U upravo objavljenim memoarima "Moje utočište i moja oluja" prva indijska dobitnica nagrade Booker piše o teškom odnosu s majkom, poznatom indijskom učiteljicom Mary Roy od koje je pobjegla kad je imala osamnaest godina. No indijski memoari nisu europska autofikcija: nema ovdje samosažaljenja ni krivnje, Arundhati Roy s toplinom i humorom piše o okrutnoj i veličanstvenoj ženi koja je bila bolja učiteljica nego majka
Nakladnička kuća Mala zvona ovih je dana objavila "Kiparevu kćer", prvu knjigu za odrasle slavne finsko-švedske književnice i umjetnice koja se proslavila dječjim knjigama o malim debeljuškastim trolovima. Tove Jansson već je za života postala mega-zvijezda, što joj je često smetalo, zbog čega se povlačila na finske otoke na kojima je gradila kolibe. Na jednom takvom otoku, Harunu, provela je desetljaća sa svojom partnericom, grafičkom umjetnicom Tuulikki Pietilä
Antropolog James Suzman napisao je knjigu "Rad", u osnovi antropološku studiju u kojoj zastupa hipotezu kako bismo svi trebali zauzeti mnogo opušteniji stav prema radu, najviše stoga što vjerujemo u koncepte koji više nisu točni, ako su ikada i bili – prvenstveno u ekonomiju oskudice zbog koje smo opsesivno zaokupljeni ekonomskim rastom
Autor nam je ostavio zagonetku: je li Imenjak, kako će ga kasnije zvati, Doppelgänger u najboljoj tradiciji europske književnosti ili je takav mogao biti njegov život da nije sudbinski susreo Ales, jedinu ženu svog života i najvažnije biće zbog kojeg je postao to što jest. Na čitatelju je da odabere, sukladno svom stavu prema vlastitom životu: jeste li njime zadovoljni ili ne pa izmišljate razne paralelne scenarije o tome što je moglo biti. Koliko god da se kondicional prošli čini jalovim u svakodnevici, ipak se pokazuje plodnim u umjetnosti
Prije osamnaest godina časopis The Big Issue pokrenuo je kolumnu u kojoj su poznati ljudi pisali pisma samima sebi. Obraćali su se djevojčicama i dječacima koji su nekad bili. U dirljivim pismima tješe ih zbog smrti roditelja, alkoholizma u obitelji, govore im da će jednoga dana živjeti u svijetu u kojem je okej biti gej, potiču ih da pišu, glume, kuhaju, pjevaju ili – zašto ne? – da postanu političari i pokušaju promijeniti svijet
Gabriel García Márquez za života se opirao ekranizaciji svojeg najpopularnijeg djela, za koje je dobio i Nobelovu nagradu. Nije vjerovao da ga je moguće pretvoriti u film ili seriju. No upravo je to uspjelo striming servisu Netflix koji je ovoga prosinca emitirao prvi dio sage o Buendíjama, sedam generacija jedne obitelji koja strahuje da će im se – jer se žene međusobno – roditi dijete s prasećim repom
Za razliku od, recimo, šekspiromanije ili bardolatrije, kao transstranačkog obožavanja jednog dramskog pjesnika (i širenja britanskog projekta nacionalne kulture diljem kolonija) ili bitlsomanije koja se iscrpljivala u dionizijskim plesovima, wagnerizam je kolektivni fenomen pseudoreligioznosti čiji tragovi mahom upućuju na post-sekularno društvo kojemu se ni u ovom trenutku ne vidi kraja. Tim više jer Ross zapravo ne piše o Wagnerovoj glazbi, nego o kulturi praćenja te glazbe
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Prijava na newsletter
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više
