J. K. Rowling - Nakon obračuna s paparazzima, u novom krimiću osvećuje se izdavačkoj industriji

Piše Tanja Tolić

U svijetu krimića gotovo je nemoguće izmisliti nešto novo, osobito nakon što je svijet "udario" skandinavski val, no mami Harryja Pottera, britanskoj spisateljici J. K. Rowling, ipak je i to uspjelo. Pod pseudonimom Robert Galbraith napisala je već dva krimića - "Zov kukavice" i "Dudov svilac", a iako se površinski čini kako je Rowlingova recept pronašla vraćajući se detektivu staroga kova i retro krimi-romanu, njezini se krimići, osobito nakon ovog drugog, zapravo više čitaju kao - romani s ključem.

Čini se, naime, da je J. K. Rowling otkrila idealnu platformu da se "obračuna" sa svime što joj se ne sviđa - u prvom romanu iz serijala o Cormoranu Strikeu oštro je kritizirala celebrity kulturu, posebno paparazze koji zagorčavaju život poznatim osobama. U drugom nastavku, "Dudov svilac", Rowlingova je pak raskrinkala svijet izdavačke industrije čije je glavne aktere - nakladnike - prikazala kao grabežljivce, dok je pisce prikazala ili kao žrtve (one neuspješne) ili pak kao egomanijake (one uspješne) koji ne prezaju ni pred čime.

U "Dudovom svilcu", koji smo pročitali na engleskom jeziku, a na hrvatski ga je preveo autoričin novi hrvatski izdavač, Mozaik knjiga, slavna spisateljica otvoreno pokazuje prezir prema novom literarnom trendu - erotskoj literaturi koja je poharala top-liste, a nije osobito blagonaklona niti prema samizdatima, odnosno self-publishingu, drugom trendu koji na svjetskom tržištu sve više uzima maha. Većina te literature - i prve, i druge - činjenica je, najobičniji je šund, no povremeno u tim izdavačkim nišima zablista nova zvijezda, poput primjerice autorice "Pedeset nijansi sive" koja je karijeru počela pišući fan-fiction na temelju sage "Sumrak", a onda još postala i bogatašica kad je iz svoje priče izbacila vampire, a ubacila sado-mazo seks.

Kako Rowlingova doživljava literarno-nakladnički svijet, najbolje se pak vidi po glavnim sumnjivcima u "Dudovom svilcu". Tu imamo gotovo arhetipske likove - urednika alkoholičara Jerryja Waldegravea; moćnog, ali povučenog nakladnika Daniela Charda koji neuspješno prikriva svoju gay orijentaciju; zavidnu i opaku literarnu agenticu Elizabeth Tassel koju nitko ne voli; spisateljicu "prokleto loše erotske fantastike" Katherine Kent; seksističku i, naravno, mušku literarnu zvijezdu Michaela Fancourta te žrtvinu suprugu koja ignorira suprugovo pisanje dok knjige ne dobiju "prave korice".

Žrtva? Trećerazredni sredovječni pisac Owen Quine koji je napisao fantazmagoričnu, osvetoljubivu knjigu, zapravo roman s ključem, u kojem je raskrinkao sve ove nabrojane prije i potom - netragom nestao. Neće proći dugo, a u Strikeovom uredu pojavit će se zabrinuta supruga Leonora Quine koja želi da joj pronađe muža, iako je svjesna da ju je čitavo vrijeme varao. Je li Quine namjerno nestao, a prije toga pustio roman, nadajući se da će konačno izazvati šušur i tako natjerati nakladnike da se bore oko kupnje njegove knjige? Zašto je u romanu, nazvanom "Bombyx Mori" (što je latinski naziv za svilca), toliko okrutan prema supruzi i ljubavnici? Je li njegov bivši prijatelj, proslavljeni pisac, doista odgovoran za samoubojstvo svoje prve supruge, kako zlobno insinuira u romanu? Koju to tajnu zapravo krije njegov urednik alkoholičar? I zašto su u romanu gotovo svi seksualno povezani, praktički na rubu incesta, zbog čega "Bombyx Mori" više nalikuje mračnoj jakobinskoj drami, a manje suvremenom štivu?

Rowlingova bez milosti šiba i nazovi kritičare, zapravo čitatelje kojima je internet omogućio nevjerojatan utjecaj i moć da književno djelo uzdignu ili pokopaju, pa govoreći kroz jednog od junaka kaže kako se "gotovo više ne mogu ni sjetiti onog vremena kad si morao čekati na tintu i papirnatu recenziju kako bi vidio svoj rad oštro iskritiziran. S izumom interneta, svaki polupismeni kreten može biti Michiko Kakutani (proslavljena književna kritičarka The New York Timesa, op. a.)". Zbilja si je dala oduška...

Ipak, najveći prezir rezerviran je za izdavačku industriju koja preferira muške pisce, što je autoričina stara boljka - naime, nakladnik je od nje tražio da se potpiše incijalima, umjesto punim imenom, prije objave prvog nastavka o Harryju Potteru, pravdajući odluku time da dječaci neće htjeti čitati romane koje je napisala žena. Jedan od osumnjičenih, pisac Michael Fancourt u intervju za televiziju u romanu pak nadugo i naširoko elaborira kako je uvjeren da žene ne mogu biti uspješni, pa ni dobri pisci, jer su biološki determinirane, i ograničene, majčinstvom. Naime, pojašnjava, "njihova želja da se ostvare i kao majke onemogućuje ih da se u potpunosti fokusiraju što je neminovno za stvaranje književnosti, istinske književnosti".

