Jenna Miscavige - Kako sam pobjegla iz pakla Scijentološke crkve

Piše Tanja Tolić

Jenna Miscavige imala je svega sedam godina kad se našla na kraju dugačkog reda na Farmi. U scijentološkom internatu u Kaliforniji živjela je s još osamdesetero druge djece i većina njih je poslušno koračala do stolova postavljenih uz cestu pokraj školske zgrade, gdje je stajalo dvoje regruta u mornaričkim uniformama. Kad je došao red na Jennu, žena je ispred nje položila komad papira na kojem je bio pečat Sea Orga i riječ "Revenimus" ispisana na vrhu, a na dnu su bila mjesta, datumi i potpisi. Sedmogodišnja Jenna toga je dana, naime, potpisala ugovor na milijardu godina.

"Što znači 'revenimus'?", upitala je Jenna.
"To je latinska riječ za 'vratili smo se'", objasnila je regrutkinja. Dodala je kako je ta riječ službeni slogan Sea Organizationa, skraćeno Sea Org, inače najelitnijeg tijela Scijentološke crkve kojeg čine najodaniji članovi kontroverzne religijske zajednice.
"Vratili gdje?", upitala je djevojčica.
"Vraćamo se iz života u život", pojasnila je žena.
"Aha, dobro", odgovorila je Jenna, shvaćajući istodobno kako je njezino pitanje vjerojatno zvučalo glupo. Jer Jenna Miscavige bila je već treća generacija scijentologa u obitelji Miscavige, pripadnika opskurnog kulta koji vjeruje kako ljudski duh, tetan, nakon što umre trenutno tijelo, nastavlja živjeti u novome tijelu.

Ugovor na milijardu godina, kojim je i sama postala članica Sea Orga i obvezala mu se služiti iz života u život, potpisala je 1986. godine. Gotovo dvadeset godina kasnije, 2005., Jenna Miscavige Hill uspjela je pobjeći iz Scijentološke crkve na čije je čelo, nakon smrti L. Rona Hubbarda, došao Jennin stric, Dave Miscavige, koji i danas vodi tu religijsku organizaciju o kojoj kruže horor priče. Dio tih horora priča ovih je dana objavio novinar Lawrence Wright u knjizi "Going Clear: Scientology, Hollywood, and the Prison of Belief", a dio je objavila i sama Jenna, u vlastitim memomarima, "Beyond Belief: My Secret Life Inside Scientology and My Harrowing Escape".

"Prije nego sam potpisala ugovor, u glavi mi se pojavio prizor iz 'Male sirene', onaj dio kad Ariel potpisuje čarobni ugovor s morskom vješticom. Znala sam da ugovor podrazumijeva da moram biti iskrena i poslušna, pa sam u glavi prošla popis stvari na koje se obvezujem - slijediti pravila i običaje, širiti vjeru i služiti milijardu godina. 'Mogu ja to', rekla sam samoj sebi. Uostalom, i moji su roditelji potpisali isti ugovor u dobi kad su bili tinejdžeri", piše Jenna u knjizi. Jedan po jedan, i njezini su prijatelji potpisivali ugovore. Što god je budućnost pripremala za njih, piše Jenna, jedna stvar je bila jasna: njihovi životi u tom su trenutku prestali pripadati njima.

Jenna je oduvijek znala da je tetan. Nikad nije niti vjerovala u nešto drugo. Tetan je termin koji scijentolozi koriste za besmrtan duh koji pokreće ljudsko tijelo, dok je samo tijelo, u osnovi, tek komad mesa, posuda u kojoj tetan živi. Tetan živi život za životom i kad tijelo koje je nastanjivao umre, odabere sljedeće i počinje iznova. Scijentologija je, otkriva Jenna, nekako istodobno zarazila i obitelj njezine majke, i obitelj njezinog oca. Njezina baka s majčine strane počela je čitati knjige L. Rona Hubbarda, SF pisca i osnivača scijentologije, sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća. S očeve strane, u crkvu je 70-ih godina ušao djed, nakon što mu je o pokretu ispričao jedan poznanik. Oboje su se odmah zakačili.

