Marijan Grakalić – Moj je roman nastao od statusa pisanih više godina na Facebooku

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Mali format, 87 stranica, siva naslovnica, zahtjevan tekst gustog tkanja, glavni lik u zreloj dobi... roman "Bivši čovjek" Marijana Grakalića ni po čemu se ne uklapa u brze i plitke komercijalne tokove. Kontemplativna dubina zahtijeva koncentraciju, ali strpljivijeg čitača nagrađuje živim slikama i bogatim dojmovima koje u svakodnevnoj površnosti ne susrećemo često.

Sam Grakalić o "Bivšem čovjeku" kaže da je riječ o veoma nadahnutoj prozi, lijepo izbrušenoj, proživljenoj, zaumnoj i urešenoj lirskim fragmentima. "Tu je sve minijatura, svaki opis ili misao svjedoči o jednoj već pomalo zaboravljenoj vještini promatranja stvarnosti jer se u sitnicama i običnosti pronalazi metafizički stimulans i epifanija."
 

* Zašto "Zapisi o smrtovanju" kao podnaslov romana?

- Naslov "Bivši čovjek" upućuje na tranzitnost svega, pa i nas samih. Smrtovanje je način na koji se to obavlja. U anglosaksonskoj literaturi koristi se i za one koji su bolesni ili svjesni da su na izmaku, pa tek smrtuju do tog nesretnog trenutka. Međutim, postoji tu i fenomen da čovjek s dubokim uvidom u ono prolazno postaje vlastito naličje. Upravo zbog toga svaki mu je trenutak važan i svaka situacija posebna, jedinstvena i neponovljiva. To je krepost ovog teksta otvorenog za sve bivše ljude koji još pamte razna bivša doba u kojima su živjeli.


* Vjeran Zuppa zapazio je da vaš tekst nije ni poezija ni proza te da je ugođaj u njemu - upotrijebio je njemački pojam Stimmung - koncentrirano konstantan. Kakve su reakcije drugih kritičara?

- Kada govore o "Bivšem čovjeku", svi spominju kontekst europske književnosti i misli. Prva je to spomenula Božica Jelušić u jednom osvrtu prije nekoliko mjeseci, ustvrdivši da se nedvojbeno radi o Europi. Zuppa je svojim opsežnim izlaganjem to samo potvrdio, obrazloživši kako se radi o jednom elipsičnom tekstu vješto raspodijeljenom između deskripcije i sentencije, i svakako važnom u današnjoj književnoj produkciji ne samo u Hrvatskoj.
 

* Deskripcijski dijelovi obuhvaćaju zagrebačke motive i vedute, koje su opisane kao da su u duhu još blistavije nego u stvarnosti. Koji je razlog te romantične posvete Zagrebu?

- Od svih gradova u kojima sam bio ili živio, Zagreb je definitivno grad kojeg sam najbolje, najdublje i najstrašnije doživio. Posljednjih dvadesetak godina književnost grada postaje jedno od važnih mjesta u literaturi, zato što su se šire perspektive, zajednice ili društva poprilično diferencirale od pojedinca. Grad je tako i mjesto života, utočište, slika ili sila pomoću kojih se na stranicama romana on doživljava kao vlastiti fragment, čak i onda kada niste iz tog mjesta. Dakle, zahvaljujući piscu koji opisujući vlastitu situaciju ujedno opisuje i našu, gotovo arhetipski možemo prepoznati vlastite misli, čežnje ili strahove kroz opise nekog grada u kojemu možda nikada i nismo bili.


* Iz napomene na kraju knjige doznajemo da su fragmenti romana nastajali na Facebooku 2010. godine te da su bili vrlo čitani. Kako je publika na Facebooku reagirala kada je roman ukoričen?

- Roman je sastavljen od statusa pisanih više godina na Facebooku, koji su se uklopili u jedinstvenu priču koja ima svoju dinamiku i kontinuitet senzibilnosti. Zanimljivo je da je prvo predstavljanje "Bivšeg čovjeka" bilo dok još uopće nije izašao kao knjiga – dakle dok se fragmentarno čitao na Fejsu, i to u Kupoli Gradske knjižnice, gdje je Književni petak tada vodio Boris Perić. I sada kada postoji kao knjiga, ona se može čitati i kao roman, kao priče, čak i kao pjesme u prozi, pa od kraja ili od početka, od sredine, a i na preskok.
 

* Više od tri godine uređujete portal Radio Gornji grad i organizirate jedinstveni Gornjogradski književni festival. Kako zagrebačka publika prihvaća takvu novu živost i kulturne sadržaje na Gornjem gradu?

- Gornji grad je fascinantno mjesto. Već dugo u svojim poštama na Gornjem gradu - a to su kavane, gostionice i galerije - organiziram likovne izložbe domaćim i stranim umjetnicima, a dugo vremena sam vodio i talk show "Pri Žnidaršiću", gdje su mi gosti bili mnogi ljudi iz javnog i umjetničkog života. Iz tih programa nastao je Gornjogradski književni festival koji se održava svakog listopada pod pokroviteljstvom Skupštine grada Zagreba. Karakter festivala je regionalni i okupi svaki put stotinjak pisaca iz susjednih zemalja koji čitaju svoje radove i predstavljaju nacionalnu književnost vlastite zemlje. Pokazuje se da je to i njima i nama postalo jako važno, da se kroz kulturu i umjetnost ljudi nekako najprije zbliže i razumiju, da se otvaraju dijalozi, da se priča i prevodi, što je svakako bolje od toga da se vrijeđa, ne razumije ili ratuje. Gornji grad time je, dakako, na dobrom putu da postane još važniji na kulturnoj slici Europe.

 

Facebook komentari

Novo u katalogu