Takav mizogini stav u određenoj je mjeri doista raširen literarnim svijetom i posljednjih je godina velika tema - literarni časopisi mnogo češće recenziraju knjige koje su napisali muškarci, a neki proslavljeni pisci u izjavama za javnost umanjili su i žene kao spisateljice. Primjerice, dobitnik Nobelove nagrade za književnost V. S. Naipaul koji je 2011. objasnio kako "nakon jednog ili dva odlomka može pogoditi je li knjigu napisala žena", a to nije mislio u pozitivnom smislu, navodeći primjer svoje nakladnice koja je imala izvrstan ukus kao urednica, ali je kao spisateljica pisala "ženske besmislice". T. S. Eliot je pak u pismu Ezri Poundu, u vrijeme dok je literarnom scenom vladala Virginia Wolf, napisao kako "postoji svega pola tuceta muškaraca od riječi (i nijedna žena), vrijednih tiskanja".

"Dudov svilac" se, naravno, može čitati i kao satira, iako je J. K. Rowling izdavačka industrija sigurno prisjela u trenutku kad je knjiga bila spremna za prodaju. Upravo u tom trenutku njezin je krovni nakladnik Hachette odlučio "zaratiti" s Amazonom oko cijena knjiga koje se prodaju preko te najveće on-line knjižare. Kako Hachette nije htio pristati na Amazonove cijene, Amazon je uzvratio time da je sa svojih stranica, pored svih Hachetteovih izdanja, maknuo opciju rezervacije i naručivanja knjiga unaprijed, a isporuku knjiga, u nekim slučajevima, otegao i preko 30 dana. To je najviše pogodilo "The Silkworm", očekivani hit, koji su čitatelji u trenutku izlaska knjige - i svađe - dakle 19. lipnja, mogli naručiti samo u Kindle izdanju.

Prijepora je bilo i oko cijene. Amazon je Kindle izdanje prodavao, i još prodaje, uz 25 posto popusta, pa ga se moglo kupiti po cijeni od 16,85 dolara (oko 96 kuna), no istodobno je nakladnik Hachette nekim prodavateljima odobrio popust od čak 40 posto, osvećujući se Amazonu, pa se knjiga, primjerice na stranici Zola Books, može kupiti po cijeni od 8,99 dolara (oko 50 kuna), i također čitati na Kindleu (koji je Amazonov e-čitač). Ostala Hachetteova izdanja su, inače, na Zola Books snižena 30 posto. Pored toga, Hachette se okrenuo i tzv. malim, indie knjižarama, pa je i njima ponudio papirnati "The Silkworm" uz 40 posto nižu cijenu, što je, naravno, potpuni paradoks, jer je s Amazonom i zaratio zbog, po njima, preniskih cijena njihovih knjiga.

Amazonova svađa s Hachettetom, inače četvrtim najvećim nakladnikom u Sjedinjenim Državama, i dalje traje (iako "The Silkworm" sada isporučuju u normalnom roku), pa je do jučer čak 900 pisaca - među njima i velika imena poput Stephena Kinga, Jennifer Egan i Johna Grishama - potpisalo otvoreno pismo u kojem protestiraju protiv Amazonove politike cijena za e-izdanja knjiga. Amazon, prema procjenama, kontrolira trećinu tržišta knjiga i više od polovice tržišta e-knjiga. Detalji svađe s Hachetteom nisu poznati, no nagađa se kako je Amazon tražio rabat od 50 posto prodajne cijene, umjesto uobičajenih 30 posto. Amazon je odgovorio Hachetteu ponudom da 100 posto zarade od prodaje e-knjiga daju piscima, no Hachette je odbio tu "ponudu" nazivajući je "samoubojstvom". Istodobno, iz Amazona su poručili kako snižavaju cijene e-knjiga primarno zato što to traže čitatelji. Ankete, navodno, pokazuju da čitatelji nisu spremni za e-izdanje knjige platiti više od 10 dolara.

Kako god bilo, "Dudov svilac" je izvrsno štivo i staje uz bok prvom krimiću J. K. Rowling. Uz jednonogog Cormorana Strikea i dalje je njegova vjerna pomoćnica Robin Ellacott koja je sa zaručnikom Matthewom zakazala vjenčanje. Iako su kritičari "Zova kukavice" tvrdili kako je slaba strana tog romana što je očito kojim će smjerom krenuti Strikeov i Robinin odnos, mogli biste se iznenaditi u nastavku. Cormoranu će se, opet, javiti bivša zaručnica Charlotte, koja se također sprema na vjenčanje, a od sporednih likova tu su i dalje Strikeova sestra, prijatelj policajac, te neki novi - prijatelj iz djetinjstva koji će mu pomoći riješiti slučaj te Cormoranov polubrat, inače ljubimac njihova oca, rock zvijezde Jonnyja Rokebyja.

Rowlingova i dalje drži spori tempo i krimić sigurno neće sjesti onima naviklima na moderne, gotovo akcijske trilere, no neke korekcije ipak je napravila - rukopis koji nitko ne želi, a svi čitaju, "Bombyx Mori", za posljedicu će imati krvavo, brutalno ubojstvo, začinjeno s mnogo neuobičajenog seksa, čega se ne bi posramio niti jedan razvikani skandinavski autor krimića. Uz to, jako pametno štivo, s mnogo crnog humora!

 

 

Facebook komentari

Novo u katalogu