Andriana Škunca rođena je 9. ožujka 1944. u Bjelovaru, ali je podrijetlom iz Novalje na otoku Pagu, gdje je provela djetinjstvo, a i danas živi veći dio godine. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirala je Jugoslavistiku i Komparativnu književnost. Objavila je deset knjiga pjesama: "Do neba bijelo" (1969), "Kratka sjena podneva" (1973), "Pomaci, tišine" (1981), "Napuštena mjesta" (1985), "Druga strana zrcala" (1988), "Korijen zid kutija (1992), "Zeleni prah (1994), "Novaljski svjetlopis" (1999), "Predivo sve užih dana" (2002), "Vrijeme se zanjihalo" (2015). Zastupljena je u brojnim domaćim i stranim antologijama, a njezina poezija prevedena je na gotovo sve europske jezike. Sa Zvonimirom Mrkonjićem i Hrvojem Pejakovićem sastavila je antologiju hrvatskih pjesama u prozi "Naša ljubavnica tlapnja" (1992). O samoniklim maslinicima Luna na otoku Pagu napisala je monografiju opremljenu vlastitim fotografijama "Biblijski vrt / Sveta zemlja lunjskih maslina" (2013), te knjigu poetskih eseja, putopisno-dnevničkih zapisa opremljenu vlastitim fotografijama "Hodopis rubovima otoka "(2013). Za svoje zbirke pjesama osvojila je niz nagrada, između ostalih i nagradu Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički opus 2006., nagradu Kvirin za životno djelo 2020. i nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 2020. godine.
Osim poezije piše književne kritike i poetske zapise o likovnim umjetnicima, a tijekom posljednja dva desetljeća posebno je zapažena kao umjetnička fotografkinja. Njezin fotografski opus nadahnut je otočnim hodopisima. Tijekom višegodišnjih pješačenja krajolicima Novalje i otoka Paga zabilježila je mnoge "neponovljive" ambijente i ugođaje. Srođena s otokom, pjesnikinja nalazi trajnu inspiraciju u skrovitim i napuštenim mjestima u kojima je pohranjena energija otočnih žitelja, tragovi svakodnevice i baštine. U posljednjih dvadeset godina intenzivno se bavi fotografijom. Održala je niz samostalnih izložbi u Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj i Češkoj. Fotografije su joj u više navrata prikazivane na HTV-u u emisiji "Fotografija u Hrvatskoj". Petar Krelja snimio je 2005. dokumentarni film u produkciji HTV-a "Andriana", u kojem je kroz stihove predstavlja i kao vrsnu fotografkinju. Živi i radi u Zagrebu i Novalji.
Fotografija: Gordana Benić
Podijeli na Facebook
Škunca svojom olovkom bilježi postojanje ljubavi, ali i nostalgije za onime što je ljubav mogla dati. Subjekti njezine ljubavi na razmeđu su između bivanja, nestajanja i sjećanja. Ovo je ljubav bez pretenzije da posjeduje, i ta je ljubav osnovno načelo Škuncina stvaranja, zapisala je pjesnikinja Marija Dejanović