"U scijentologiji nema boga, nema molitve, nema raja i nema pakla. Scijentologija je filozofija i program samopomoći koji obećaje veću svjesnost i mogućnost dosezanja punog potencijala. I baki i djedu se svidjelo to što scijentologija obećaje kontrolu nad vlastitim životom i sudbinom. Oboje su u scijentologiju uveli i svoju djecu - moja baka s mamine strane njih devetero, moj djed s očeve strane njih četvero. Do trenutka kad sam se ja rodila, 1. veljače 1984., oboje mojih roditelja su bili scijentolozi dulje od 15 godina", priča Jenna čiji se život promijenio u potpunosti nešto prije njezinog drugog rođendana, kada je Scijentološka crkva počela oblikovati njezin život.

Jennini roditelji u tom su trenutku odustali od normalnog života u New Hampshireu i preselili u Kaliforniju, gdje su u potpunosti svoj život posvetili crkvi. Prije toga, piše Jenna, imali su dobro plaćene poslove u lokalnoj tvrtki koja je proizvodila software, izgradili su kuću iz snova, a Jennin devetogodišnji polubrat pohađao je lokalnu školu. Sve se to promijenilo u jesen 1985. godine, kada je Jennin otac, Ron Miscavige Jr., otputovao u scijentološku bazu u Clearwater na Floridi. Baza je bila masivni kompleks, od nekoliko gradskih blokova, koji je služio kao crkvino spiritualno središte, mjesto gdje su se okupljali scijentolozi iz čitavog svijeta i ostajali tjednima, pa i mjesecima. U trenutku kad je Jennin otac bio u posjetu, upravo su novačili ljude za Sea Org; zapošljavali scijentologe koji su bili spremni život posvetiti pokretu i širenju utjecaja scijentologije.

Grupu Sea Org osnovao je sam L. Ron Hubbard 1967. godine na, kako ga je zvao, admiralskom brodu Apollo. L. Ron Hubbard je neko vrijeme bio marinac i strastveno je slijedio pomorske običaje. Govorilo se kako je odlazio na more da bi istraživao spiritualnu komponentnu scijentologije bez ometanja. Doduše, špekuliralo se i da se povukao u međunarodne vode kako bi izbjegao progon američke Agencije za hranu i lijekove (FDA), nakon što su ga liječnički krugovi optužili da je prevarant i da izmišlja kad tvrdi kako njegovo učenje može izliječiti psihosomatske smetnje te druge fizičke i psihičke bolesti.

Koji god bio razlog zašto je djelovao s mora, Hubbardove su upute bile jasne: svi članovi njegove posebne grupe, Sea Orga, morali su nositi uniforme slične mornaričkima, a sama grupa imala je podrobno razrađen sustav položaja i ocjenjivanja, kako bi svoje članove izdvojila od ostalih scijentologa. Godine 1975. Sea Org se prebacio na kopno, u zemaljsku bazu u Clearwateru. Iako organizacija više nije bila smještena na brodu, zadržala je mornaričke termine, uniforme, a L. Ron Hubbard je i dalje bio vrhovni zapovjednik. Deset godina kasnije, tamo se našao Jennin otac.

Od tipičnog člana Sea Orga očekivalo se da bude na dužnosti najmanje četrnaest sati na dan, od otprilike 9 do 23.30 sati, sedam dana u tjednu, s pauzom od sat vremena uvečer za "obiteljsko vrijeme", kad se roditeljima dopuštalo da vide djecu, o kojima su brinuli drugi scijentolozi, prije nego se vrate na posao. Tek povremeno bi dobili slobodan dan, a tjedno su bili plaćeni svega 15 do 45 dolara.

"Moj otac osjećao se doraslim zadatku, a bio je i stariji brat Davida Miscavigea, jednog od najbliskijih ljudi i najvažnijih časnika L. Rona Hubbarda. Stric David bio je zvijezda u usponu. U dobi od samo 25 godina, već je nadgledao sve Hubbardove financije koje su se ticale autorskih prava, tekstova i intelektualnog vlasništva. Dave je bio toliko strastveno posvećen scijentologiji da je već u 16. godini napustio srednju školu i posvetio se crkvi", piše Jenna u memoarima.

