Prvi roman velikog njemačkog pisca na hrvatski je prvi put prevela Iva Adum 1950. godine, a nakon sedamdeset četiri godine iznova ga je preveo Andy Jelčić. Mann je roman objavio 1901. godine, kad je imao samo dvadeset šest godina, a izmišljeni Buddenbrookovi inspirirani su poviješću njegove obitelji. Za taj je roman dobio Nobelovu nagradu za književnost
Na nedavnom zagrebačkom Human Rights Film Festivalu premijerno je prikazan dokumentarac ovogodišnje dobitnice Nobelove nagrade za književnost. "Godine super osmice" režirali su majka i sin Ernaux, prebirući po obiteljskim snimkama koje je deset godina snimao suprug i otac Philippe Ernaux
Zrinka Stahuljak devedesetih je godina, u vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji, bila ratna prevoditeljica na linijama bojišnice. Upravo ju je to iskustvo dovelo do razmišljanja o fikserima o kojima je izvorno napisala knjigu na francuskom jeziku, sada objavljenu i na hrvatskom u izdanju nakladničke kuće MeandarMedia, pod naslovom "Fikseri u srednjem vijeku"
Znanstvenica Dubravka Zima u svojoj knjizi „Djevojka u gradu“ koju je objavila Naklada Ljevak istražuje djevojačko obrazovanje, odnos djevojaka i prostora, tjelesnost djevojaka, djevojačku društvenost i kulturne prakse te djevojačku afektivnost, odnosno ljubavi i zaljubljenosti. Pritom je tri djevojke odabrala kao reprezentativne figure gradskoga, odnosno građanskog djevojaštva – Dragojlu Jarnević, Ivanu Mažuranić i Vilmu Miskolczy udanu Vukelić
Teatrologinja, spisateljica i profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu Nataša Govedić piše o "Razstvaranju" Anne Carson, knjizi koju je preveo Miroslav Kirin, a početkom ove godine objavila Naklada Ljevak. Dosljednost eksperimenata koje provodi Carson na razini dramaturgije svojih zbirki nema premca, piše Nataša Govedić. A tu je i njezina velika tema: žalovanje, ogorčenje, bol, gubitak. Žilavost tragedije kao ljudskog iskustva
Erpenbeck, rođena u poznatoj istočnoeuropskoj obitelji pisaca, prevoditelja i urednika, nije planirala i sama postati spisateljicom. Studirala je kazališnu i glazbenu umjetnost i postala operna redateljica. No jedna priča, koju je njezin književni urednik pročitao "nepropisno" odjeven, promijenila joj je sudbinu. Za svoje romane dobila je najuglednije književne nagrade, uvrštena je i u širi izbor za nagradu Booker International, a redovito se nalazi na popisu kandidata za Nobelovu nagradu. Knjige su joj prevedene na trideset jezika, a Naklada Ljevak objavila je tri njezina romana: "Kairos", "Nepravilne glagole" i "Večer svih dana"
Nataša Govedić piše o romanu "Grobar pasa" Gorana Samardžića, dobitnika ovogodišnje VBZ-ove nagrade za najbolji roman. Narativ, napominje, kao da stalno iznova postavlja pitanje kako to da nas liječi ono najmekše, baš ono pseće? Znači li to da nam tvrdoća naših država i unutarnjih tvrđava zapravo nikada nije ni trebala?! I da smo sve do susreta s psom (u sebi i izvan sebe) išli u pogrešnom smjeru: prema muškosti kao rezerviranosti, umjesto prema muškosti kao radikalnoj suosjećajnosti?
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
