20 godina Twin Peaksa: Vatro, hodaj sa mnom…

Piše Tanja Tolić

Petnaestog veljače 1991. American Broadcasting Corporation najavila je pauzu u emitiranju Twin Peaksa. Bila je to zapravo prva najava prestanka emitiranja. Epizoda od tog tjedna završila je tako da je duša Josie Packard ostala zarobljena u kvaki noćnog ormarića u sobi Great Northern Hotela, nakon što je upravo pucala u Thomasa Eckhardta, misterioznog biznismena iz Hong Konga koji ju je spasio od prostitucije samo zato da bi mogla postati njegova ljubavna robinja, a potom je i sama umrla, od nepoznatog uzroka, u trenutku dok su ona i šerif Harry S. Truman (inače, njezin tajni ljubavnik) stajali jedno nasuprot drugome, s pištoljima u ruci. U sobi je bio prisutan i FBI-jev agent Dale Cooper, kojeg je Josie pokušala dosta dramatično ubiti na kraju prve sezone serijala.

U toj povijesnoj epizodi iz veljače 1991. bilo je svega i svačega. Pojavio se Čovjek s Druge strane, potom patuljak poznat po plesu i govoru unatraške, misteriozno psihopatsko biće Bob koje se, još u djetinjstvu, naselilo u uglednog lokalnog odvjetnika Lelanda Palmera zbog čega je on silovao i ubio vlastitu kćer Lauru Palmer, predivnu kraljicu škole, inače ovisnu o kokainu. A s Laurom, ubijenom i zamotanom u plastiku, sve je zapravo počelo.

Prije 20 godina, 8. travnja 1990. godine, na obalu naše podsvijesti nasukala se prelijepa, plava, u plastiku zamotana mrtva djevojka. Za udarne termine televizijskih kuća diljem svijeta i službeno su mogle započeti 90-te. Sanjiva saga Davida Lyncha, redatelja “Plavog baršuna” i “Dine”, govorila je o opsesiji, uskraćenosti i spiritualnom iskupljenju, a na konzervativnu američku, i vrlo brzo hrvatsku televiziju donijela je nadrealizam, budizam, seksualne perverzije, sapunice, jungovsku psihologiju, uvrnuti humor i novoprobuđeno zanimanje za pitu od višanja i prokletu dobru kavu.

Radnja serije započinje rano ujutro, 24. veljače u gradiću Twin Peaks, u saveznoj državi Washington, kada drvosječa Pete Martell na obali rijeke otkriva leš čvrsto zamotan u plastiku. Nakon dolaska lokalnog šerifa Harryja S. Trumana, njegovih pomoćnika i dr. Willa Haywarda svi zajedno otkrivaju da je riječ o lokalnoj djevojci Lauri Palmer - simbolu čistoće i nevinosti njihove male zajednice. U međuvremenu, s druge strane granice, pronađena je prebijena, ali živa djevojka Ronette Pulaski.

Zbog toga što je pronađena preko granice, posebni agent FBI-ja Dale Cooper dobiva slučaj i počinje istragu. Cooper će uskoro upoznati sve važne likove serije: Laurinog oca, uspješnog odvjetnika Lelanda Palmera koji nakon saznanja o kćerinoj smrti doživljava živčani slom, Laurinu najbolju prijateljicu Donnu Hayward koja će započinje vezu s Laurinim tajnim dečkom Jamesom Hurleyjem, Benjamina Hornea, lokalnog biznismena koji želi uništiti mjesnu pilanu i ubiti svoju ljubavnicu Catherine Martell te Audrey Horne (Benjaminovu kćerku) koja je zbog očevog zanemarivanja potpuno izgubljena i vrlo brzo beznadno zaljubljena u agenta Coopera.
Nakon samo jednog dana istrage, agent Cooper otkriva da Laura Palmer nije bila niti čista niti nevina. Osim što je varala dečka, bila je ovisna o kokainu i bavila se prostitucijom. Nakon drugog dana istrage, gledatelji otkrivaju da zapravo mogu svašta očekivati - agent Cooper sanja nadrealan san u kojem se isprepletu jednoruki čovjek, Laura Palmer i patuljak u crvenom odijelu.