Kad se Jennin otac vratio kući i objavio supruzi da se učlanio u Sea Org, bilo je jasno da i ona mora učiniti isto, jer su se članovi Sea Orga smjeli vjenčati samo međusobno. Jennina majka pristala je bez oklijevanja. "Moji roditelji znali su na što se obvezuju, jer su se upoznali u zemaljskoj bazi Scijentološke crkve kad su oboje imali 19 godina. Oboje su u tom trenutku bili u braku s drugim ljudima, također pripadnicima Sea Orga. Moj otac je imao posinka, Nathana, a moja majka, Elizabeth Blythe, dvogodišnje blizance, Justina i Sterlinga. Kad su započeli vezu, upali su u velike probleme, jer se izvanbračne veze smatraju kršenjem crkvenih pravila, i morali su naporno raditi kako bi se iskupili crkvi za svoje ponašanje. S vremenom, uspjeli su dobiti dopuštenje da se vjenčaju", piše Jenna.

Njezini su roditelji, dakle, već kao jako mladi postali pripadnici Sea Orga. Sve do kraja 70-ih bili su zadovoljni takvim životom, ali onda ih je uprava Sea Orga počela frustrirati pa su 1979. napustili organizaciju. Iako se odlazak već tada smatrao povredom ugovora na milijardu godina, u to vrijeme pravila nisu bila toliko striktna, pa se napuštanje organizacije nije smatralo katastrofom. Godinama su živjeli potpuno normalnim životom, piše Jenna, a onda je njezin otac, u naletu brzoplete odluke, sve to iz temelja promijenio. Jennin otac u Sea Orgu se bavio kompjutoriziranjem Scijentološke crkve, a njezina majka bila je nadležna za Projekt brod, opsežnu operaciju koja je uključivala kupovinu novog broda koji je trebao postati scijentološka ploveća baza. Trebao se zvati Freewinds i funkcionirao bi na sličan način kao originalni admiralski brod Apollo.

U Los Angelesu su živjeli svega šest tjedana, kad je 24. siječnja 1986. umro L. Ron Hubbard u dobi od 72 godine. Posljednjih šest godina života živio je u izolaciji u udaljenom dijelu kalifornijske pustinje, a o njemu je brinuo bračni par, Pat i Anne Broeker, njegovi najbliskiji prijatelji. Godinama nije posjetio bazu, niti se pojavljivao u javnosti, no svi su tvrdili kako aktivno radi na novom, revolucionarnom istraživanju, pa je njegova izolacija bila razumljiva. Scijentolozi su uvijek LRH-a poštovali kao istraživača i filozofa, a do trenutka kad je umro, počeli su ga obožavati gotovo kao boga, karizmatsku osobu koja je razvila put spasenja za sve scijentologe.

L. Ron Hubbard petnaest je godina pisao SF priče prije nego je 1950. godine napisao svoju prve ozbiljno djelo, "Dijanetiku", modernu znanost o mentalnom zdravlju, kako ju je sam nazivao. Dijanetika je zapravo bila self-help program, a filozofija iza nje je propovijedala da se ljudi moraju riješiti svih trenutaka boli, engrama, jer su oni prepreka u njihovom osobnom rastu. Vrlo brzo nakon što je objavljena, "Dijanetika" je postala hit i prodala se u nekoliko milijuna primjeraka.

Iako je već tada bilo i mnogo kritičara Hubbardove filozofije, koji su tvrdili da je njegov program obična besmislica, LRH je postao toliko popularan da je uskoro počeo otvarati dijanetičke centre diljem Amerike, u kojima su ljudi s učiteljem, odnosno auditorom, mogli jedan na jedan rastvarati svoje traume. Na tim seansama, student, odnosno osoba nazvana "pre-Clear" (prije čišćenja), uz pomoć auditora bi se vraćala u bolne trenutke svojeg života. Ti bolni trenuci mogli su biti bilo što, bolno i u fizičkom i u psihičkom smislu - od trenutka rođenja, preko prometne nesreće, do stvarnog doživljaja bola, ili pak mirisa, emocije ili riječi koja ih je asocirala na bol. L. Ron Hubbard vjerovao je kako se bolni trenuci povezuju u lanac boli.

Cilj je dijanetike da se osoba vrati u svaki bolni trenutak dok "ne očisti cijeli lanac" boli. No, dijanetika je trajan proces, jer lanaca boli u jednoj osobi može biti na tisuću, a mora ih se slijediti sve do prvog incidenta, odnosno prvog trenutka boli. Tek tad je osoba čista, pa student dijanetike prestaje biti "pre-Clear". U trenutku kad scijentolog postane "Clear", odnosno čist, riješio se svih psihosomatskih bolesti, neuroza i psihoza.

