Teatrologinja, spisateljica i profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu Nataša Govedić piše o "Razstvaranju" Anne Carson, knjizi koju je preveo Miroslav Kirin, a početkom ove godine objavila Naklada Ljevak. Dosljednost eksperimenata koje provodi Carson na razini dramaturgije svojih zbirki nema premca, piše Nataša Govedić. A tu je i njezina velika tema: žalovanje, ogorčenje, bol, gubitak. Žilavost tragedije kao ljudskog iskustva
Oliver Burkeman godinama je bio opsjednut vremenom i planiranjem, o čemu je pisao i veoma popularnu kolumnu u britanskom The Guardianu. A onda je jednog dana shvatio da nikad neće sve stići napraviti. Knjiga "4000 tjedana: Vodič kroz vrijeme za obične smrtnike" duhovita je i pametna zbirka eseja u kojima Burkeman istražuje zdravije načine odnošenja s vremenom i nudi neke praktične alate, nadahnut radovima filozofa, psihologa i duhovnih učitelja koji su svi, bez iznimke, odbili boriti se s vremenom i ovladati njime
Puškin je "Fausta" prozvao Ilijadom modernoga života, a kako piše Viktor Žmegač, bogatstvo i raznolikost "Fausta" budi dojam da je on neka vrsta golemog književnog muzeja, u kojem je ipak sve ostalo svježe i pjesnički uzbudljivo. Tematika te vizionarske poetske drame koju je nazvao tragedijom zaokupljala ga je još od mladosti, pisao ju je u rasponu od šezdeset godina
Jesu li pandemija, potresi, rat, inflacija, tehnološki napredak ostavili tragove na vama i vašoj svakodnevici? Teško je vjerovati da nisu. Upravo je zato tema ovogodišnjeg, devetog Zagreb Book Festivala – koji će se održati od 22. do 26. svibnja u Kulturno-informativnom centru (KIC) te Knjižari Ljevak – promjena
U nama živi pripovjedač naših života: oštri kritičar, ponekad milosrdni Samarijanac, dijete željno bajke sa sretnim završetkom ili makar zlobne vještice koju se može gurnuti u peć, izgubljeni odrastao željan zadovoljavajućih odgovora na svakodnevne ambivalencije i izazove. Taj unutar nas, svaki od mnogih unutra, on je istodobno čitatelj, pripovjedač i priča sama. Možda i nismo ništa više od priče
Nepokolebljiva duha, živjela je po svome, slobodno i nekonvencionalno. Nije gajila predrasude, ni dobne, ni rasne, ni rodne, granice je nisu zanimale. Bila je prva žena u nas koja je živjela isključivo od književnosti i za književnost. Nije bila akademkinja, ni stanovala u centru Zagreba, nego u stanu bez tople vode i grijanja, no znala je napisati pjesme koje traju. Snaga koja izlazi iz njih zadivljuje, a nježnost i ranjivost razoružavaju
U novom rukopisu Sanja Baković kroji svijet snažnih, trodimenzionalnih slika koji nastanjuje živi “ja” – on je lirski subjekt, on je pjesnikinja, ali on je i mi. Prepoznajemo se u “izgubljenom otoku” što lebdi sam za sebe, okružen morem; i mi savijamo žlice i jedemo metal u ljutnji; pretvaramo naš život u događaj; tražimo tog jednog čovjeka da mu stisnemo dlan, jer jedan je čovjek dovoljan. Nove pjesme Sanje Baković govore baš suprotno od njezina stiha: pisati o sebi nije niža vrsta pisma. Pisati o sebi često je jedini spas
Book&Zvook ovih je dana objavio i dvije nove audio knjige: “Adio kauboju” Olje Savičević Ivančević koji čita Nataša Janjić Medančić (snimak traje 5 sati i 35 minuta) te roman Vida Barića “Fiumanski, opet lažeš” u izvedbi Domagoja Jankovića (5 sati i 24 minute). Da biste mogli slušati audio knjige, potrebno je najprije preuzeti aplikaciju Book&Zvook na platformama Apple App Store, GooglePlay i Huawei Gallery
Novoobjavljene naslove potpisuju autorice rođene između sredine 40-ih i sredine 90-ih prošlog stoljeća, od onih nagrađenih najvažnijom hrvatskom pjesničkom nagradom, Goranovim vijencem, do onih nagrađivanih u kategoriji mladih pjesnikinja, kao što je Goran za mlade
Problem ispraznosti čovjekova života na Zemlji i neizbježne nepravde ljudskih patnji i smrti pokazuje nam se u epu u jednoj od najsumornijih slika čovjekova položaja. Poruka da je jedina konačna čovjekova sudbina smrt – brutalno je bolna. No, s druge strane zanosi nas svrha života koju ističe. Ona je u časnom i poštenom radu i u stvaranju velikih djela kojima se jedino može postići besmrtnost
U Vuongovu "Noćnom nebu" ulazne i izlazne rane stvarne su, razderane pucnjem i "neispaljenim" riječima, ali njegove pjesme inzistiraju na tome da se možemo iscijeliti zanosom. Izlazne rane iz naslova ove zbirke raščarana su metafora: zvijezde, znak na nebu, ustvari su "izlazne rane/ svake/ greškom ispaljene riječi"
Izložena javnom progonu i medijskom šikaniranju, napustila je Hrvatsku 1993. godine. Stoga se uvijek pozicionirala kao transnacionalna ili postnacionalna spisateljica i zalagala za pravo autora da ne priznaju i ne poštuju etničke i nacionalne granice
Znao je vrijednost stvari bez obzira na predznak koje im je povijest, često ustvari slučajno, kao pečatom udarila o čelo. Danas upada u oči što je bio i komunist i Hrvat, i partizan i prevoditelj Biblije, i to više govori o nama samima, nego o njemu. U osjetljivom političkom vremenu zajedno s fra Bonaventurom Dudom bio je glavni urednik prvog hrvatskog prijevoda Svetoga pisma
Goranovo proljeće ove godine obilježava 60 godina postojanja. Manifestacija se i ove godine odvija u Zagrebu, Goranovu rodnom Lukovdolu i Rijeci, od 20. do 23. ožujka. Uz uobičajeno brojne pjesničke i glazbene programe s domaćim i inozemnim gostima, ovaj put iz dvanaest zemalja, prva festivalska večer bit će u cijelosti posvećena laureatkinjama i laureatima nagrada
U sklopu ovogodišnjeg ZagrebDoxa, što se održava od 26. ožujka do 2. travnja, bit će prikazan dokumentarni film talijanske redateljice Giulije Giapponesi koji istražuje porijeklo i utjecaj pjesme koja je već gotovo stotinu godina simbol borbe protiv nepravde
Za razliku od žanra narativne poezije, pripovjedno Vere Vujović ne posuđuje govor s ceste, nego hoda cestom i govori, baš kao da je riječ o nekoj peripatetičkoj školi poetske potrage za unutarnjim pokretačkim principima koja svakodnevicu mota na kalem praznine u srži bića, zapisala je Sibila Petlevski