Twin Peaks je, već nakon emitiranja pilot-epizode, postao instant senzacija. Serija je kombinirala elemente sapunice, klasičnog krimića te nadrealnog i bizarnog. I prije Twin Peaksa bilo je, naravno, dobrih serija, ali one su odano slijedile zadane karakteristike žanra TV drame. Redatelj i scenarist David Lynch je sve to bacio kroz prozor. Izbacio je standardnu, linearnu naraciju i umjesto toga se posvetio studijama likova, eliptičnom pripovjedanju i istodobno bizarnim i banalnim dijalozima, zbog čega je, primjerice, jedna od omiljenih rečenica agenta Coopera - “Ovo je prokleto dobra kava” - postala kultna. Lynchu je uspjelo gledatelje natjerati da pomirišu tu kavu. U vizualnom smislu, serija se doista nije mogla usporediti ni sa čim prije.

Bez obzira na svoj izniman talent (njegovi filmovi već su imali status kultnih, pomaknutih djela u kojima se gledatelj borio s meta-jezikom, potisnutom pa oslobođenom seksualnošću i bizarnom atmosferom), David Lynch vjerojatno ne bi uspio kreirati Twin Peaks da nije imao pomoć u liku producenta i scenarista Marka Frosta.

Kuća Warner Bros željela je da Lynch režira filma o životu Marilyn Monroe, temeljen na bestseleru "The Goddess". Lynchu se svidjela ideja pa ga je agent Tony Krantz upoznao s Markom Frostom, s kojim je započeo rad na scenariju. Iako je Warner ubrzo odustao od projekta, Lynch i Frost ostali su dobri prijatelji i napisali zajednički scenarij pod nazivom "One Saliva Bubble", prema kojem nikad nije snimljen film. Krantz je pak još od “Plavog baršuna” nagovarao Lyncha da snimi nešto za televiziju, što je redatelj uporno odbijao, sve do jednog ručka kad mu je Krantz predložio da snimi seriju o svojoj viziji Amerike; onako kako ju je vidio u “Plavom baršunu”.

Lynch i Frost, koji su u međuvremenu postali nerazdvojni, i dalje nisu bili previše zainteresirani, ali su odlučili udovoljiti Krantzu pa su pogledali “Gradić Peyton”, a potom sve okrenuli naglavačke. Ideju za seriju prezentirali su na desetminutnom sastanku 1988. godine Chadu Hoffmanu, predsjedniku televizijske kuće ABC. Originalna zamisao bila je stvoriti misteriju oko ubojstva Laure Palmer, ali istodobno razviti i priču oko svih ostalih likova. ABC-u se ideja svidjela. Lynch i Frost unajmljeni da napišu scenarij za pilot-epizodu. Već su imali i glavnog glumca - Kylea MacLachlana, alias agenta Dalea Coopera. MacLachlan je tada već bio zvijezda, između ostaloga Lynchovog također kultnog filma “Plavi baršun”. Twin Peaks se nastavljao na tu njegovu ulogu – dok je u “Plavom baršunu” u travi našao odrezano uho, u “Twin Peaksu” je našao ženski leš umotan u plastičnu vreću.

“Scenaristi su se uvijek pretvarali kao da znaju što rade, ali mislim da se priča otela kontroli i svi smo se upustili u ludu avanturu. Mislim da je Twin Peaks zadao ogroman udarac televiziji. Kreativni ljudi dobili su slobodu istraživati različite teme. Twin Peaks je otvorio vrata za serije koje su se kasnije pojavile – poput ‘Života na sjeveru’ ili ‘Dosjea X’. Ljudima na televiziji, koji odlučuju, Twin Peaks je pokazao da su gledatelji spremni isprobati nešto značajno manje tradicionalno”, izjavio je MacLachlan britanskom Guardianu u povodu 20. godišnjice serije.

Mark Frost pak kaže kako on i Lynch nisu brinuli oko toga hoće li gledatelji “skužiti” seriju. “Od televizije smo dobili priliku da postanemo ludi, da radimo što god nam se prohtije. ABC je u tom trenutku bio prilično očajan, tako da su nam svašta dopustili. Rekli smo im na početku: ‘Nećete ovo moći razumjeti, pa se nemojte niti nadati da ćete u ovome moći odlučivati’. Kad su pogledali pilot, složili su se. Dali su nam neke bilješke, ali mislim da niti jedne nismo pročitali. Mislim da nije postojala ideja koja bi bila previše luda; toliko luda da ju se nismo usudili isprobati u seriji. David bi me, primjerice, nazvao usred snimanja i rekao: ‘Mark, mislim da se u sobi agenta Coopera nalazi div’. A ja bih odgovorio: ‘Okej’”, prepričava Frost. Jedina ideja, priznaje danas, koju nikada nije shvatio bila je ona kad je duša Josie Packard, na Lynchovu inicijativu, nekako završila u kvaki noćnog ormarića. Iako ju i dan-danas ne razumije, i nju je ubacio u seriju.

