Priča peta: Između tigra i zmije

POSTOJI STARA BUDISTIČKA PRIČA koja, baš kao i prethodna priča, opisuje kako se ponašati u situacijama kada nam život visi o niti.
Čovjeka je u džungli ganjao tigar. Tigrovi trče puno brže od ljudi, a također i jedu ljude. Tigar je bio gladan, a čovjek u nevolji.
Kad ga je tigar gotovo sustigao, čovjek je odjednom ugledao bunar i, očajan, uskočio, no istog je trena shvatio da je napravio veliku pogrešku. Bunar je bio suh, a na dnu bunara bila je velika crna zmija.

Instinktivno se rukama htio uspeti i napipao je korijen drveta koje je zaustavilo njegov pad. Kad je došao k sebi, pogledao je na dno bunara i vidio kako velika crna zmija diže glavu želeći ga ugristi za nogu. No, noge su mu bile malo izvan njezina dohvata. Tada je pogledao gore i vidio tigra koji se nagnuo da ga uhvati odozgo, ali ruka kojom je držao korijen drveta bila je za tigra malo prenisko. Dok je razmišljao o svojoj sudbini ugledao je dva miša ‒ jednog bijelog, a drugog crnog, kako izlaze iz jedne male rupe. Miševi su počeli gristi korijen.

Dok je tigar pokušavao dohvatiti čovjeka, stražnjim je dijelom tresao jedno malo drvo. Na vrhu jedne grane, koja se nalazila izvan bunara, nalazilo se pčelinje gnijezdo. Med je potekao u bunar. Čovjek je isplazio jezik i uspio uhvatiti pokoju kap.
“Mmmmm! Dobar je ovaj med!”, rekao je i nasmijao se.

Prema predaji, priča ovdje prestaje. Možda upravo stoga što je tako životna. Život, baš kao i u sapunicama, nema jednostavan kraj. Život je neprestano u procesu okončanja.

Međutim često se u životu suočavamo sa situacijama u kojima kao da se nalazimo između gladnog tigra i velike crne zmije, između smrti i nečeg mnogo goreg, pri čemu dan i noć (dva miša) neprestano nagrizaju naš život. Čak i u takvim strašnim situacijama uvijek odnekud kaplje med. Ako smo dovoljno mudri, isplazit ćemo jezik i uživati u malo meda. Zašto ne? Kada ništa ne možemo učiniti, ne činimo ništa i uživajmo u to malo meda.

Kao što sam rekao, prema predaji, priča ovdje završava. Ali, da bih svojoj publici istaknuo poantu ove priče, obično im ispričam kraj. Evo, što se onda dogodilo.

Dok je čovjek uživao u medu, miševi su grizli korijen koji je postajao sve tanji. Velika crna zmija sve se više istezala prema njegovim stopalima, dok su mu se odozgo približavale tigrove kandže. Tada se tigar previše nagnuo. Pao je u bunar, zdrobio zmiju i slomio vrat.
Može se dogoditi! I nešto neočekivano uvijek se dogodi. To je život. Zašto onda ne priuštiti sebi malo meda, čak i kada se nalazimo u naizgled bezizlaznim situacijama. Budućnost je neizvjesna. Nikad ne znamo što nas čeka.

Ajahna Brahma nazivaju “Seinfeldom budizma”. Rođen je u Londonu, a na Sveučilištu Cambridge diplomirao je teorijsku fiziku. Nezadovoljan akademskim svijetom, otišao je u džungle Tajlanda i učio izravno od velikog učitelja Ajahna Chaha. Ajahn Brahm danas je redovnik već više od trideset godina i prati ga glas poštovanog duhovnog učitelja. Opat je jednog od najvećih budističkih samostana na južnoj hemisferi, a svojim javnim predavanjima privlači tisuće ljudi.

Kao budistički redovnik, tijekom tridetogodišnjeg rada, Ajahn Brahm sakupio je mnoge britke, duhovite i mudre priče. S tradicionalnom budističkom filozofijom kao polazištem, priče su pisane kao šaljive parabole kako bi čitatelja uputile u dublje preispitivanje tema kao što su obzirnost, patnja, opraštanje, nada, mudrost i bezuvjetna ljubav. Dovitljive i duhovite, one otkrivaju važnost suosjećanja u životu običnih ljudi i bezvremenu mudrost Buddhinih učenja.
 

Facebook komentari

Novo u katalogu