100 godina od rođenja Tove Jansson, autorice koja se proslavila Moominima

Piše Tanja Tolić

U dalekoj i tajanstvenoj Moomin dolini žive maleni Moomin trolovi. Moomini su nježna i miroljubiva stvorenja koja najviše od svega vole nove i zabavne avanture. Imate li slučajno malo dijete, velike su šanse da ono zna za Moomine, iz istoimene crtane serije, nastale 1990. godine, u koprodukciji Japana, Finske, Nizozemske, Francuske i Španjolske. Glavni junak mladi Moomin ima, naravno, i Moominmamu i Moomintatu, ali bijeli debeljuškasti trol ima i, pa recimo, baku, koja je zapravo najzaslužnija za njegovo postojanje. Tove Jansson, čiju stogodišnjicu rođenja ove godine obilježava njezina domovina, Finska.

Finska spisateljica, slikarica, ilustratorica i autorica stripova, rođena 1914., do kraja života 2001., u 86 godina života, napisala je ukupno osam knjiga o Moominima, jednu zbirku kratkih priča o malim bijelim trolovima, pet slikovnica i jedan strip. Nema što nisu Moomini radili: borili se s velikom poplavom, doživjeli dolazak kometa, bili na opasnom putovanju, pjevali, primali neželjene goste… i bili prevedeni na 44 jezika i prodani u 15 milijuna primjeraka. Janssonični Moomini nisu prevedeni na hrvatski, ali jest jedna druga njezina knjiga, “Knjiga o ljetu”, koju je napisala u poodmakloj dobi za odrasle čitatelje.

Jansson je Moomine počela pisati u jeku Drugog svjetskog rata, žeđajući za nečim jednostavnim, naivnim, djetinjastim u vremenu koje je Europu zavilo u depresiju. Prva knjiga o trolovima, napisana 1945., nije postigla osobiti uspjeh, no druga i treća, objavljene 1946. i 1948., donijele su joj zasluženu slavu.

Moomini su dugo vremena bili plošni likovi. U pričama nije bilo neke posebne karakterizacije likova, niti psihološke složenosti. Jedan Moomin, kao i svaki Moomin. No sa šestom knjigom o Moominima, napisanom 1957. godine, stvari su se počele mijenjati pa je moguće da ju je novootkrivena zrelost u pisanju, kao i prebacivanje na literaturu za odrasle u 60-ima, dovelo i do “Knjige o ljetu”.

Knjiga za odrasle napisala je desetak; najpoznatije su upravo “Knjiga o ljetu”, koja je postala klasik finske literature, i autobiografska “Kipareva kći”, napisana četiri godine prije “Ljeta”. “Knjiga o ljetu” također ima autobiografskih elemenata: lik Sophije, djevojčice koja ljetuje s bakom i ocem na udaljenom otočiću nakon smrti majke, sazdan je na autoričinoj nećakinji Sophiji Jansson, a lik bake prema spisateljičinoj majci Signe Hammarsten-Jansson, najpoznatijoj švedskoj ilustratorici svog vremena koja je, između ostalog, u tri desetljeća rada “potpisala” i oko 200 švedskih poštanskih marki. Stvarna Sophia danas upravlja obiteljskom tvrtkom, a kao i ona romansirana izgubila je majku kad joj je bilo šest godina.

Osim uz baku i oca Larsa, odrasla je i uz spisateljicu i njezinu životnu partnericu Tuulikki Pietilä, koju su svi zvali Tooti, a s kojom je Tove bila u vezi od 1956. godine. Janssonovi, shvatila je Sophia kasnije, bili su prilično neobična, ali i jako privržena obitelj. Dokaz tome je i potpuno prihvaćanje Toveine lezbijske veze u vremenu u kojem je homoseksualnosti bila ilegalna - u Finskoj sve do 1971., a do 1981. se klasificirala i kao bolest.

Tove Jansson odrasla je u umjetničkoj obitelji u Helsinkiju. Njezin otac bio je, rekli smo, kipar, a majka ilustratorica. Dok bi joj majka radila, Tove je sjedila pored nje i skicirala vlastite crteže. Ubrzo je crtežima dodala i riječi, a imala je jedva 13 godina kad je objavila svoju prvu knjigu - o Sari, Pelleu i hobotnicama. Mnogo kasnije, Tove je otkrila da je prvog Moomina nacrtala nakon svađe oko filozofa Immanuela Kanta s jednim od svoje dvojice braće. Nacrtala je, priznala je, najružnije stvorenje koje postoji na zid zahoda i ispod njega napisala “Kant”.

Kao odrasla, Jansson je studirala umjetnost u Stockholmu i Helsinkiju, potom u Parizu i Rimu, a netom prije Drugog svjetskog rata vratila se u Helsinki. Rat ju je pogodio šakom u želudac: stariji brat, Per Olov (1920), otišao je na bojište - nisu znali gdje, je li siguran, hoće li se vratiti. Per Olov je preživio i postao fotograf, kasnije je često fotografirao upravo svoju sestru, no prvu je izložbu fotografija, zanimljivo, postavio tek 2000. godine, u osamdesetoj godini života. Mlađi brat, Lars (1926-2000) bio je crtač, a od 1961. do 1974. crtao je i strip o Moominima koji je 1954. postao trenutni hit, objavljivao se u 120 novina diljem svijeta i imao nevjerojatnih 12 milijuna čitatelja (početkom 90-ih, Lars je bio uključen i u režiju crtića o Moominima u Japanu). Njegova je kći Sophia, danas direktorica tvrtke koja brine o nasljeđu Tove Jansson.

Recenziju romana “Knjiga o ljetu” možete pročitati ovdje:
www.najboljeknjige.com/content/knjiga.aspx


 

Facebook komentari

Novo u katalogu