'Dina', kultni SF roman Franka Herberta, slavi 50 godina

Piše Tanja Tolić

Jedna od slika koje pamtim iz djetinjstva sjećanje je na život koji nikad nisam proživjela. Nalazim se u podzemnoj pećini, pored jezera, i promatram tu jednu kap koju uporno, ritmički, udara u površinu vode. Sa strane stoji mladić intenzivno plavih očiju, Paul Atreid koji će postati Paul Muad'Dib. Uz sliku je vezan osjećaj, iako sam u tom trenutku premala da bih ga shvatila – obuzima me snažna slutnja sudbine, neopipljivog koje se mora dogoditi. "Spavač se mora probuditi."

Pretpostavljam da imam oko desetak godina, možda malo više. Na periferiji sjećanja nosim pješčane dine i divovske crve čije se glave otvaraju poput cvjetova. Zanimljivo kako je sjećanje varljivo – danas znam da sam spojila nespojivo, meni najvažnije trenutke filma "Dina" u jednu sliku, vlastiti arhetip. Paul Atreid nema, naime, još plave oči kad prvi put uđe u pustinjsko skrovište Fremena. Film Davida Lyncha iz 1985. godine, snimljen prema kultnom SF romanu Franka Herberta, iz današnje perspektive mi je pomalo komičan.

Pogledala sam ga ponovno neku večer, na svojoj privatnoj proslavi "Dine", romana koji ove godine slavi 50 godina. Od kultnog i, iz pozicije čitatelja, ustvari lošeg Lynchovog filma prošlo je gotovo 20 godina. Filmska "Dina", iako je Herbert njome bio zadovoljan, propustila je čitave slojeve tog romana, pretvarajući priču o pustinjskom planetu Arrakisu i njegovom heroju Paulu Atreidu u sapunjavu svemirsku sagu ispunjenu bizarnim motivima i likovima koji koketiraju s estetikom ružnoće. Ipak, ako ste odrastali u 80-ima i SF vam je bio omiljen žanr, kao meni, vjerojatno vam je "Dina" među top tri filma toga doba, uz bok "Ratovima zvijezda" i "Blade Runneru".

 

Prvi put objavljena u tvrdom uvezu 1965. godine, "Dina" Franka Herberta, sasvim netipično za to vrijeme, postala je trenutni hit, ponajviše zahvaljujući nagradama Hugo i Nebula za najbolji SF roman godine. Od tada se "Dina" prodala u više od 12 milijuna primjeraka, dobila 17 nastavaka i prednastavaka, i službeno postala prvi bestseler među SF romanima.

 

Ono što je "Gospodar prstenova" učinio za žanr fantasyja, to je "Dina" učinila za znanstvenu fantastiku. Nema nekog posebnog događaja koji obilježava činjenicu da "Dina" slavi pola stoljeća, no The Folio Society – privatna nakladnička kuća iz Londona koju je 1947. godine osnovao Charles Ede i koja objavljuje ilustrirana izdanja klasika fikcije i publicistike - objavio je nedavno posebno izdanje "Dine" na 576 stranica koje sadrži i 11 fantastičnih ilustracija Sama Webera (možete ih pogledati u našoj foto galeriji). Kolekcionarsko izdanje romana dolazi u posebnoj kutiji koja je ukrašena apstraktnim uzorcima pijeska s Arrakisa i košta 75 funti.

Radnja "Dine" odvija se u daleko budućnosti, godina je 10191., a podijeljena je u tri velika poglavlja – "Dina", "Muad’Dib" i "Prorok". Međuplanetarnim carstvom vlada car Shaddam IV koji vojvodi Letu Atreidu, vladaru kuće Atreid, nalaže da napusti rodni planet Caladan i s obitelji preseli na novi feud, tajanstveni Arrakis, pješčani planet zvan Dina, izvorište začina melange koji je omogućio međuzvjezdana putovanja, ali je postao i moćna droga. Eksploataciju začina dotad je kontrolirala kuća Harkonnen, ali monopol nad njim posjeduje tvrtka CHOAM.

Letovu obitelj čine 15-godišnji sin Paul i ljubavnica Jessica, pripadnica sestrinstva Bene Gesserit, drevne ženske škole mentalne i fizičke obuke. Neposredno prije nego otputuju na Arrakis, Lady Jessica sina će podvrgnuti drevnom testu koji će obaviti časna majka Gaius Helen Mohiam. Jessica se, naime, oglušila na zapovijed svojeg sestrinstva koje joj je naložilo da vojvodi rodi kćer, a sve u svrhu tajnog genetičkog eksperimenta kojem je cilj proizvesti superbiće. Paul, neočekivano, prolazi bolni test, što upućuje na to da je možda on onaj kojeg sestrinstvo Bene Gesserit čeka – moćni Kwisatz Haderach, muški Bene Gesserit čije mentalne moći nadilaze prostor i vrijeme.

