Tyson iz svemira - kako je dječak iz Bronxa postao Carl Sagan 21. stoljeća

Piše Tanja Tolić

U prvoj epizodi “Cosmosa”, Neil deGrasse Tyson hoda kozmičkim kalendarom. Gotovo 14 milijardi godina, preciznije 13,8 milijardi od Velikog praska, trenutka kad se naš svemir rodio, sabijeno je u godinu dana. Jedan kozmički dan u tom kalendaru traje 40 milijuna godina, jedan mjesec pokriva više od milijardu godina. Prvog siječnja dogodio se, dakle, Big Bang. Potom je 200 milijuna godina “svijet” bio u mraku - svemir se širio i hladio. Gravitacija je istodobno privlačila nakupine plina i zagrijavala ih dok se nisu upalile prve zvijezde 10. siječnja. Tri dana kasnije zvijezde su se spojile u prve male galaksije, a potom se udružile u veće galaksije, uključujući i našu Mliječnu stazu. “Rodili” smo se prije nekih 11 milijardi godina, 15. ožujka kozmičke godine.

Sve do rujna nije se pojavio Sunčev sustav i oblikovala rana Zemlja. Nekako u to vrijeme započeo je i život, iako, napominje Tyson u seriji, zapravo nemamo pojma odakle život na Zemlji. Na toj kozmičkoj skali, ljudi se nisu pojavili sve do zadnjeg dana svemirske godine, a čitava moderna civilizacija - prvi gradovi u Mezopotamiji, kineske dinastije, Rimsko carstvo, rođenje Krista, otkriće Amerike, važna znanstvena otkrića - može se strpati u posljednjih 14 sekundi.

Kozmički kalendar čudo je televizijske tehnologije, potpomognuto fotografijama planeta, zvijezda i galaksija koje je snimio svemirski teleskop Hubble, no prava zvijezda ove fascinantne TV emisije koja se počela emitirati sredinom ožujka na američkom Foxu i National Geographicu (hrvatski gledatelji mogu je pratiti samo na NatGeo kanalu) ipak je Neil deGrasse Tyson, proslavljeni 55-godišnji američki astrofizičar i autor desetak popularno-znanstvenih knjiga - primjerice, “Our Universe” (1999), “Death by Back Hole” (2007), “The Sky Is Not the Limit” (2010), “The Pluto Files” (2010), “Merlin’s Tour of the Universe” (2011), “Postanci” (2012), “Space Chronicles” (2013).

Ne bez razloga, Tysona nazivaju rock zvijezdom astrofizike, a već nakon par kadrova “Cosmosa” jasno je i zašto ga je časopis Time uvrstio među 100 najvažnijih ljudi na svijetu, a magazin People proglasio najseksi živućim astrofizičarom: složene pojmove objašnjava jednostavno i zanimljivo, tako da ih svatko može razumjeti, sa silnom strašću zaljubljenika u svemir, pa se gledatelju čini kao da prati neki napeti triler ili avanturistički film, a ne kompleksne teorije iz kozmologije. Šarmantan, visok, karizmatičan i duhovit, dubokog, baršunastog glasa, već nam se u prvoj epizodi povjerio o djetinjstvu i susretu sa svojim idolom Carlom Saganom, također astrofizičarem i piscem (primjerice, roman “Kontakt”, po kojem je snimljen i film). U petoj epizodi ruka mu se lagano zatresla od uzbuđenja dok je stavljao prizmu ispred teleskopa kako bi nam objasnio spektralne linije Josepha von Fraunhofera, otkriće koje će kasnije dovesti i do razvoja Tysonova područja rada - astronomske spektroskopije.

Dok brzinom svjetlosti plovi prostor/vremenom u svom Brodu imaginacije, pokazujući nam nemjerljivi bezdan svemira, uhodeći buntovnika Giordana Bruna i samotnjaka Isaaca Newtona, objašnjavajući teoriju evolucije preko razvoja oka i prateći komete koji se rađaju u Oortovom oblaku, crnoputi Carl Sagan 21. stoljeća u gledatelju budi i strah i uzbuđenje. Strah, jer se ljudsko biće, naspram beskraju i tajnama kozmosa čini gotovo nebitnim; uzbuđenje jer, iako je čovjek malen ispod zvijezda, svejedno je dio nečeg većeg, gotovo mističnog.

“Zvijezde umiru i rađaju se… Toliko se zagriju da se duboko unutra spoje jezgre atoma i stvore kisik koji udišemo, ugljik u našim mišićima, kalcij u našim kostima, željezo u našoj krvi. Sve se to skuhalo u vatrenim srcima davno nestalih zvijezda… Kozmos je i u nama. Napravljeni smo od zvjezdane tvari. Mi smo jedan od načina da se kozmos upozna”, kaže Tyson.

