odredim kraj. Kad znam kamo idem, lakše mi je tamo stići. Najdraže su mi ideje koje mi padnu na pamet tijekom pisanja i zapravo s tim računam. Imam predviđeno vrijeme za pisanje i uredno sjedim za kompjuterom pa makar napisala dva reda u dva sata. Ne pišem frenetično ni manijakalno, ali su mi najdraži trenuci ogromne inspiracije kad mi se radnja istodobno odigrava pred očima, a ja ju jedva pratim na tipkovnici.

* Kakve su reakcije na "Napaljenu"? Kako reagiraju žene, a kako muškarci? I, jesu li ti roditelji pročitali roman? Što kaže starija generacija na seksualnu eksplicitnost?

- Reakcije su u najvećoj mjeri izvrsne, mnogi čitatelji i čitateljice su oduševljeni, čak i euforični, i to ne uvijek oni od kojih biste to očekivali. Posebno sam ponosna na činjenicu što je ovo jedna od onih "ženskih" knjiga od koje muškarci ne bježe, dapače, mnogi su reagirali vrlo pozitivno, bolje od nekih žena. Čini se da je trik upravo u fantomskim orgazmima. Možda ne volite čitati o muško-ženskim odnosima, ali zanimat će vas što je bilo dalje, kako se taj neobičan problem razrješava. Naravno, bilo je i suzdržanih, odnosno konzervativnom su dijelu publike, moram reći češće ženskom, smetali eksplicitni izrazi i prizori. Međutim, bilo je i onih koji su rekli da su seksi scene napisane i dozirane s mjerom. Nemojmo zaboraviti, ipak se radi o erotskoj literaturi. Netko će se možda požaliti da seksa nema dovoljno! Generacijski gledano, često zreliji ljudi (45 naviše) reagiraju bolje nego neki tridesetogodišnjaci. Čini se da sve ovisi kakav je vaš svjetonazor: liberalni i osviješteni umirat će od smijeha, ostali će se crveniti i snebivati. Moji su roditelji pročitali. Oni naginju konzervativnom, no dugo sam ih pripremala na knjigu, čak sam ih odvraćala od čitanja pa su očekivali najgore, a poslije su komentirali: "Pa uopće nije bilo tako strašno."

* Kako to izgleda na promocijama knjiga, kad čitaš odlomke iz "Napaljene"? Je li ti nekad neugodno, pocrveniš li?

- Biram kratke i ciljane ulomke da dam publici okus onoga što mogu očekivati. Neki od njih su eksplicitni, no nije mi se dogodilo da se crvenim, nego smijem. Na posljednjoj promociji više sam komunicirala s muškim dijelom publike, koji su se zanimali za probleme s kojima se tipično žene susreću, a o kojima pišem na suptilnoj razini, na primjer o imperativu vječne ljepote. Pretpostavljam da ih je zanimala insajderska perspektiva.

* Što je sljedeće u planu? Imaš li već ideju za sljedeći roman ili zbirku priča?

- Radim predano na novom romanu koji će biti osjetno drukčiji, ali ništa manje provokativan i seksi.


 

 

Facebook komentari

Novo u katalogu