Po dolasku na Arrakis, vrlo brzo postaje jasno da je car vojvodi Letu, zajedno s prijašnjim vladarem Dine barunom Vladimirom Harkonnenom, priredio klopku. Vojvodu će izdati jedan od njegovih najbližih suradnika, dr. Suk Yueh, i isporučiti ga Vladimiru Harkonnenu. Jessicu i Paula barun je poslao u pustinju, uvjeren da neće preživjeti bez vode i u blizini divovskih crva.

 

 

U poduljem pogovoru romanu (čitala sam ga u originalu, na Kindleu), piščev sin Brian Herbert (67), otkriva manje poznate detalje o nastanku "Dine" i njegovoj prvoj objavi u izdanju nakladničke kuće Chilton Books 1965. godine. "Nijedan drugi nakladnik knjigu nije želio, najviše zbog duljine rukopisa – 250 tisuća riječi. Većina romana u to doba duljinom je iznosila tek četvrtinu ili trećinu 'Dine'. Tiskanje takve knjige u tvrdom izdanju većini izdavača bilo je preskupo. Nakladnici su knjigu odbijali i zbog njezine složenosti te brojnih novih, egzotičnih riječi koje je moj otac uvrstio od početka romana. Bili su uvjereni da to usporava čitanje. Jedan urednik je, primjerice, priznao da se nije uspio probiti kroz prvih stotinu stranica; čitavo vrijeme je bio frustriran i iznerviran. Drugi je rekao kako možda čini veliku pogrešku što odbija knjigu, no svejedno je to učinio", piše Brian Herbert u pogovoru.

Početna prodaja knjige bila je spora, no Herbertovi kolege pisci i čitatelji prepoznali su genijalnost "Dine" i nagradili roman Nebulom i nagradom Hugo za roman godine. Knjiga je počela dobivati izvrsne kritike, uključujući i osvrt u New York Timesu. Do ranih 1970-ih prodaja "Dine" se ubrzala, najviše stoga što su roman široko počeli percipirati kao "ekološki priručnik", jer radnja "Dine" upozorava na opasnosti uništenja Zemljinih resursa. Kad je Herbert objavio drugi nastavak, "Djecu Dine" 1976. godine (prvi se zove "Mesija Dine"), roman je postao trenutni bestseler.

"Djeca Dine" prvi su SF roman koji je postao bestseler New York Timesa i u tvrdom i u mekom izdanju, a prodaja je dosegla milijune primjeraka. Nakon toga, i drugi su se SF romani počeli dobro prodavati, no Frank Herbert bio je prvi autor kojem je uspjelo postići milijunsku čitanost; izvukao je znanstvenu fantastiku iz literarnog geta.

 

Sadržajno i tematski, piše Brian Herbert, "Dina" je zapravo presjek života njegovog oca. Primjerice, jednu od prvih ideja za "Dinu" dobio je 1957. godine kad je otputovao u Oregon kako bi za novine napisao članak o projektu američkog Ministarstva poljoprivrede – sadili su travu na vrhove pješčanih dina kako ne bi razrušile autoceste. Namjeravao je članak nazvati "Zaustavili su pokretni pijesak", no ubrzo je shvatio da je nabasao na mnogo veću priču.

"Između ostaloga, svijet Dine je spiritualni mišung, u dalekoj budućnosti različita religiozna vjerovanja su se izmiješala u nove pokrete i forme. Čitatelji će prepoznati elemente budizma, sufijskog misticizma i drugih islamskih vjerskih sustava, katolicizma, protestantizma, judaizma i hinduizma. Herbert je u San Franciscu svojedobno upoznao i velikog američkog zen majstora Alana Wattsa", objašnjava njegov sin.

Dok je bio dječak, čak osam Frankovih teta, inače irskih katolkinja, pokušalo ga je okrenuti katoličkoj vjeri, ali on se čitavo vrijeme odupirao. Umjesto da potpadne pod utjecaj, tete su poslužile kao inspiracija za sestrinstvo Bene Gesserit. Fikcionalna organizacija u romanu tvrdi kako ne vjeruje u organizirane religije, no sestre su svejedno izrazito spiritualne.

Tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća Frank Herbert radio je kao pisac političkih govora i PR za kandidate za američki Senat i Kongres. U tom je desetljeću i dvaput proputovao Meksiko s obitelji, proučavao pustinjske uvjete i uzgoj usjeva te neplanirano iskusio učinke halucinogenih droga. Sva ta iskustva, kao i dobar dio njegovog djetinjstva, našli su se u "Dini". Roman je prerastao u kompleksnu i višeslojnu strukturu, kakav je karakterom bio i Herbert.

Junaci "Dine", piše Herbertov sin u očevoj biografiji "Dreamer of Dune", odgovaraju pak mitološkim arhetipovima. Paul je heroj princ u potrazi, koji oženi kraljevu kćer (princezu Irualn čiji je otac car Shaddam Corrino IV). Časna majka Gaius Helen Mohiam uklapa se u arhetip vještice majke, dok je Paulova sestra Alia djevica vještica, a Pardot Kynes mudrac. Zvijer Rabban Harkonnen, iako zao i agresivan, u osnovi je luda.

