Interpunkcija je moćna: ti sitni znakovi mogu pokrenuti tržišta, preokrenuti ishode izbora, srušiti političke sustave i odlučiti o sudbini ljudi osuđenih na smrt, tvrdi to u svojoj novoj knjizi "On the Mark" Florence Hazrat koja je prije toga napisala – biografiju uskličnika
Danijela Lugarić Vukas u svojem eseju roman "Čija je krivica?" Sofije Tolstoj čita kao odgovor na Tolstojevu "Kreutzerovu sonatu", ali i kao tekst o internaliziranoj ženskoj/majčinskoj krivnji u patrijarhalnome braku. Pomni će čitatelj u ovoj jednostavnoj pripovijesti Sofije Tolstoj primijetiti niz paradoksa: što se Ana više trudi da suprugu postane dobra supruga, to više sama nestaje; što više daje svojoj djeci, to više osjeća vlastitu nedostatnost u obavljanju te funkcije; što više odgovornosti prihvaća, to više krivnje osjeća. Anina krivnja proizlazi iz ambivalentnosti njezinih osjećaja prema onima o kojima skrbi
Čemu je služio amulet s likom Lilit? Tko je bila žena koja je ravnopravno vladala sa Sulejmanom Veličanstvenim? Zašto je Michel de Montaigne svoje "Eseje" povjerio mladoj ženi? Koji predmet je postao "ženska ispovjedaonica"? Kakvu priču skriva slika "Otkrivena ljepota" Sare Goodridge? Novinarka Annabelle Hirsch u knjizi "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta" ispisala je alternativnu povijest – povijest ženske intime kroz njihovu svakodnevicu
U Drugom svjetskom ratu suprotstavljene tabore predvodili su ratni vođe koji su bili ili strastveni čitatelji ili autori bestselera: Churchill je dobio Nobelovu nagradu za književnost, Hitler je prodao devet milijuna primjeraka "Mein Kampfa", a Staljin je imao zbirku od 15.000 knjiga
Omiljena zagrebačka knjižničarka, 2019. godine proglašena Zagrepčankom godine, i voditeljica Knjižnice Bogdana Ogrizovića sredinom travnja odlazi u mirovinu. Svi mi koji svoje unutarnje tvrđave gradimo na knjigama – "steći naviku čitanja", kako je jednom rekao William Somerset Maugham, "znači izgraditi sebi utočište od gotovo svih nevolja života" – imali smo svoju knjižničarku koja je s nama, knjigu po knjigu, redovito od djetinjstva, gradila hram u kojem se molimo čitajući. Jasna Kovačević mnogima je bila upravo takva knjižničarka
Petra Prtajin, autorica romana "Samo jedna od", svakako je napisala kompleksan tekst o maturantici koja misli da će joj biti lakše ako konačno pripada nekoj grupi, ako se "uklopi", ali kad se to dogodi, pripadnost se pokaže mnogo opasnijom od apartnosti. Vrijedilo bi saznati što o tom tekstu misle mladi čitatelji: slažu li se sa stavom da je konformizam preduvjet odrastanja ili im je Piin poučak odbojan. Jer iako je u tekstu prisutan žargon generacije Z, to ne znači da je pred nama roman homogene mladenačke skupine. Prije bih rekla da je Prtajin progovorila o djevojačkoj potrebi da se "svima bude sve" (kći, unuka, ljubavnica, njegovateljica, prijateljica itd.), što je vrlo specifično patrijarhalno socijalno programiranje ženskog roda, piše Nataša Govedić
Nakon devastirajuće epidemije AIDS-a u osamdesetima, ljudi su se počeli bojati seksa, a u javnom prostoru zavladale su dvije struje mišljenja: novi tradicionalizam i novi voajerizam. Prvi je, simbolički, tjerao žene nazad u kuhinje, drugi je poručivao – kad se već opasno seksati, možemo bar gledati, što je otvorilo vrata pornografiji koja je na kraju definirala cijelu kulturu. I jedna i druga struja mišljenja ženama su pak poručivale uvijek isto, prastaro – da ih definira "muški pogled" i da je njihova jedina valuta seks. Novinarka The Atlantica Sophie Gilbert napisala je jednu od najvažnijih knjiga 2025. godine
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
