Mislite da će ga vaša ljubav promijeniti? Vi ste žena koja previše voli

Piše Tanja Tolić


Kad ljubav znači patnju, previše volimo. Kad je tema većine naših razgovora s bliskim prijateljima on, njegovi problemi, njegove misli, osjećaji – i gotovo sve naše rečenice počinju sa "On...", previše volimo.

Kad nalazimo ispriku za njegovu zlovolju, naglost, ravnodušnost ili ponižavajuće primjedbe, smatramo ih posljedicama nesretnog djetinjstva i pokušavamo postati njegov psihoterapeut, previše volimo. Kad nam se ne sviđaju mnoge njegove temeljne osobine, vrijednosti i načini ponašanja, ali ih trpimo jer vjerujemo da će se promijeniti zbog nas, previše volimo.

Mnogim ženama ovu je istinu teško prihvatiti. Iako i muškarci mogu previše voljeti, u većini slučajeva žene su te koje previše vole. Gotovo svi smo barem jednom u životu previše voljeli. Neki ljudi toliko su postali opsjednuti svojim partnerom i vezom da su jedva mogli normalno živjeti. Neki su, bez pretjerivanja, od takve ljubavi i umrli.

 

Pretjerana ljubav je toksična, djeluje poput droge. Dapače, nema neke bitne razlike između, primjerice, žene koja je ovisna o "ljubavi" i muškarca koji je ovisan o alkoholu; ili narkomana i žene koja previše voli. Naprotiv, to će dvoje ovisnika nerijetko u životu postati – par.

 

Ta pretjerana ljubav, koja zapravo uopće nije ljubav, tema je kultne knjige bivše bračne, obiteljske i dječje psihoterapeutkinje Robin Norwood, "Žene koje previše vole" (Planetopija, 2015.). Knjiga je prvi put objavljena 1985. godine, pročitali su je milijuni žena diljem svijeta, a mnogima je promijenila i život. Zbog velikog interesa čitatelja, zagrebačka Planetopija nedavno ju je ponovno objavila.

"Ovisnost je zastrašujuća riječ. Ne sviđa nam se ta riječ i ne želimo je primijeniti na svoj odnos s muškarcem. Ali, mnoge od nas bile su i jesu 'ovisnice o muškarcima' i kao i svaki drugi ovisnik moramo priznati ozbiljnost problema prije negoli možemo započeti liječenje", piše autorica u predgovoru svoje knjige.

Pojavu "pretjerane ljubavi" prvi je put uočila nakon što je nekoliko godina radila s alkoholičarima i narkomanima, kao poseban sindrom misli, osjećaja i ponašanja. Poslije stotina razgovora s ovisnicima i njihovim obiteljima došla je do iznenađujućeg otkrića. Katkad su njezini pacijenti odrastali u obiteljima s problemima, katkad nisu; ali njihovi partneri gotovo su uvijek potjecali iz obitelji s ozbiljnim problemima u kojima su bili izloženi snažnom stresu i golemoj boli. Nastojeći pomoći svojim partnerima ovisnicima, te osobe nesvjesno su ponovno stvarale i proživljavale značajne događaje svoga djetinjstva.

 

 

To je, međutim, jedna od temeljnih lekcija koju dobivamo za daljnji život. Zbog takvih laži i prešućivanja postaje nam nemoguće razlučiti je li netko ili nešto dobro ili loše za nas. Ne odbijaju nas situacije i ljudi koje bi drugi ljudi izbjegavali kao opasne, neugodne ili nepodobne, jer ih ne znamo procijeniti realno i ne vidimo da nam štete. Ne vjerujemo svojim osjećajima, oni nas ne vode. Umjesto toga, piše autorica, privučeni smo intrigama, opasnostima, dramatičnosti i izazovima koje bi drugi ljudi, zdraviji i uravnoteženiji, jednostavno izbjegavali.