Do 1952. godine, L. Ron Hubbard je prestao razmišljati o dijanetici kao self-help metodi. "Otkrio" je da se lanci boli protežu, naime, i u prošle živote, što ga je dovelo do uvjerenja kako čovjek postoji na tri razine - kao tijelo, um i duh. Duh je nazvao tetan, objavio da je tetan besmrtan te da je najvažniji od tri čovjekova dijela. Tetan nije bio stvar, nego kreator stvari i animator tijela. Um je bio kompjutor, a tijelo brodica za tetan. Tako je rođena religija i tako je rođena scijentologija.

Hubbard je objavio curriculum prema kojem se scijentologija poučava. Taj program, koji se odvijao korak po korak, nazvao je "Mostom ka potpunoj slobodi" i podijeljen je u dvije faze - auditing, vrsta čišćenja jedan na jedan, te trening, program na kojem se učilo kako auditirati druge. Prema tom programu, svi su morali krenuti od početka i postupno se penjati na ljestvici. A da bi se osoba mogla popeti na sljedeću stepenicu znanja, najprije je morala usvojiti znanja s prethodne razine. Postati čist, doseći "Clear", više nije bilo dovoljno uz saznanja o prošlim životima, pa je Hubbard razvio sasvim nove razine, poznate kao Operativni tetan, odnosno OT razine.

Osmislio je osam razina, pri čemu se konačna zvala OT VIII, tajnovito nazvana i "Istina otkrivena". Hubbard je upozoravao kako nema preskakanja razina, jer je riječ o ultimativnim tajnama za koje se treba podrobno pripremiti. Preskakanje razina može, upozoravao je, uzrokovati ozbiljne ozljede, pa čak i smrt. Iz tih razloga, ljudi koji su posjedovali znanje, nisu o njemu smjeli govoriti, kako ne bi ugrozili druge. Iz istog razloga, na OT razine scijentologe su mogli uvesti samo pripadnici Sea Orga. Baze Sea Orga u svijetu scijentologe su mogli dovesti do razine V. Oni u Clearwateru su scijentologe mogli inicirati na razine VI i VII, a brod Freewinds, onaj na kojem je radila Jennina majka, trebao je biti jedino mjesto u cijelom svijetu na koje se scijentologe moglo inicirati u osmu razinu. Hubbard, na pragu smrti, i dalje je prodavao maglu, tvrdeći da u izolaciji otkriva razine koje se skrivaju iza osme.

"Dan nakon što je Hubbard umro, moj stric Dave i Pat Broeker objavili su svijetu kako se Hubbard preselio na novu razinu istraživanja. Glasine su govorile kako su se Dave Miscavige i Pat Broeker sukobili oko toga tko će voditi Scijentološku crkvu. Navodno se moj stric poslužio vrlo upitnim metodama da osvoji čelnu poziciju", piše Jenna.

Kako se Jennin stric uspinjao, tako je njezin život u Sea Orgu postajao sve teži. U dobi od šeste do 12. godine nekoliko sati dnevno i sama je morala raditi. "Nosili smo uniforme, kopali jarke i prevozili kamenje. Tjedno bismo proveli 25 sati naporno fizički radeći. Ruke su mi bile pune žuljeva." Nezadovoljstvo se nije smjelo pokazivati - dijete koje bi se pobunilo, dobilo bi kantu ledene vode na glavu ili bi cijelu noć moralo provesti na starom madracu, zatvoreno u trošnu sobu punu šišmiša. Tko bi se nastavio buniti, bio je poslan na reprogramiranje u udaljenu rehabilitacijsku jedinicu, najmanje na dvije godine.

Škole su, opisuje Jenna, bile organizirane po uzoru na kineske, koje je Hubbard navodno posjetio. Svaki dan su djeca morala nositi uniforme, provjeravalo se održavaju li higijenu, a svako loše ponašanje bilježilo se u dječji dosje. Na nastavi se od njih zahtijevalo da sve ponove onako kako su čuli, a većina gradiva se svodila na pamćenje Hubbardovih citata. Matematika, čitanje i zemljopis su se učili usput, a svaki sat završavao je s tri usklika u čast Hubbarda, čija je slika visila na zidu.

