Živjela je između Istoka i Zapada, u najburnije vrijeme neprestanog konstruiranja i dekonstruiranja povijesti, baš kao što su činili njezini junaci: pisali su i brisali, ispunjavali listove i bilježnice, pa ih uništavali, dok je istina bila „kostur iz ormara“ koji se skrivao od nepoželjnih pogleda. U "Jučer" je sadržano sve što nas je i u njezinoj trilogiji o blizancima oduševljavalo, zbunjivalo (ili žestilo), uznemiravalo: nepostojanje geografskih referenci, iznenadne mijene perspektive i vremena, rat, nasilje, smrt, laži, turobnost, očaj, dvostruki identiteti, nezatajena seksualnost…
Veličanstveni sraz ravnodušne prirode i megalomanskog pojedinca, zaokupljenost pitanjima onkraj svakodnevne banalnosti, društveni otpadnici u različitim ekstremnim artikulacijama, muško herojstvo, oružje, džungla, teško zamislivi napor kao metonimija pročišćenja… to su Herzogove opsesivne teme. Njegov kultni status u suvremenoj kulturi pokazuje da njegovi brojni poklonici u najmanju ruku prihvaćaju, ako već i ne razumiju u potpunosti njegove snažne metafore koje je gotovo od početka svoje filmske karijere iskazivao ne samo filmskim, nego i književnim jezikom. U međuvremenu je dosegao respektabilni knjižni opus od dvadesetak izdanja od čega je dvanaest uknjiženih filmskih scenarija, nekoliko knjiga razgovora te pet autorskih proznih knjiga
U Drugom svjetskom ratu suprotstavljene tabore predvodili su ratni vođe koji su bili ili strastveni čitatelji ili autori bestselera: Churchill je dobio Nobelovu nagradu za književnost, Hitler je prodao devet milijuna primjeraka "Mein Kampfa", a Staljin je imao zbirku od 15.000 knjiga
Petra Prtajin, autorica romana "Samo jedna od", svakako je napisala kompleksan tekst o maturantici koja misli da će joj biti lakše ako konačno pripada nekoj grupi, ako se "uklopi", ali kad se to dogodi, pripadnost se pokaže mnogo opasnijom od apartnosti. Vrijedilo bi saznati što o tom tekstu misle mladi čitatelji: slažu li se sa stavom da je konformizam preduvjet odrastanja ili im je Piin poučak odbojan. Jer iako je u tekstu prisutan žargon generacije Z, to ne znači da je pred nama roman homogene mladenačke skupine. Prije bih rekla da je Prtajin progovorila o djevojačkoj potrebi da se "svima bude sve" (kći, unuka, ljubavnica, njegovateljica, prijateljica itd.), što je vrlo specifično patrijarhalno socijalno programiranje ženskog roda, piše Nataša Govedić
Nakladnička kuća Mala zvona ovih je dana objavila "Kiparevu kćer", prvu knjigu za odrasle slavne finsko-švedske književnice i umjetnice koja se proslavila dječjim knjigama o malim debeljuškastim trolovima. Tove Jansson već je za života postala mega-zvijezda, što joj je često smetalo, zbog čega se povlačila na finske otoke na kojima je gradila kolibe. Na jednom takvom otoku, Harunu, provela je desetljaća sa svojom partnericom, grafičkom umjetnicom Tuulikki Pietilä
Anjet Daanje pripovijedanje koristi kao dimnu zavjesu; kad se razmakne ektoplazma riječi i literarizirani biografizam, ispostavi se da je "Pjesma o rodi i dromedaru" najviše roman o vremenu koji čitatelja stavlja u poziciju promatrača izvan ljudskog/psihološkog vremena, a Daanje ga tek prividno stabilizira gravitacijom kronološkog pripovijedanja kako ne bi izgubio sat, kompas, osovinu, možda zaprečnicu i shvatio da je ne samo sjedinjen s vremenom, nego da ga upravo on – proizvodi
Kad kažemo "čovjek", uglavnom mislimo na muškarca: muškarci se, naime, podrazumijevaju, a žene se uopće ne spominju, naglašava britanska aktivistica, novinarka i autorica Caroline Criado Perez u svojoj knjizi "Nevidljive" koju je objavila nakladnička kuća Stilus. Riječ je o knjizi koja koja razotkriva šokantnu i opasnu pristranost podataka u svijetu u kojem je muškarac mjerilo svih stvari
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Prijava na newsletter
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više