Jelena Hrvoj - Gledamo 'Ljupke kosti', a moja 'Štorka' je previše brutalna?

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar
Snimio Danijel Gorički

Krv teče u potocima, ne nedostaje ni kanibalizma, uključujući kuhanje odrezanih dijelova, strava u glavi glavne junakinje uvjerljiva je kao i užas koji širi oko sebe - takva je atmosfera u romanu Jelene Hrvoj "Štorka". Šokantno? Vjerojatno samo za hrvatske izdavačke pojmove, jer "Štorka" je potpuno u skladu s recentnim književnim trendovima koje pratimo i prevodimo - ne šokiramo se toliko, naime, kada čitamo kako se crijeva vještaju po drveću u "Djevojkama koje sjaje" Lauren Beukes ili pak čitajući opis shizofrenog uma u "Šok od pada" Nathana Filera. Bonus romana Jelene Hrvoj su proročanski zloslutni stihovi kojima progovara zao duh, a i autentična folklorna tradicija, budući da je Štorka mitološki lik iz priča Jelenine bake.
 

* U svom romanu prvijencu "Štorka" pokazali ste da spadate među one rijetke pisce koji imaju vještinu da kod čitatelja izazivaju jezu, a istovremeno ne dopuštaju mu da prestane čitati. Kakve su reakcije na roman? Javljaju li vam se čitatelji? Što kažu prijatelji koji su ga pročitali?

- Reakcije na roman su razne, ali mahom pozitivne. Neki su zbunjeni nadrealnim završetkom knjige, neki pak fascinirani samim likom "Štorke" koja se u knjizi pojavljuje kao obličje mentalne bolesti. Čitatelji mi se u većini slučajeva javljaju sa prijedlozima, pitanjima i kritikama, što mi je iznimno drago i na čemu inzistiram. Interakcija s publikom daje mi jedan sasvim drugačiji uvid u djelo pa tako lakše uočavam na koje dijelove knjige ljudi reagiraju pozitivno, a kakve bi dijelove eventualno trebala izbjeći tijekom pisanja novih romana. Začudilo me kako ljudi "starije" životne dobi pozitivnije reagiraju na roman.

Također, interesantno je da svi čitatelji mahom pozitivno reagiraju na najbrutalnije scene u romanu. Kako se u knjizi pojavljuju tri glavna protagonista, svatko od čitatelja povezuje se s jednim od likova, pa to nije isključivo glavni lik Era Torin koja je centralni fokus knjige.

Prijatelji i obitelj uz mene su od samog početka romana i moram im se zahvaliti na ohrabrenju i neiscrpnom strpljenju. Ipak, najveću potporu oko pisanja imam od oca i dečka koji strpljivo slušaju moje ideje i potiču me na pisanje, te mi daju potporu koja je potrebna da ne odustanem od izdavanja.
 

* Ohrabruje li vas što su u recentnoj uvoznoj književnoj produkciji vrlo zapaženi horori slični vašima i da za njih kod nas postoji publika? Krvavi futuristički triler "Djevojke koje sjaje" književnice Lauren Beukes kod nas je, primjerice, dosta dobro odjeknuo. Kako komentirate takav uspjeh stranih horora?

- To je škakljivo pitanje. Dakako, divim se i cijenim bilo kakav uspjeh, bilo riječ o stranom ili domaćem autoru. Smatram da će svaki žanr, pa tako i horor, uvijek pronaći svoju publiku. No primorana sam napisati kako se domaći horor i strani horor ne tretiraju jednako. Nekoliko sam puta čula rečenicu čitatelja: "Ne mogu vjerovati da postoji i hrvatski horor koji je ravan stranom." S druge strane, struka mi je nekoliko puta napomenula da su moji romani "prebrutalni", ma što to značilo.

Imam osjećaj da se kod nas stvorila stigma kako je strano kvalitetnije od domaćeg, što je daleko od istine. Također, na vlastitom primjeru primjećujem da je puno teže doprijeti do horor čitatelja kao domaći autor. Uvijek postoje predrasude o dotičnoj kvaliteti. Odgovor na pitanje zašto je tako svatko bi trebao potražiti kod sebe. Možda je posrijedi tek podsvjesna idealizacija "zapadnog" ili pak nedovoljna komunikacija između domaćih autora, izdavača i publike.

