Wiesel je kao mladić preživio Auschwitz i Buchenwald u kojem su mu ubili oca, majku i sestru. Utočište je našao u Francuskoj, završio je studij književnosti, filozofije i psihologije na pariškoj Sorbonni, a potom je 1955. na jidišu i 1958. na francuskom objavio knjigu koja će ga proslaviti, "Noć". Američki PBS emitirao je krajem siječnja dokumentarac o piscu i dobitniku Nobelove nagrade za mir 1986. godine
Prvi roman velikog njemačkog pisca na hrvatski je prvi put prevela Iva Adum 1950. godine, a nakon sedamdeset četiri godine iznova ga je preveo Andy Jelčić. Mann je roman objavio 1901. godine, kad je imao samo dvadeset šest godina, a izmišljeni Buddenbrookovi inspirirani su poviješću njegove obitelji. Za taj je roman dobio Nobelovu nagradu za književnost
Prvi roman Rachel Cusk od trilogije "Oris", ovih dana na hrvatski prevedena "Depandansa", u stvari je iznova ispripovijedana priča o posjetu Davida Herberta Lawrencea umjetničkoj koloniji u Taosu, u Novom Meksiku, koji je vodila pokroviteljica umjetnosti Mabel Dodge Luhan. Ljubazan poziv na književnu rezidenciju pretvorio se u kaotično iskustvo, ali paradoksalno i u prijateljstvo koje će trajati do piščeve smrti…
Serijal "Njegova mračna građa", po kojem su BBC i HBO snimili i emitirali odličnu seriju, smatra se posljednjim velikim fantastičnim serijalom 20. stoljeća. Prije devet godina Pullman je počeo pisati njegov nastavak – novu trilogiju, "Knjigu o Prahu", koju je dovršio jesenas objavom romana "The Rose Field". U trideset godina prodao je gotovo 50 milijuna primjeraka knjiga, serijali su prevedeni na 40 jezika, a zahvaljujući svojim pričama postao je i vitez
Dubravka Ugrešić uporno je vjerovala u suptilnu magičnost književne riječi i sposobnost književnoga teksta da čak i najskeptičnijeg čitatelja zavede i navede da povjeruje u istinitost i autentičnost ispripovijedanog. Ovim esejom, u kojem skicira ruske korijene njezina stvaralaštva, Danijela Lugarić Vukas pridonosi arhiviranju, sortiranju i književno-znanstvenom vrednovanju Ugrešićkina bogatog stvaralačkog opusa izvan uobičajenih političko-društvenih narativa kroz koje smo je navikli promatrati
Autor nam je ostavio zagonetku: je li Imenjak, kako će ga kasnije zvati, Doppelgänger u najboljoj tradiciji europske književnosti ili je takav mogao biti njegov život da nije sudbinski susreo Ales, jedinu ženu svog života i najvažnije biće zbog kojeg je postao to što jest. Na čitatelju je da odabere, sukladno svom stavu prema vlastitom životu: jeste li njime zadovoljni ili ne pa izmišljate razne paralelne scenarije o tome što je moglo biti. Koliko god da se kondicional prošli čini jalovim u svakodnevici, ipak se pokazuje plodnim u umjetnosti
Za razliku od, recimo, šekspiromanije ili bardolatrije, kao transstranačkog obožavanja jednog dramskog pjesnika (i širenja britanskog projekta nacionalne kulture diljem kolonija) ili bitlsomanije koja se iscrpljivala u dionizijskim plesovima, wagnerizam je kolektivni fenomen pseudoreligioznosti čiji tragovi mahom upućuju na post-sekularno društvo kojemu se ni u ovom trenutku ne vidi kraja. Tim više jer Ross zapravo ne piše o Wagnerovoj glazbi, nego o kulturi praćenja te glazbe
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Prijava na newsletter
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više
