Vladimir Šagadin - Kreacija je jedini pravi lijek za destrukciju u kojoj živimo već desetljećima

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar
Fotografija Robert Gojević

Ime Vlade Šagadina pojavljuje se već godinama na svakom zapaženijem i ambicioznijem TV projektu izvan prime-timea, a nezaobilazno je i među svim ljubiteljima stripa koji drže do sebe. Nedavno je u ime vlastite nakladničke kuće 2x2 promovirao strip Alema Ćurina "List vode: Atlantida“. Pojavljivanje prezaposlenog i rasprodanog Vladimira Šagadina u Norrisu, pouzdan je i neosporan dokaz da Spikiginu raste rejting. Iskoristimo, dakle, ovu priliku i pitajmo Vladimira Šagadina sve što smo oduvijek željeli, a nismo...
 

* S obzirom na vrijeme i energiju koju ste uložili u proizvodnju satire (Radio 101, "Laku noć, Hrvatska", News Bar), doživljavate li danas kao kompliment kad se netko pita je li neka vijest istinita ili je News Bar, smatrajući ga sinonimom za satiru? Zašto su danas "vijesti iz nesvijesti" toliko slične stvarnosti (ili je obratno)? Znači li to da satira vodi ispred stvarnosti i da su satiričari vrsniji i kreativniji od stvarnih političara?

- Postoje razne vrste satire, jedan vid je i poigravanje shvaćanjem medija. Znači, proizvodnjom lažnih vijesti dokazat će se koliko su ljudi povodljivi. Ubrzo se, međutim, ispostavlja da jedini kojem nešto dokazuješ si ti sam, a da ljude ionako baš briga oko istine, jer istina je naporna, tko će se s tim gnjaviti!? Lažne vijesti su toliko slične "pravim" vijestima iz prostog razloga – jer su na isti način osmišljene. Tu negdje i prestaje moć lažnih vijesti koje ionako žive od spinova, te medijske truleži. Stoga, jedan od najjačih satiričnih momenata je bio osnivanje Zbora satiričnih novinara pri HND-u. Nisam mogao vjerovati da će postojati takav oksimoron. Izmišljanje vijesti nije novinarstvo, može biti eventualno neki vid "žanrovskog" pričanja. Prava satira je umjetnost – ni u kom slučaju trenutno ne može biti – tržišna ili isplativa.
 

* "Šlep šou" na HTV-u prošle godine bila je govorna emisija trajne vrijednosti. Vozeći sugovornike, opušteno ste čavrljali, ne ograničavajući ih minutama i dopuštajući nam da ih upoznamo. Očekujete li da će "Šlep šou" postati klasik reprizirajući se kao, primjerice, "Srdačno vaši" Ivana Hetricha ili je na HRT-u vjerojatniji novi ciklus s novim sugovornicima?

- Hvala na komplimentu, ali "Šlep Šou" neće biti klasik, pogotovo ne kao Hetrichov "Srdačno vaši". Također, "Šlep Šou" ne ide dalje. Željeli smo snimati u regiji, hrvatska pop glazba je itekako praćena u bivšoj državi, ali HRT nije bio zainteresiran. Osim toga, "Šlep Šou" nije bio licenciran (kupljen izvana), već je bio autorski projekt Znači, "regija" i "domaći format" – u sadašnjoj situaciji, zaboravi... Da skratim, "Šlep Šou" je odnijela voda, ali bio je divno iskustvo, sjajni suradnici, a neke smo pjesme snimili antologijski, što se vidi po klikovima na Youtubeu. I nipošto ne odustajem od proizvodnje domaćih formata.
 

* Kakva je danas suradnja s ekipom iz pub kviza "Kvizna situacija"? Kao iskusni i afirmirani kreativac, kako gledate na licencna izdanja kvizova i zabavnih TV emisija?

- "Kvizna situacija" je autorski projekt Jadranke Šiftar Cicvarić (Trigon produkcija) i Marija Kovača, i čast je biti dijelom takve ekipe. Riječ je o prvom pub kvizu na TV-u na svijetu, da dometnem skromno. Ekipa je sjajna, s kolegom urednikom i scenaristom Velimirom Grgićem je odlična suradnja, tu je redatelj Nebojša Slijepčević i sjajna ekipa snimatelja, dizajnera, sve do montažera nad montažerima – Cimpija! Mario Kovač je sjajan kao voditelj, praktički je rođen za voditelja pub kviza i ne samo to, općenito je veliki gušt raditi takav projekt u kojem se osjeća čista, dječja kreativna energija. I što je jako važno, radimo za HRT3, najbolji kanal u državi, i šire.
 

