Davina je pseudonim žene u ranim 40-ima, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, koju je ljubav odvela u Njemačku u kojoj i danas živi. Relativno mlada saznala je da neće moći postati biološka majka te je zajedno sa suprugom odlučila posvojiti Princezu, 18-mjesečnu djevojčicu iz BiH. Princeza ima Aspergerov sindrom, poremećaj iz autističnog spektra. "Moja kiša djevojčica", knjiga upravo objavljena u nakladi Profila, svojevrsni je dnevnik Princezina odrastanja čije je dijelove Davina počela objavljivati na forumu Roda u želji da potakne ljude da posvajaju djecu s posebnim potrebama i objasni im da mogu biti, kao i oni – sretna obitelj. Taj dnevnik je, naime, priča o ljubavi, jednoj posebnoj djevojčici i sretnoj obitelji. Priča koja je ganula Hrvatsku.
Postovi o Princezinoj svakodnevici – njezinim radostima, gubicima, malim i velikim pobjedama, strahovima i snovima ili, vrlo jednostavno, odrastanju – ubrzo su postali iznimno čitani. Nakon što je priča objavljena u Jutarnjem listu, rezultat je bio nova lavina oduševljenih reakcija.
"Što je to sreća, a što je ljubav? Može li netko tko ima dijete koje odskače od norme biti sretan, može li netko voljeti dijete koje nije rodio, što bi neupućeni rekli – tuđe dijete? Čime se mjere ljubav i sreća? Na sva sam ova pitanja željela odgovoriti pišući o našoj čudnovatoj Princezi. Mnogo prije nego što sam počela pisati, čitala sam posvojiteljske forume i uvidjela da su mnogi uskraćeni za roditeljstvo posvojenog djeteta jer traže zdravu, malu bebu. Kad se osvrnem na svoj život sa svojom 'nezdravom' i 'ne-tako-malom' bebom, smiješak mi ozari cijelo lice. Iz tog sam razloga počela pisati i dijeliti svoje iskustvo ne bih li barem malo druge senzibilizirala za posvojenje malo veće djece i djece s posebnim potrebama (kao i djece romske nacionalnosti). Jer željeti i, na kraju, biti majka najljepši je osjećaj koji jedna žena može doživjeti", piše Davina u svojoj knjizi.
S Princezom, kaže, nije nimalo lako – ni njoj ni njima, roditeljima. Dane provedene na bolničkom dječjem odjelu odavno su prestali brojiti, kao i terapije svih vrsta i razgovore u svim mogućim institucijama, ali unatoč svemu, oni su jedna sretna obitelj, a njihov život nije uskraćen za puninu njegove kvalitete. I dandanas bore se da svi oko njih ostave sažaljenje za druge, njima nije potrebna ni trunka toga. Naprotiv, da se opet rodi, Davina bi opet izabrala isti život, i to upravo zbog svoje Princeze.
Upravo zbog tih reakcija Davina je pristala otići korak dalje. U suradnji s novinarkom Jutarnjeg lista Kristinom Turčin dopunila je i proširila svoju originalnu priču, dodala nove dijelove života svoje obitelji, podijelila svoje radosti i svoje strahove te odlučila objaviti je kao knjigu kako bi doprla ne samo do čitatelja i potencijalnih posvojitelja već i do zakonodavaca i stručnjaka. Riječima same autorice, ako zbog ove priče ijedno dijete s posebnim potrebama bude posvojeno ili se ijedan par ohrabri u odluci da postanu roditelji posvojenjem ili ako barem dio čitatelja promijeni odnos prema njima – njezin će cilj biti ispunjen.
"Nekoliko sati letjela sam od nekontroliranog plača do salvi smijeha i nisam mogla stati… Priča je to ispričana jezikom jedne neobično talentirane i sasvim obične majke, koja nas svojim nepogrešivo pogođenim emocijama iz poglavlja u poglavlje nagna da zagrlimo svoje dijete, svoje majke i očeve, zahvalimo nebesima i njima samima na svemu, shvatimo da je život u konačnici jednostavan u onoj mjeri u kojoj mu to dopustimo. Nakon ovakvih priča postajemo bolji ljudi. No, priča je, kad zavirimo ispod emocija, u širem kontekstu iznimno kompleksna i, u konačnici, neizmjerno važna. Ona progovara o autizmu i svim problemima vezanim uz njih, o posvojenju i predrasudama prema posvojiteljima i posvojenoj djeci, o tretmanu kakav imaju u Njemačkoj – a koji je nemoguće ne usporediti s Hrvatskom", piše Kristina Turčin u pogovoru.
Situacija u Hrvatskoj gotovo je alarmantna kada je riječ o djeci s teškoćama u razvoju. Prema službenim podacima Ministarstva socijalne politike i mladih, tijekom 2013. godine posvojeno je samo petero djece s teškoćama u razvoju, iako ona čine barem trećinu od oko 3500 djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, koliko ih je koncem prošle godine živjelo u domovima i udomiteljskim obiteljima. Odluka o posvojenju djeteta s teškoćama nije laka, mora biti donesena odgovorno i prema djetetu i prema samim posvojiteljima. No, činjenica je da je svijest o životu s djetetom s teškoćama na vrlo niskim razinama: porazno je da većinu djece s teškoćama u razvoju iz Hrvatske posvajaju strani državljani jer u našoj zemlji potencijalni posvojitelji ne pokazuju interes: to je, naime, jedina zakonska mogućnost da stranci posvoje dijete iz Hrvatske – ako niti jedan hrvatski potencijalni posvojitelj ne pristane posvojiti ga.
"Dakle, želje za posvojenje djece s teškoćama ima – ali ne u Hrvatskoj. Jednako je teška i priča o dijagnostici, intervenciji, rehabilitaciji – ukratko, o životu – kad se radi o osobama s poremećajima autizma ili poremećajima iz autističnog spektra. Riječ je o neurobiološkim razvojnim poremećajima mozga kojima uzroci, unatoč istraživanjima, nisu posve razjašnjeni. Podaci ukazuju da se učestalost autističnog poremećaja u proteklih 50 godina povećala čak 15 puta: najnovija istraživanja pokazuju da jedno od 110 novorođene djece ima neki poremećaj iz autističnog spektra te da je pojavnost mnogo češća kod dječaka nego kod djevojčica. U Hrvatskoj je, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, tijekom 2013. godine živjelo 1316 osoba s dijagnosticiranim autizmom – međutim, stvarna je brojka osoba s poremećajem autizma daleko veća: Ured UN-a u Hrvatskoj procjenjuje da se kreće između 8000 i 20.000", zaključuje Kristina Turčin.
Promocija knjige "Moja kišna djevojčica" održat će se u ponedjeljak, 15. prosinca, u 19 sati u Megastoreu, Bogovićeva 7, Zagreb. O dnevniku odrastanja jedne posebne djevojčice, kojeg je autorica odlučila objaviti pod pseudonimom Davina, govorit će novinarka Kristina Turčin, Diana Topčić-Rosenberg, predsjednica udruge Adopta, Mirela Blažanović, predsjednica udruge Roda, te urednica Adriana Piteša. (N. K.)
Podijeli na Facebook
