Kiran Desai je 2006., kad joj je bilo trideset pet, zahvaljujući romanu "Nasljeđe gubitka" postala najmlađa dobitnica Bookera. Potom dvadeset godina nije objavila ništa. Pisala je novi roman, pomalo posramljeno kaže ljubavnu priču, koji je narastao na 5000 stranica. Skratila ga je i objavila u rujnu 2025. pod naslovom "The Loneliness of Sonia and Sunny"
Siroče u ovoj knjizi nije figura autorskog moraliziranja "užasnog djetinjstva", a nije ni heripoterovska figura siročeta kao prerušenog Krista Spasitelja. Demon Copperhead je ono što Dubravka Ugrešić u svom romanu naziva "lisicom" ili piscem, osobom koja slijedi Leontesovo geslo iz Shakespeareove "Zimske priče": "Simply the thing I am shall make me live". Ovdje se to može prevesti na način da je Demon od samog početka svoje "samonarativizacije" prihvaćao bilancu nule osobnih prilika i nule socijalne nade bez imalo ogorčenosti, slaveći to što je elementarno živ, piše Nataša Govedić o romanu Barbare Kingsolver "Demon Copperhead"
"Profesora Hieronimusa" i "St. Jørgen" objavila je 1895. i uputno ih je čitati tim redom. Ta dva romana važna su ne samo kao kritika patrijarhalnog psihijatrijskog ustroja nego i kao rani feministički radovi koji otvoreno govore o mizoginiji i ponižavanju žena, u obitelji i institucionalno. Junakinja oba romana je Else Kant, mlada žena koja je u duševnoj krizi zato što se ne snalazi u majčinskoj ulozi sa zahtjevnim dječačićem koji ne želi jesti ni spavati; u kreativnom je stuporu kao slikarica i ne može dovršiti veliku, važnu sliku; premda joj je muž Knut obziran, ne daje joj zadovoljavajuću potporu
Sve od ruskog formalizma, ponavlja se formula da bilo koje relevantno književno djelo čini omjer "stranog i domaćeg" ili uzora i otklona (nikako ne samo oponašanje uzora, ali izvjesno ne i drvenje samo po vlastitom iskustvu). Možemo to reći i eliotovski: svjetsko djelo nastaje na pregovaralištu "tradicije i individualnog talenta". Pišući o knjizi "Svjetska književna republika" francuske autorice Pascale Casanova, književna kritičarka Nataša Govedić ističe kako svaki pisac mora živjeti u stanju egzila da bi uopće mogao voditi bitku sa sustavima licemjernih valorizacija i validacija
Autor nam je ostavio zagonetku: je li Imenjak, kako će ga kasnije zvati, Doppelgänger u najboljoj tradiciji europske književnosti ili je takav mogao biti njegov život da nije sudbinski susreo Ales, jedinu ženu svog života i najvažnije biće zbog kojeg je postao to što jest. Na čitatelju je da odabere, sukladno svom stavu prema vlastitom životu: jeste li njime zadovoljni ili ne pa izmišljate razne paralelne scenarije o tome što je moglo biti. Koliko god da se kondicional prošli čini jalovim u svakodnevici, ipak se pokazuje plodnim u umjetnosti
U sklopu osme Arterije, tjedna filma o umjetnosti, u Zagrebu je prikazan dokumentarac Susanne Fanzun o obitelji Giacometti. Alberto, slavni kipar, odmalena je bio drugačiji – nije mu bilo potrebno društvo druge djece. Majka ga je strastveno voljela, što je kod njegova mlađeg brata Diega izazivalo ljubomoru, pa je tijekom žetve gurnuo ruku u vršilicu i ostao bez dva prsta. Učinio je to kako bi privukao majčinu pažnju
Naša ocjena:
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