* Kad ste u svojoj izdavačkoj kući 2x2 počeli objavljivati stripove, izjavljivali ste kako treba deset godina kontinuiranog rada da bi se stvorio identitet kuće. Koliki ste dio puta prešli do tog cilja? Jeste li zadovoljni rezultatima? Otkrivate mlade autore čijem se talentu divite i uvjereni ste u svijetlu budućnost stripa, ali koje uvjete za to treba zadovoljiti?

- Na pola puta smo, ovo je šesta godina objavljivanja knjiga, stripova i ostalih grafičko-tekstualnih mutanata. Zadovoljan sam postignutim, mislim da stvar ide po planu. Treba biti uporan i preživjeti napade malodušnosti. Da bih objavio nekom knjigu, moram vidjeti – priču. Želim da meni netko ispriča neku dobru priču, kroz riječi i slike, i da to bude priča kojoj se isplati omogućiti da dođe do ljudi, na tom "storytelling" nivou. Postoje u Hrvatskoj sjajni mladi autori, relativno nevidljivi, koji rade svjetske tvari, sjajne stvari.


* Hoće li se 24-satno crtanje stripa održati i sljedeće godine? Tko sudjeluje u akciji, većinom mladi ili iskusni crtači? Jeste li zadovoljni kako mediji prate događanja oko stripa?

- 24-satno crtanje ulazi u sedmu godinu održavanja. Održava se u četiri grada, počelo je kao privatna inicijativa na ideju Darka Macana, a bez prof. Ines Krasić s ALU na Jabukovcu ne bi cijela stvar uspjela, jer su pružili infrastrukturu i volontere. Crta se i u Splitu, Osijeku, Puli... I ljudi je sve više, srednjoškolaca pogotovo, što je fenomen, s obzirom da živimo u državi s jednim satom likovnog odgoja tjedno.
 

* Kao grafički dizajner bavite se crtanjem, karikaturom, TV produkcijom, a sada ste prihvatili poziv i na Spikigin, kao da tražite uvijek nove izazove za svoj talent. U kojem ste mediju najzadovoljniji sobom? Na koje ste svoje radove najviše ponosni? Što biste poručili mladim izazivačima koji će sutra krenuti vašim svestranim tragovima kako bi se s vama omjerili?

- Kad se nabraja, učini se da je tu puno stvari... a nije, sve je to blisko. Želim se kreativno izražavati, meni je kreacija jedini pravi lijek, jer već desetljećima živimo u vremenu izražene destrukcije, tako da se liječim – konstrukcijom, što bi bio najtočniji naziv onoga što želim raditi. Najviše sam ponosan na radove koje ću tek napraviti, znam da zvuči kao odvratna floskula, ali ne osvrćem se previše, nemam rang-liste...

Što se tiče mladih izazivača, ne vidim to kao odmjeravanje snaga, koliko kao nekakav kontinuitet. Želim im da rade po svom i da brutalno osujete bilo kakav pokušaj da se netko od nas starijih prdonja pokušava realizirati preko njihovih leđa.

 

U četvrtak i petak, 11. i 12. veljače, s početkom u 20 sati, Vladimir Šagadin nastupa na Spikiginu koji se održava u zagrebačkom Norris cafeu, Oreškovićeva 19. Grafičar, voditelj, izdavač, scenarist, glumac, kvizoman, novinar, ukratko kultur-šleper, Vladimir Šagadin kazivat će priče u dva bloka: "Kuća pored groblja" & "Izbjeglica u Zagrebu". Obavezno je rezervirati mjesto (01 6642 923), ulaz s pićem dobrodošlice plaća se 20 kuna, a uvoditelj u Spikigin je Kruno Lokotar.



Više o projektu Spikigina možete doznati na sljedećim linkovima:

kultipraktik.org
www.facebook.com/spikigin/
www.facebok.com/norriscafe/

 

Facebook komentari

Novo u katalogu