Voljeti previše, definira Robin Norwood, ne znači voljeti mnoge muškarce, ili prečesto se zaljubljivati, ili preduboko istinski nekoga voljeti. To zapravo znači biti opsjednut muškarcem i zvati tu opsjednutost ljubavlju, dopustiti joj da gotovo potpuno nadzire osjećaje i ponašanje, shvaćati da negativno utječe na naše zdravlje, ali svejedno biti nesposoban oduprijeti joj se. To zapravo znači jačinu ljubavi mjeriti dubinom patnje. Ili, drugim riječima, gladni ljudi ne znaju birati, a žene koje previše vole stalno su gladne.

"Žene koje previše vole često si kažu da njihov partner nikada prije nije bio istinski voljen, ni od roditelja, ni od prijašnjih žena ili djevojaka. Smatramo ga oštećenim i spremno prihvaćamo zadaću da mu nadoknadimo sve što mu je nedostajalo u životu puno prije nego smo ga upoznale. Na neki je način taj scenarij seksualna verzija Snjeguljice, s obrnutim ulogama; spavala je začarana, čekajući oslobođenje koje donosi prvi poljubac njezine prave ljubavi. Želimo biti ti koji ćemo razbiti čaroliju, osloboditi tog muškarca...", piše Robin Norwood u svojoj knjizi.

No zašto baš žene previše vole? Norwood ponavlja kako ima i muškaraca koji previše vole, no većina muškaraca koji su u djetinjstvu oštećeni ne razvijaju ovisnost o vezama. Zbog isprepletenosti kulturoloških i bioloških čimbenika, oni se obično nastoje zaštititi i izbjeći bol tako što se zanimaju više za vanjske, a manje za osobne, unutarnje pojave.

 

Muškarci će biti opsjednuti poslom, sportom ili hobijima. Žena je, opet zbog kulturoloških i bioloških sila koje djeluju na nju, sklona opsjednutosti vezama.

 

Veze u kojima je ljubav pretjerana ženama je jako teško prekinuti. Robin Norwood tome je posvetila cijelu knjigu, 330 stranica, naglašavajući mnogo puta kako je liječenje ovisnosti o vezama težak zadatak i za žene koje previše vole traje godinama. Zašto je teško napustiti takvog partnera? "Ovakvo je pravilo: što je teže prekinuti lošu vezu, to ona sadrži više elemenata našeg djetinjstva. Ako previše volite, to činite zato što pokušavate svladati stare strahove, ljutnju, frustraciju i bol iz djetinjstva. Predaja znači gubitak dragocjene mogućnosti da se postigne olakšanje i ispravi način na koji se netko o vas ogriješio", napominje.

Naime, kad se žena pokuša odvojiti od odnosa s muškarcem kojeg pretjerano voli, osjeća kao da bolna energija snažno kola njezinim živcima. Obuzme je i preplavi stari osjećaj praznine, vuče je prema dolje na mjesto na kojem još uvijek živi njezin strah od usamljenosti iz djetinjstva i sigurna je da će se utopiti u boli.

Robin Norwood u svojoj knjizi opisuje na desetke života žena koje su previše voljele, a koje je upoznala kad su joj došle na terapiju. Priče su bolne, potresne, mnoge uistinu strašne, jer je nemali broj žena plesao na rubu izdržljivosti, a nekad i života, taj toksični ples s muškarcima koje su pokušale "nagovoriti" da ih zavole.

 

Neki od tih muškaraca, liječeni alkoholičari i ovisnici drugih vrsta, i sami su ispričali svoje priče – svi su redom te žene doživljavali kao spasiteljice, iako se nitko od njih nije imao namjeru promijeniti sve dok nisu dotakli dno i sami to odlučili.

 

U knjizi je i nekoliko primjera žena koje su se uspjele izliječiti od ovisnosti o pretjeranoj ljubavi i njihove su priče doista inspirativne. Robin Norwood u knjizi detaljno opisuje put prema ozdravljenju, daje praktične i razumne savjete koji dokazano pomažu, a o važnosti njezine knjige možda najbolje govori podatak da je dio obavezne literature na kolegiju Prevencija ovisnosti modernog doba, na sveučilišnom diplomskom studiju pedagogije u Zadru. 



 

Facebook komentari

Novo u katalogu