Na žalost, smatram da je naš mentalitet "strano je bolje", u kombinaciji s kvalitetnim marketingom koji prati stranu publicistiku, zaslužan za dobar uspjeh. Ovim putem ne blatim kvalitetu stranog djela, već napominjem kako postoje i domaći autori koji bi trebali stajati rame uz rame sa stranim velikanima horora.
 

* Koji su vaši omiljeni pisci? Na kakvoj ste literaturi odrasli?

- Odrasla sam uz neke domaće klasike kao "Družba Pere Kvržice", "Junaci Pavlove ulice"... no daleko najdraži pisac djetinjstva bio mi je Edgar Allan Poe. Svake večeri prije spavanja molila sam oca da čita "Annabel Lee" i "Gavrana". Kasnije su se pojavili interesi za neke knjige kao "Gospodar prstenova" J. R. R. Tolkiena ili "Harry Potter" J. K. Rowling. Moram priznati da sam tokom školovanja izgubila interes za knjige zbog lektire koja je po meni bila dosadna i neprimjerena našem uzrastu. Kasnije sam sve nadoknadila čitajući sve vrste žanrova, osim ljubavnih romana.

Danas najviše preferiram horor, SF, triler i krimi žanr. Teško mi je izdvojiti omiljene pisce jer ih zaista ima mnogo. Neki od njih ostali su isti kao i u djetinjastu, no daleko ispred svih ostao je E. A. Poe. Od domaćih bi autora htjela istaknuti Ranka Marinkovića i Miroslava Krležu, dok bi od stranih autora izdvojila G. R. R. Martina, Codyja McFadyena i Jo Nesboa.
 

* Dosta je često da su spisateljice vrlo uvjerljive u hororima. Je li vam draži "Intervju s vampirom" Anne Rice ili saga "Sumrak" Stephanie Meyer? Sviđaju li vam se više ekranizacije ili romani? Možete li zamisliti ekranizaciju "Štorke"?

- Premda moram priznati da sam pročitala sve od navedenog, definitivno moram priznati da mi je "Intervju s vampirom" daleko draži od sage "Sumrak". Što se tiče pitanja ekranizacije ili romana, odgovor je jednostavan - uvijek preferiram roman. Kod ekranizacije nekog romana često se gubi mnogo zanimljivih pojedinosti koje nikako ne mogu nadomjestiti maštu. Ekranizacije gledam kao puke kosture romana. Često se odgađa da su na filmu stvari uljepšane isključivo zbog "približavanja" široj publici. Doduše, ima nekoliko ekranizacija koje su po mojem mišljenju došle približno romanu, a jedna od tih je "Ljupke kosti" Alice Shebold.

U drugu ruku, bila bi jako zadovoljna kada bi se "Štorka" pretvorila u filmski uradak. Smatram da bi lako pronašla svoju publiku, ali ukoliko ne bi bilo dotičnog odstupanja od radnje ili njezinog "uljepšavanja".
 

* Objavljujete u vlastitoj nakladi. Koje su prednosti, a koji nedostaci takvog, samostalnog stvaralaštva?

- Objavljivanje romana u vlastitoj nakladi pokazalo se kao težak, ali zadovoljavajući pothvat. Ono što se može gledati kao negativno, također je i pozitivno. Na primjer, kod privatne naklade cijeli se proces odvija isključivo pod vašom palicom. Od pronalaženja lektora, urednika, do dizajna naslovne i grafičke obrade knjige. Sve se svodi na mnogo razgovora s ljudima, pronalaženjima kontakata itd. Jednako tako sami ste zaduženi za promoviranje, organizacije promocija i sve popratno. S druge strane upravo to daje čar cijelom procesu. Uz svoje djelo ste od samog početka i s njime se razvijate dok ne ugleda svjetlo dana i pronađe svoje čitatelje.

Neke stvari u privatnom nakladništvu su mnogo kompliciranije, pogotovo kada se radi o prvom romanu. Na samome početku nemate nikakve kontakte, pa moram čak i napomenuti da ljudi ne shvaćaju vaš rad ozbiljno koliko bi ga shvaćali da na koricama stoji potpis neke izdavačke kuće. No, naposljetku se trud uvijek isplati jer ste svjesni da nitko umjesto vas nije zakoračio ni jedan korak na putu prema gore. 


Knjiga se može naručiti putem maila jelena.hrvoj@gmail.com


 

Facebook komentari

Novo u katalogu