Ono što je Carl Sagan bio za generaciju 80-ih, Mr. Science odnosno Gospodin Znanost, vodeći originalni “Cosmos: A Personal Voyage” (imao je 13 epizoda, a pogledalo ga je oko 400 milijuna ljudi u 60 zemalja), to je za današnju mladež upravo Tyson kojeg na Twitteru slijedi 1,7 milijuna followera. Znanost nikad nije bila ovako popularna, ili barem nije bila popularna na ovaj način: djeca 80-ih Saganu, koji je umro 1996. godine u 62. godini života, pisala su pristojna pisma, puna poštovanja; Tysonu su, kad je kao direktor planetarija Hayden u New Yorku odbio izložiti Pluton kao deveti planet, neki novi klinci pisali bijesna pisma puna mržnje. Tyson je bio u pravu, ali je morao pričekati sve do kolovoza 2006. da se bura stiša - tada je na konferenciji u Pragu usvojena definicija planeta koja isključuje Pluton, a on je umjesto toga nazvan “patuljastim planetom”.

Jedan od tih klinaca koji su pisali Saganu bio je i sam Tyson. Bilo je to gotovo prije 40 godina, 1975. godine kada je Tyson imao 17, u vrijeme dok je bio učenik srednje škole za znanost u Bronxu. Na Sveučilište Cornell u Ithaci osobno ga je pozvao u tom trenutku vjerojatno najslavniji znanstvenik na svijetu, astrofizičar Carl Sagan. Dječak je s njim proveo gotovo čitav dan i predvečer krenuo kući. Ta, sad već slavna scena, prikazana je i u prvoj epizodi “Cosmosa”. Sagan i Tyson opraštaju se na autobusnoj stanici, Sagan mu daje papirić s brojem telefona. “Ako ti slučajno autobus ne dođe zbog lošeg vremena, nazovi me i doći ću po tebe. Večerat ćeš s nama”, rekao mu je misleći na svoju obitelj. Autobus je došao i Tyson se sretno vratio kući u Bronx, no tu je večer, ispričao je, shvatio jednu važnu stvar. “Već sam znao da ću postati znanstvenik. No tog popodneva Carl me naučio kakva osoba želim postati.”

Odrastao u New Yorku, uz oca sociologa, majku gerontologinju i kao srednje od troje djece, Tyson je prvi put posjetio planetarij Hayden kad je imao devet godina. Govori o tome gotovo kao o mističnom iskustvu. “Nakon toga više nisam bio isti. Svjetla su se ugasila i pojavile su se zvijezde. Odrastao sam u gradu. Kad pogledate gore, vidite visoke zgrade, zagađeni zrak… Nemate odnos s noćnim nebom. Ne znate čak niti da je tamo. Svemir je odabrao mene; ja u tome nisam imao nikakvu ulogu.”

Školovao se u javnim školama, završio je Harvard. Usprkos televizijskom angažmanu, i dalje je aktivan kao znanstvenik, iako već pet godina nije objavio niti jedan znanstveni rad. Njegovi kolege kažu da je dobar, ali ne i izvrstan znanstvenik. Astrofizičar s Princetona, David Spergel, kaže pak kako je Tyson mogao imati istraživačku karijeru, ali je zapravo izvanredan u ovome što radi. Prije “Cosmosa” četiri je sezone vodio PBS-ovu emisiju “NOVA ScienceNOW”, redoviti je gost u showu “CBS This Morning”, a i znanstvenik je s najviše gostovanja u “The Colbert Reportu”. Jedini je znanstvenik kojeg je DC Comics zamolio da na nebu pronađe zvijezdu koja bi mogla poslužiti kao Krypton u njihovom stripu o Supermanu.

Tyson redovito prati nova znanstvena otkrića kako bi mogao o njima govoriti javno. Osim što je strastven u vezi svemira, nevjerojatno je predan svemu što čini. Primjerice, prije prvog gostovanja u “The Daily Showu” odgledao je prijašnje epizode i izbrojao koliko rečenica Jon Stewart dopusti gostima da izgovore prije nego izvali šalu. No to kompulzivno štreberstvo nije ograničeno samo na nastup ispred kamere. Stewart je poslije ispričao kako je Tyson u greenroomu pronašao Rubikovu kocku. Nije otišao dok je nije složio. “On ne može ostaviti stvari neriješenima”, komentirao je Stewart.

Tyson je poznat kao znanstvena picajzla, ne dopušta umjetničku slobodu čak niti na filmu. James Camerona, poznatog perfekcionista, maltretirao je više od 10 godina, dok poznati redatelj konačno nije 2012. promijenio sliku neba iznad Kate Winslet i Leonarda DiCaprija dok se utapaju u filmu “Titanic” iz 1997. godine. Nakon nekoliko susreta, Cameron je konačno popustio i zamolio da mu Tyson izradi astronomsku sliku neba za 15. travnja 1912. godine, u 4.20 sati, koju je potom umetnuo u novu, 3D verziju filma.