U intervjuu koji je nedavno dao britanskom Timesu, danas 64-godišnji David Lynch (64) objasnio je barem kako je nastao patuljak u crvenom odijelu koji govori unatraške. Doduše, objašnjenje nije ništa razumljivije od samoga lika. “Rodio se u 17.30 sati jedne tople večeri, na parkiralištu, dok sam se naslanjao na auto. Ruke su mi bile na krovu i metal je bio topao. Nije bilo vruće, bilo je toplo. Jesam li od početka imao namjeru da patuljak govori unutraške? Ta je ideja došla zajedno s idejom patuljka”, objasnio je novinaru Timesa. Žena koja hoda po Twin Peaksu s cjepanicom, nakon što joj je muž poginuo u šumskom požaru, pala mu je na pamet u još bizarnijim okolnostima. U vrijeme dok je snimao “Eraserhead”, razmišljao je o emisiji koja bi se zvala “I’ll Test My Log with Every Branch of Knowledge”. Emisija se nije rodila, ali se zahvaljujući nekoj pomaknutoj sinapsi u Lynchovom umu rodila žena s cjepanicom, jedan od najupečatljivijih likova Twin Peaksa.

Twin Peaks je postao toliko popularan da su se u cijelome svijetu, pa i Hrvatskoj, organizirale večeri posvećene seriji. U vrijeme emitiranja, ispred malog ekrana okupljale su se cijele obitelji, u iščekivanju toga da doznaju tko je ubio Lauru Palmer. U svojoj knjizi “Full of Secrets: Critical Approaches to Twin Peaks”, autor David Lavery citira TV kritičar Johna Leonarda, dok se prisjeća jednog trenutka u vrijeme najveće zaluđenosti Twin Peaksom. “U 22.01 sata, u četvrtak, 19. travnja, telefon je zazvonio kao plemenski bubanj. Svi u Sjedinjenim Državama – uključujući moju djecu, moje urednike i moje neprijatelje – željeli su znati nešto o patuljku. Što znači patuljak?! Zašto govori unatraške?! U Cambridgeu, Massachusettsu, na Madison Avenue, u Berkeleyu, svugdje se organiziraju zajednička gledanja Twin Peaksa, svakog četvrtka, nakon čega slijedi… dekonstrukcija. Govori se o patuljku, spomenut je Bunuel, i Cocteau, i Fellini.” I drugi televizijski kritičar, David Bianculli, bavio se istim fenomenom. “Nikad prije u povijesti televizije nije neki program inspirirao tolike milijune ljudi da raspravljaju o njemu i analiziraju ga toliko duboko, toliko dugo i s toliko strasti.”

Twin Peaks doista je revolucionarizirao televiziju. Popularnih serija bilo je, naravno, i prije – primjerice “Zvjezdane staze” ili “Doktor Who” - no uspjeh neke serije ponajprije je ovisio o tome hoće li gledatelji njezine likove pozvati u svoj dnevnik boravak. Pouzdani znak da je neka serija uspjela, bio je kad bi dan emitiranja zapravo postao dan serije. Paradoks je da su prije Twin Peaksa uspijevale serije koje su bile predvidljive, koje su stvarale naviku i ugodu, i izbjegavale komplikacije i uvredljive konotacije. Twin Peaks je prekršio aposlutno sva pravila uspješnosti žanra. Zahvaljujući Twin Peaksu, pisao je Newsweek u svibnju 1990., konačno je lako biti u trendu. “Dovoljno je u četvrtak navečer upaliti televizor, a onda se idućeg dana na poslu pretvarati da razumijete o čemu se, za boga miloga, sinoć radilo u novoj epizodi”. Onaj koji nije mogao raspravljati, jer nije gledao seriju, htio-ne htio bio je izopćen iz, u tom trenutku, najvažnijeg razgovora na svijetu.