 

 

Slično se događa i u "Dini" – Leto i Paul odlaze s rodnog planeta Caladana na Arrakis kojim vlada smrtni neprijatelj Atreida, barun Vladimir Harkonnen. Harkonneni i Atreidi zapravo su rođaci, dapače Lady Jessica barunova je kći, a Paul njegov unuk.

Mitologija se može iščitati i u zamišljaju divovskih crva na Dini koji čuvaju, ali i proizvode začin, melange, otrov koji sprečava starenje, koji je omogućio međuzvjezdana putovanja, ali i koji proširuje svijest. Crvi su, kaže Herbertov sin, nalik zmajevima s velikim zubima i dahom cimeta. To pak podsjeća na staroengleski junački ep "Beowulf", u kojem se spominje i neustrašivi vatreni zmaj - on čuva veliko blago, pohranjeno u jazbini ispod stijena, na rubu mora. Herbert često u "Dini" pustinju opisuje kao nepregledni ocean, a dine kao divovske zapjenjene valove. Na Arrakisu je život potekao od crva u pješčanom moru, starosjedioci Fremeni ih nazivaju Tvorcima, odnosno Shai-hulud. Slično kao što se vjeruje da je na Zemlji sav život potekao iz oceana.

"Jednom sam oca upitao da li se identificira s nekim od junaka iz svojih priča i na moje iznenađenje odgovorio je da se poistovjećuje sa Stilgarom, vođom Fremena. Oca sam zamišljao više kao ponosnog vojvodu Leta ili pak kao heroja Paula, ili odanog Duncana Idaha", piše Brian Herbert. Sami Fremeni pak jako nalikuju Indijancima – koji imaju vlastite običaje i obrede, nerijetko potpomognute halucinogenim drogama. U sudbini proganjanih Fremena može se iščitati i suvremena sudbina Židova. I Židovi i Fremeni čekaju mesiju koji će ih povesti u obećanu zemlju.

Kreirajući svijet sestrinstva Bene Gesserit, u pisanju Franka Herberta može se pak iščitati utjecaj Carla Gustava Junga, švicarskog psihoanalitičara koji je smislio pojam kolektivne svijesti. Brian Herbert otkriva kako je njegov otac o Jungovim konceptima naširoko razgovarao sa suprugom Ralpha Slatteryja, Irenom, psihologinjom koja je studirala kod Junga u Švicarskoj 30-ih godina prošlog stoljeća.

 

Frank Herbert četiri je godine proučavao i pripremao materijale za "Dinu", od 1957. do 1961. godine, prije nego što je počeo pisati roman. Za to mu je pak trebalo također četiri godine, od 1961. do 1965. godine. Fascinantan je podatak da je Herbert cijelu knjigu napisao na pisaćem stroju, dakle bez pomoći računala, i da mu se u tom opsežnom djelu, u više od milijun riječi u šest knjiga, potkrala tek jedna pogreška – dob cara Shaddama Corrina IV koja nije konzistentna u svim dijelovima romana.

 

Za prvi roman, otkriva Brian Herbert, Chilton mu je platio predujam od 7500 dolara. Da nije bilo odvažnog urednika Sterlinga Laniera, koji se odlučio na rizik, "Dina" nikad ne bi bila objavljena.

"Dina" se i danas, 50 godina otkako je objavljena, može čitati na nekoliko razina. Na najočitijoj, to je distopijski roman o ekološkoj krizi, o životu na planetu na kojem gotovo da nema vode. No "Dina" je i politički roman, i religijska priča, filozofsko djelo, povijesni roman, priča o evoluciji čovjeka, ali i zbirka poezije. Ponekad je Frank Herbert, otkriva njegov sin, najprije napisao poetični odlomak, a onda ga pretvarao u prozu, ispisujući rečenice tako da su uključivale elemente originalnih stihova.

"Jednom sam upitao oca misli li da će njegovo žvotno djelo potrajati. Skromno je odgovorio da ne zna i da je jedini vjerodostojni kritičar literature – vrijeme. 'Dina' je prvi put objavljena 1965. godine i Frank Herbert bi bio sretan da zna da interes za njegovim djelom otad nije splasnuo. Nove generacije danas čitaju 'Dinu' i u njoj jednako uživaju kao i njihovi roditelji", zapisao je Brian Herbert.

Frank Herbert, koji je poživio do 1986. godine, napisao je šest knjiga o Dini – "Dina", "Mesija Dine", "Djeca Dine", "Božanski car Dine", "Heretici Dine" i "Kapitol Dina" (sve ih je na hrvatski prevela nakladnička kuća Izvori i još su u prodaji). Njegov sin Brian, u suradnji s Kevinom J. Andersonom, napisao je još 12 knjiga koje se nadovezuju na originalni serijal, uključujući i dramatičan završetak očevog serijala, sedmu knjigu razlomljenu u dva nastavka – "Hunters of Dune" i "Sandworms of Dune". 



 

Facebook komentari

Novo u katalogu