Slično je prošao i Alfonso Cuarón i njegova “Gravitacija”: na Twitteru je pod hashtagom Mysteries of #Gravity danima pilio o svim greškama i gafovima koje je pronašao u filmu. Primjerice, zašto kosa Sandre Bullock u, inače prilično uvjerljivoj sceni nulte gravitacije, također slobodno ne pluta? Ili, zašto George Clooney, koji je astronaut, objašnjava Sandri Bullock, koja je liječnica, što će joj se dogoditi ako ostane bez kisika? Ili, zašto Bullock, koja je liječnica, popravlja Hubble teleskop?! I, omiljeni tvit: “Oprostite, ali nema šanse da bi Sandra Bullock, padajući iz orbite, sletjela u neku plitku vododerinu! Na većini mjesta na koje sletite na zemlju, uopće niste blizu kopna! Past ćete usred Pacifika ili na Arktik… Nešto loše će vam se dogoditi.”

U tome je možda najveća razlika između Sagana i Tyson, prvog i drugog “Cosmosa”. Za razliku od Sagana, koji je bio poklonik visoke kulture, Tyson kao svoje oružje koristi pop-kulturu. Primjerice, kad su ga upitali što misli o teoriji da Amerikanci zapravo nikad nisu sletjeli na Mjesec, nego da je u pitanju urota iza koje stoji američka vlada, odgovorio je: “Ako je ikad postojala državna tajna koju je vlada htjela sačuvati, onda bi to bilo ponašanje genitalija predsjednika Clintona, okej? No, to je iscurilo! Doista mislite da je moguće iscenirati spuštanje na Mjesec, a da istodobno deset tisuća znanstvenika i inženjera natjerate da o tome šute 40 godina?”

U srednoj školi plesao je latino plesove, a istodobno se bavio i hrvanjem. Opušten je, pa iako ples nije postao njegov profesionalni izbor, i danas zna zaplesati. Na jednoj konferenciji astronoma, prije nego je sišao s pozornice, zaplesao je moonwalk. “Svi ste astronomi, naučite moonwalk! Svima će vam zatrebati jednog dana!”, povikao je dok se publika gromoglasno smijala.

Sve ovo ipak ne znači da nije sofisticiran: njegovi prijatelji i dalje prepričavaju događaje sa sjajne večere od devet slijedova koju je priredio u povodu novog milenija i na kojoj je točio vino staro stotinu godina. Tyson, inače, živi na donjem Manhattanu sa suprugom Alice Young, matematičarkom i fizičarkom koja radi kao programerka za Bloomberg L.P., i njihovo dvoje djece tinejdžerske dobi. U knjižnici posjeduje rijetke znanstvene knjige, između ostaloga treće izdanje Newtonove “Principije”, za koju vjeruju da je najvažnija knjiga ikad napisana. No, kad objašnjava znanost običnim ljudima - to je njegovo čvrsto uvjerenje - koristit će se lako razumljivim metaforama, poput one iz crtića “Život buba”, u kojem mrav sagradi teleskop tako da oko kapljice vode omota vlat trave, što je iskoristio kako bi objasnio površinsku napetost.

“Cosmos”, koji se snimao devet mjeseci na lokacijama od Islanda do Italije, Tysonova je prva holivudska produkcija, što je ne samo dobro za njegovu karijeru, nego mu omogućuje i da se beskrajno zabavlja. U sceni u kojoj objašnjava Veliki prasak, u jednom trenutku kulerski izvlači sunčane naočale, stavlja ih na oči, a potom raširi ruke poput akcijskog junaka, dok svemir eksplodira u začeću.

Za razliku od njegovog idola, koji je bio duboko, gotovo idealistički uvjeren kako čovječanstvo hrabro i radosno korača prema napretku, Tyson se, i kao znanstvenik, a i sada kao TV voditelj suočava sa zapravo nevjerojatnim neznanjem i zatucanošću. Gotovo polovica Amerike, prema Gallupovom istraživanju iz 2012. godine, čvrsto vjeruje u kreacionizam, odnosno da je svemir i život, pa tako i ljude, stvorio bog. Jako ih je iznervirala epizoda u kojoj gledatelji, kako se zafrkavaju znanstveni blogeri, upoznavaju svoju “unutarnju ribu”. I sam Tyson u toj epizodi “Cosmosa” objašnjava kako većina ljudi, koja ne vjeruje u Darwinovu teoriju evoluciju, kao argument ističe da samo bog može stvoriti nešto toliko sofisticirano kao - ljudsko oko. No, druga epizoda fascinatno i detaljno objašnjava kako se razvio taj složeni organ i zašto ljudski vid nikad neće biti tako dobar, kao onaj riba iz razdoblja Zemlje u kojem se sav život odvijao u moru.