Kao i likovi, i glazba iz serije dobila je status kultne. Početkom 90-ih nije bilo CD-a, nije bilo interneta, nije bilo torrenta, ali je bilo kaseta na koje se strastveno presnimavao soundtrack Angela Badalamentija, njegova mistična, jezovita i prelijepa glazba. Publika nije bila samo navučena, nego i začarana, osupnuta i začuđena. Takvo nešto nije se vidjelo nikad prije. Iako je Twin Peaks ujedno i jedna od najstrašnijih serija ikad snimljenih, to nije bilo bitno – koliko god emocije straha i užasa bile jake, znatiželja je, za nas koji smo tada bili klinci, bila mnogo veća, makar to značilo neprospavane noći i noćne more.

Originalno, Twin Peaks je trebao biti serijal od osam epizoda, ali kako je Amerika poludjela za Lynchovim morbidnim svijetom, odlučeno je da se snimi i druga sezona, odnosno još 22 epizode. Kuća ABC je, u međuvremenu, zaključila da se Lynch dovoljno dugo zezao s gledateljima i da je vrijeme da im otkrije tko je ubio Lauru Palmer. I tu se dogodila pogreška.

“To se nije trebalo još dugo, dugo dogoditi. Kad je to bilo odlučeno, serija je ubijena. Guska je snjela zlatno jaje, jaje od čistog zlata, i onda su me tražili da ubijem tu malu gusku”, objasnio je Lynch. U intervju listu Entertainment Weekly rekao je kako je Laurinog ubojicu planirao otkriti tek na kraju serije. Ideja je bila da potraga za Laurinim ubojicom zapravo neprestano otkriva nove misterije unutar postojeće misterije i da se rješava zločin po zločin.

Ovako, Lynch i Frost su bili prisiljeni ubrzati stvar. Nakon što je usred druge sezone otkriveno tko je ubojica, scenarij je krenuo u nepredviđenom smjeru, a akademicima, običnim ljudima i djeci, koju su obožavali Twin Peaks, serija je postala dosadna - Lynchova neobična naracija i izmicanje svršetka koji će donijeti katarzu, počelo ih je umarati. Padu gledanosti pomoglo je što je ABC termin emitiranja u drugoj sezoni prebacio s četvrtka na subotu pa se Twin Peaks, osim s prirodnim manjkom gledatelja (subotom svi izlaze van), morao boriti i s preklapanjem termina sa serijom “Zaljevski rat”, koja je prikazivala snimke bombardiranja uživo iz Bagdada.

Nakon sulude epizode u veljači 1991., kada je duša Josie Packard završila u kvaki, a javnosti rečeno da će Twin Peaks neko vrijeme “pauzirati”, grupa nazvana C.O.O.P. poslala je televizijskoj mreži pismo s 10 tisuća potpisa u kojem se traži nastavak emitiranja. Par tjedana kasnije, ABC je objavio da će se emitiranje nastaviti 28. ožujka i da će se serija vratiti u stari termin četvrtkom. Nakon četiri tjedna emitiranja i novih bizarnih i nerazumljivih zapleta (uzrokovanih preranim otkrivanjem ubojice), ponovno je najavljena pauza (službeno zbog pada gledanosti), a nakon što je prošlo još dva mjeseca, serija je potpuno ukinuta, bez da su najuporniji gledatelji dočekali završnu epizodu. Posljednja epizoda Twin Peaksa emitirana je 10. lipnja 1991.

Godinu dana poslije, Lynch je pokušao popraviti stvar snimanjem filma “Twin Peaks: Vatro, hodaj sa mnom” koji kronološki prati zbivanja prije onih u seriji – prikazuje posljednjih sedam dana života Laure Palmer. Većina originalne postave iz serije nastupila je i u filmu, osim glumice Lara Flynn Boyle koja je to odbila i Sherilyn Fenn koja je u to vrijeme bila zauzeta drugim projektima. Kyle MacLachlan nije bio previše oduševljen idejom o filmu, pa je njegova uloga bitno smanjena. Publika je na filmskom festivalu u Cannesu 1992. film ispratila zvižducima negodovanja, a američki kritičari su ga sasjekli.

Twin Peaks, pokazalo se, bio je kratka, brza strast, kulturološki trenutak snažan poput udarca struje koje prži mozak, ali ga je, iako se borio protiv televizijskog mainstreama, taj mainstream na kraju ubio.
 

Facebook komentari

Novo u katalogu