Ratko Mavar - Vjerujem da svi mi razgovaramo s duhovnim bićima, samo to pripisujemo intuiciji

Piše Tanja Tolić
Fotografije Rene Karaman

"Toga sam se dana vratio kući s posla i osjetio neobičan poriv da pišem. Sjeo sam na kauč, uzeo sam papir i olovku te krenuo pisati pjesmu, iako to nisam radio od puberteta. Tako sam bar mislio sve dok se 'neobjašnjiv poriv' u drugoj strofi nije predstavio: Ja sam Anđeo čuvar..."

Tako započinje knjiga Ratka Mavara, fotografa po struci, i odnedavno pisca, "U Božjem lunaparku", ali tako započinje i, kako ga je sam nazvao, spektakularni show koji je trajao oko 15 mjeseci - Ratko bi osjetio poriv za pisanjem, napisao nekoliko rečenica, potom čvrsto zaspao od umora, a onda se probudio i čudio tome što je napisao. S njim su se, preko papira ili računala, "dopisivali" anđeli, duhovi, Bog i ljubav. Na kraju su ti razgovori prerasli u knjigu koju je objavio VBZ, a koju već nazivaju "hrvatskim razgovorima s Bogom", po uzoru na knjige Nealea Donalda Walsha.

"U početku sam i sam mislio da sam skrenuo", rekao je Ratko Mavar sinoć na promociji svoje knjige u zagrebačkoj knjižnici "Bogdan Ogrizović" i nasmijao publiku. "Ali moj se život normalno nastavio. I dalje sam normalno funkcionirao, što ne bih mogao da zaista jesam skrenuo. Poslije, kad bih čitao što sam napisao, shvatio sam da te rečenice zvuče presnažno, preduhovito i prepametno da bi ih ja mogao smisliti u svojoj glavi." Na kraju je, kaže, ipak shvatio da je razgovarao sam sa sobom, samo... pitanje je s kojim je dijelom sebe točno razgovarao.

Kako je na predstavljanju knjige rekao Mavarov urednik Bruno Šimleša, ti razgovori ispočetka su bili razgovori o poslu, odnosima, svakodnevnom životu, no s vremenom su prerasli u razgovore o prirodi svemira i prirodi života. Dio tih razgovora publici su na promociji pročitali Helena Knezić i Dragan Knežević.

"Iz običnih situacija Ratko je, razgovarajući, dolazio do velikih uvida. Upravo ta kombinacija duhovnog i materijalnog, ozbiljnosti i opuštenosti, ono je što me privuklo ovoj knjizi i zbog čega sam je kao urednik odlučio objaviti. U devet godina koliko se bavim uredničkim poslom, ovo je prvi rukopis od neke osobe koju poznajem i privatno, a da sam ga odlučio uzeti u obzir za objavu", rekao je Šimleša na promociji, dodajući kako je Ratkova knjiga tek preuzela formu Walshovih razgovora s Bogom i drugim bićima, dok je u samim razgovorima potpuno autentična.

Ratko je knjigu najčešće pisao noću, kad bi svi zaspali i telefoni prestali zvoniti. A u to su vrijeme, dok ju je pisao, neprestano zvonili, jer je radio kao urednik fotografije u jednim dnevnim novinama.

"To bi izgledalo ovako: sjeo bih pisati fakturu, onda bi mi pala na pamet neka ideja, brzo bih otvorio novi word document i zapisao razgovor, a onda nastavio pisati fakturu", rekao je autor i nasmijao publiku.

Uvjeren je, kaže, da svi mi na neki način razgovaramo s nevidljivima bićima ili, kako su ga zadirkivali na promociji, sa svojim izmišljenim prijateljima. Pitanje je, međutim, koliko smo svjesni da razgovaramo jer će većina nas te sjajne, jasne odgovore koje dobijemo nazvati intuicijom, ili pripisati svojoj pameti ili snu koji smo sanjali.

U Ratkovoj knjizi Bog nije prikazan kao neko ogromno biće koje izaziva strahopoštovanje, a i Bog kod njega često demantira da je naš život u njegovim rukama. Pa kakav je to Bog, upitao ga je Šimleša. Kojoj duhovnoj tradiciji ili religiji on pripada? "Nijednoj, on ne pripada niti jednoj religiji. I ne mislim da je naš život u Božjim rukama. Mislim da ništa nije unaprijed zadano, o našem tumačenju ovisi kako ćemo shvaćati svoj život", odgovorio je.

Ratkova avantura u Božjem lunaparku, što je zapravo metafora za ovozemaljski život, počela je jednim prekidom, a završila novom ljubavnom pričom, pa se knjiga, iako je riječ o duhovnoj literaturi, može čitati i kao ljubavna priča. Počinje, dakle, vrlo nesretno i bolno, ali je Ratko, pišući i razgovarajući, energiju nesretnosti uspio pretvoriti u gradnju novoga života.

"Hoćeš reći, tvoj izmišljeni prijatelj ti nije dopustio, nakon prekida, da tugovanje pretvoriš u energiju žrtve?", zadirkivao ga je Šimleša, a onda postavio jedno sasvim ozbiljno pitanje: "Što je najsenzacionalnije što si naučio o ljubavi?"

"Da ljubav zaista jest bezuvjetna, da je ljubav u nama i da s ljubavlju nema trgovine", odgovorio mu je Ratko. Pod ljubavlju, dodao je, ne misli samo na romantičnu ljubav, nego na činjenicu da svi mi jesmo ljubav i da smo svi vrijedni ljubavi u svim zamislivim oblicima.

Ratko je, dodao je Šimleša na kraju, u svojoj knjizi brutalno iskren - vidimo i srce koje krvari i srce koje se raduje, vidimo stvarnoga čovjeka. Na početku, dodao je Mavar, kad je počeo zapisivati svoje razgovore, nije ih planirao objaviti - za njega su to bile njegove intimne misli, no poslije, kad su počeli dobivati formu i kad je vidio kako na njih reagiraju njegovi prijatelji, pomislio je da je zapravo dobra ideja ogoliti se i pustiti te razgovore u svijet.

"Ova knjiga nije napisana da promijeni ičije mišljenje, ali ako samo jedna osoba zbog nje zastane da samo promisli o tome postoji li duhovni svijet, moj trud se isplatio", zaključio je.



 

Facebook komentari

Novo u katalogu