Prošlog mjeseca, primjerice, Bill Nye, popularni TV voditelj, pisac, komičar, glumac i znanstvenik, u Sjedinjenim Državama poznat kao Bill Nye the Science Guy, javno se raspravljao s Kenom Hamom, kreacionistom koji je uvjeren kako je svemir star samo 6000 godina što bi kozmos, kad bi to bilo istina, učinilo značajno “mlađim” od najstarijih gradova na planetu. Kenu Hamu možemo se smijati, no američki kreacionisti, primjerice, oštro poriču klimatske promjenu, pozivajući se na Bibliju i tvrdeći da Bog ne bi dopustio značajne promjene Zemlje. Reći tim ljudima, na Foxu, konzervativnoj američkoj TV mreži, da je njihovo oko, evolucijski gledano, zapravo riblje oko, nevjerojatna je uvreda, pored očitog propusta kojeg ne mogu oprostiti “Cosmosu” - da je zaboravio spomenuti teoriju o tome kako je bog zapravo stvorio Zemlju u šest dana, a sedmi se dan odmarao.

No kako je “Cosmos” uopće dospio na Fox? Udovica Carla Sagana, Ann Druyan, ujedno i jedan od scenaristica originalnog serijala, počela je planirati novi “Cosmos” prije sedam godina, s astrofizičarem Stevenom Soterom, također bivšim scenaristom Saganovog “Cosmosa”. Tyson se timu pridružio kao voditelj, no niti jedna televizijska mreža nije im željela dati otvorene ruke. Svaka je zahtijevala kreativnu kontrolu, na što je Druyan odbijala pristati.

Onda je Tyson upoznao Setha MacFarlanea koji će postati izvršni producent novog “Cosmosa”. MacFarlane, komičarski um iza serijala “Family Guy” i drugih Foxovih projekata poput “American Dad!” i filma “Ted”, obožavatelj je originalnog “Cosmosa” i veliki fan Tysona. On je bio taj koji je desničarski Fox, svjetonazorski više sklon kreacionizmu nego li teoriji evolucije, upleo u čitav projekt. Fox posjeduje i polovicu National Geographica, a nakon što je Druyan ponudio potpunu slobodu i ogroman budžet, posao je dogovoren.

Novi “Cosmos” od početka je ambiciozno zamišljen: trebao je izgledati kao skupi SF film, a na izradi serijala zaposlili su čak i Billa Popea, direktora fotografije u filmovima “Matrix” i “Spider-Man”. Patrick Stewart, Richard Gere, Kirsten Dunst i ostali poznati glumci dali su pak glasove znanstvenicima čija su postignuća prikazana u “Cosmosu” (MacFarlane je dao glas Giordanu Brunu). Druyan je, osim scenaristice, i izvršna producentica, a između ostaloga pazi da se ne dupliciraju sadržaji, izuzevši Brod imaginacije, kojim je putovao i Sagan, te kozmički kalendar. Serijal također ima 13 epizoda, bit će prikazan u 181 zemlji, a vidjet će ga pola milijarde gledatelja.

Tysonovo “mistično” iskustvo svemira, koji ga je “zazvao” i “odabrao” dok je još bio dijete, preraslo je tako u spektakl. Vjeruje li Tyson u boga? Jer to je jedino od najčešćih pitanja koje mu postavljaju. Kao dijete, Tyson je odlazio u Katoličku crkvu, no počeo je preispitivati religiju prije nego je ušao u tinejdžerske godine. Kad ga baš stisnu, javno prizna da je agnostik, no najčešće se odupire religioznim oznakama, tvrdeći kako nije ateist, jer ateizam zahtijeva i aktivizam.

“Moje uvjerenje da je tamo negdje ljubavni bog koji brine za naše zdravlje i dugovječnost, nakon svega što sam vidio u fizičkom svemiru, toliko je slabo da nemam želju trošiti vrijeme istražujući postoji li bog ili ne. Prepustit ću drugim ljudima to istraživanje. A ako mi donesu dokaz, to je sasvim u redu”. U intervjuu koji je na YouTube odgledalo 1,3 milijuna ljudi Tyson pak kaže: “Čudno je da uopće postoji riječ ateizam. Recimo, ja ne igram golf. Postoji li naziv za neigrače golfa? Sastaju li se neigrači golfa i smišljaju strategije? Imaju li neskijaši svoje ime, pa se sastaju i razgovaraju o tome zašto ne skijaju?”
 

* Tekst je originalno objavljen u tjedniku Globus.



 

Facebook komentari

Novo u katalogu