Između 12. i 18. godine, Jenna je majku vidjela samo dvaput, a oca ukupno četiri puta. Njezini su roditelji odlučili, po drugi put, napustiti crkvu kad je Jenni bilo 16 godina, ali je ona ostala. "U tom trenutku više uopće nisam poznavala svoje roditelje. Vjerovala sam kako će moj život uvijek biti u crkvi. Užasavala me ideja da ju napustim."

U dobi od 13 godina Jenna je morala ispuniti obrazac o svom životu. Pored broja socijalnog osiguranja, osobne iskaznice, kreditne kartice, podataka o bankovnom računu i nepostojećeg kriminalnog dosjea, od nje se tražilo i da navede sve svoje rođake, kao i njihove stavove o scijentologiji. Također se zahtijevalo da, do u detalje, opiše svako seksualno iskustvo, uključujući i svaku mastrubaciju. Izgledalo je, piše Jenna u knjizi, kao da su zapravo tražili materijal za ucjenu.

U tom periodu Jenna se i prvi put ozbiljno slomila. Kao tinejdžerica, Jenna je na treningu upoznala dječaka koji nije bio pripadnik Sea Orga. Bilo kakvo intimiziranje, pa čak i najobičnije prijateljstvo sa scijentolozima koji nisu bili pripadnici Sea Orga bilo je strogo zabranjeno, pa tako ni Jenna nije smjela razgovarati s onima ispod svog ranga. No, djevojčica si nije mogla pomoći i zaljubila se u dječaka koji se, otkriva, zvao Martino. Zamolila je da je premjeste, jer je znala da je njihova ljubav zabranjena, no službenici su odbili njezin zahtjev i ukorili je zbog njezinog ponašanja, iako se između nje i dječaka nije dogodio nikakav fizički kontakt. Uznemirena, pokušala je nazvati roditelje, no i to su joj zabranili. Na kraju ju je u zasebnu sobu odvela strina, Shelley Miscavige, Davidova žena, i oštro izgrdila.

"Posvetila sam ti svoje vrijeme, pazila na tebe i ti mi to vraćaš tako da si me iskoristila", urlala je Shelley. "Ponašaš se potpuno nemoguće. Budeš li se nastavila ovako ponašati, promijenit ćemo ti ime", vikala je strina, aludirajući da Jenna svojim ponašanjem sramoti obitelj Miscavige. Ista ta Shelley u javnosti nije viđena godinama, piše u svojoj knjizi novinar Lawrence Wright, zbog čega se mnogi pitaju je li supruga vođe Scijentološke crkve uopće živa.

Wright u svojoj knjizi navodi kako je službeno registrirano između 25.000 i 30.000 scijentologa, iako Scijentološka crkva tvrdi da ih je osam milijuna. No, od broja pripadnika zapravo je mnogo važnija zarada pa se pretpostavlja da Scijentološka crkva raspolaže s milijardu, a možda i dvije milijarde dolara u svakome trenutku, što je čini jednom od najbogatijih religija na svijetu. Crkva je taj novac uglavnom prikupila zahvaljujući donacijama svojih bogatih članova, primjerice glumca Toma Cruisea, ali i prodajom svojih promotivnih materijala te pametnim ulaganjem.

Opisujući pak osnivača Scijentološke crkve, kao i horor uvjete koji u njoj vladaju, Wright kaže kako atmosfera među scijentolozima u mnogome nalikuje onoj prikazanoj u novome filmu Paula Thomasa Andersona, "The Master", u kojem je glavni junak, kojeg glumi Philip Seymour Hoffman, i sam vođa kulta - gadljiv, manipulativan, ciničan i alkoholičar, a na vrlo sličan način, kao što je to činio Hubbard, svoje članove "čisti" od bolesti, uglavnom reprogramiranjem i mahnitim ponavljanjem besmislenih radnji, sve dok im ne slomi psihu.

Sama organizacija funkcionira kao piramida ili tvrtka koja se bavi kataloškom prodajom, uspoređuje Wright. Penjati se po mostu svjesnosti veoma je skupo, pa su neki ljudi bankrotirali, dok su drugi i sami počeli regrutirati nove članove jer su za to dobivali bonuse i mogli nastaviti trening. Primjerice, holivuski glumac Jason Beghe, piše Wright u knjizi, potrošio je gotovo milijun dolara na donacije Scijentološkoj crkvi, materijale i tečajeve koje je pohađao.

