Anjet Daanje pripovijedanje koristi kao dimnu zavjesu; kad se razmakne ektoplazma riječi i literarizirani biografizam, ispostavi se da je "Pjesma o rodi i dromedaru" najviše roman o vremenu koji čitatelja stavlja u poziciju promatrača izvan ljudskog/psihološkog vremena, a Daanje ga tek prividno stabilizira gravitacijom kronološkog pripovijedanja kako ne bi izgubio sat, kompas, osovinu, možda zaprečnicu i shvatio da je ne samo sjedinjen s vremenom, nego da ga upravo on – proizvodi
Wiesel je kao mladić preživio Auschwitz i Buchenwald u kojem su mu ubili oca, majku i sestru. Utočište je našao u Francuskoj, završio je studij književnosti, filozofije i psihologije na pariškoj Sorbonni, a potom je 1955. na jidišu i 1958. na francuskom objavio knjigu koja će ga proslaviti, "Noć". Američki PBS emitirao je krajem siječnja dokumentarac o piscu i dobitniku Nobelove nagrade za mir 1986. godine
Danijela Lugarić Vukas u svojem eseju roman "Čija je krivica?" Sofije Tolstoj čita kao odgovor na Tolstojevu "Kreutzerovu sonatu", ali i kao tekst o internaliziranoj ženskoj/majčinskoj krivnji u patrijarhalnome braku. Pomni će čitatelj u ovoj jednostavnoj pripovijesti Sofije Tolstoj primijetiti niz paradoksa: što se Ana više trudi da suprugu postane dobra supruga, to više sama nestaje; što više daje svojoj djeci, to više osjeća vlastitu nedostatnost u obavljanju te funkcije; što više odgovornosti prihvaća, to više krivnje osjeća. Anina krivnja proizlazi iz ambivalentnosti njezinih osjećaja prema onima o kojima skrbi
Antropolog James Suzman napisao je knjigu "Rad", u osnovi antropološku studiju u kojoj zastupa hipotezu kako bismo svi trebali zauzeti mnogo opušteniji stav prema radu, najviše stoga što vjerujemo u koncepte koji više nisu točni, ako su ikada i bili – prvenstveno u ekonomiju oskudice zbog koje smo opsesivno zaokupljeni ekonomskim rastom
Siroče u ovoj knjizi nije figura autorskog moraliziranja "užasnog djetinjstva", a nije ni heripoterovska figura siročeta kao prerušenog Krista Spasitelja. Demon Copperhead je ono što Dubravka Ugrešić u svom romanu naziva "lisicom" ili piscem, osobom koja slijedi Leontesovo geslo iz Shakespeareove "Zimske priče": "Simply the thing I am shall make me live". Ovdje se to može prevesti na način da je Demon od samog početka svoje "samonarativizacije" prihvaćao bilancu nule osobnih prilika i nule socijalne nade bez imalo ogorčenosti, slaveći to što je elementarno živ, piše Nataša Govedić o romanu Barbare Kingsolver "Demon Copperhead"
Na hrvatskom jeziku prvi put je objavljena knjiga “Na neljudskoj zemlji”, svjedočenje o sovjetskim ratnim zločinima nad Poljacima u Drugom svjetskom ratu. Njezin autor tri je godine proveo u SSSR-u, najprije kao ratni zarobljenik, a onda kao pripadnik poljske armije koji je tragao za svojim suborcima, ne znajući da su pobijeni
Autor nam je ostavio zagonetku: je li Imenjak, kako će ga kasnije zvati, Doppelgänger u najboljoj tradiciji europske književnosti ili je takav mogao biti njegov život da nije sudbinski susreo Ales, jedinu ženu svog života i najvažnije biće zbog kojeg je postao to što jest. Na čitatelju je da odabere, sukladno svom stavu prema vlastitom životu: jeste li njime zadovoljni ili ne pa izmišljate razne paralelne scenarije o tome što je moglo biti. Koliko god da se kondicional prošli čini jalovim u svakodnevici, ipak se pokazuje plodnim u umjetnosti
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Prijava na newsletter
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više