Prema Wrightovim otkrića, fizičkom nasilju u Scijentološkoj crkvi uglavnom su podvrgavani najodaniji članovi, koji žive u scijentološkim hotelima ili u bazama u Kaliforniji i na Floridi. Oni dobrovoljno pristaju na disciplinske mjere poput zaključavanja u ormar na nekoliko tjedana, pa čak i mjeseci. Godine 1977., piše Wright, FBI je organizirao raciju u jednom takvom scijentološkom kompleksu, koji je rezerviran za kažnjavanje svojeg članstva, i pronašao ljude zatvorene u boksove, obučene u krpe, u potpunoj tami. Nakon što nitko od tih ljudi nije zatražio da ga se spasi, FBI se naprosto povukao. Nakon toga se više nikad nije vratio u Scijentološku crkvu.

Nekoliko Wrightovih izvora u knjizi je opisalo kako je ih Dave Miscavige osobno mlatio, a svaki od njih tvrdi da zna za još nekoliko premlaćivanja. Wright bilježi i svjedočenja o tome kako su članovi Scijentološke crkve pod morali čistiti četkicom za zube ili kako su ih višepozicionirani članovi prisiljavali da satima puzaju na sve četiri, sve dok im ne bi prokrvarila koljena. Malo tko se od njih danas može uopće sjetiti zašto su bili tako kažnjavani.

Bolje nisu prolazili niti oni koji su pisali o Scijentološkoj crkvi, pokušavajući je raskrinkati. Paulette Cooper koja je 1971. napisala "The Scandal of Scientology" poslije je ispričala kako su joj scijentolozi prijetili smrću, protiv nje podigli čak 19 parnica, tajno je snimali, pa čak i izmišljali da je prostitutka, a njezino ime i broj telefona ispisivali u javnim muškim zahodima. Pritisci su išli toliko daleko da su je optužili i za prijetnju bombaškim napadom, zbog čega je Cooper oboljela od anoreksije i postala suicidalna prije nego je uspjela dokazati da su sve te optužbe lažne.

Sličan horor proživjela je i američka porezna služba, Internal Revenue Service (IRS), koja je 1993. Scijentološkoj crkvi poslala opomenu zbog milijardu dolara neplaćenog poreza. "Nekima od vladinih službenika telefon bi zvonio bez prestanka usred noći ili su im nestajali kućni ljubimci. Sama agencija morala se boriti protiv 2000 sudskih parnica koje je pokrenula Scijentološka crkva. Porezna služba na kraju je kapitulirala pa je iznos neplaćenog poreza smanjila na 12,5 milijuna dolara i, još važnije, pristala Scijentološku crkvu kategorizirati kao religiju", piše Wright.

Mnogi, danas uglavnom bivši članovi Scijentološke crkve ozbiljno su se razboljeli, doživjeli živčani slom, pokušali se ubiti. Mnogi govore kako se osjećaju trajno oštećenima i kako su im trebale godina da zacijele, nakon što su napustili Scijentološku crkvu. Jenna Miscavige Hill je zapravo imala nevjerojatnu sreću.

Godine 2001. upoznala je u Sea Orgu budućeg supruga Dallasa, s kojim danas ima dvoje djece, i počela s njim vezu. Nakon vjenčanja, crkva ih je poslala u Australiju gdje su, protivno pravilima, prvi put gledali televiziju i surfali internetom. Tada je Jenna i prvi put pročitala pravu istinu o svom stricu. Polako je počela postajati svjesna vanjskog svijeta i toga kako žive normalni ljudi. Godine 2005., kad je imala 21 godinu, odlučila je napustiti crkvu.

"Više nisam mogla žmiriti na zlostavljanja", objašnjava u knjizi, ali odlazak nije bio lak. Njezin suprug, odjednom, više nije bio toliko siguran da želi otići. Crkva ga je pokušala nagovoriti da ostane, uglavnom pritiscima, lažima i prijetnjama da nikad više neće vidjeti svoju obitelj. No laži koje su mi ispričali o Jenni na kraju su pomogle da donese odluku i napusti Scijentološku crkvu zauvijek.

* Tekst je originalno, u skraćenom obliku, objavljen u tjedniku Globus.


 

 

Facebook komentari

Novo u katalogu