U upravo objavljenim memoarima "Moje utočište i moja oluja" prva indijska dobitnica nagrade Booker piše o teškom odnosu s majkom, poznatom indijskom učiteljicom Mary Roy od koje je pobjegla kad je imala osamnaest godina. No indijski memoari nisu europska autofikcija: nema ovdje samosažaljenja ni krivnje, Arundhati Roy s toplinom i humorom piše o okrutnoj i veličanstvenoj ženi koja je bila bolja učiteljica nego majka
U zborniku "Ljudi s margine" koji je uredio povjesničar Luka Pejić zastupljene su teme povijesti romskog stanovništva, artikulacije antisemitizma u hrvatskom društvu na prijelomu 19. i 20. stoljeća, prosjaci i djeca bez odgovarajuće skrbi, služinčad i zločinci, duševni bolesnici, položaj radništva na prijelomu stoljeća, problem alkoholizma, zelenokaderaši te žene na društvenoj margini. Zbornik je usmjerio pozornost na povijesne skupine i subjekte čiji su glasovi bili povijesno utišani a tragovi zameteni
Nataša Govedić piše o romanu "Grobar pasa" Gorana Samardžića, dobitnika ovogodišnje VBZ-ove nagrade za najbolji roman. Narativ, napominje, kao da stalno iznova postavlja pitanje kako to da nas liječi ono najmekše, baš ono pseće? Znači li to da nam tvrdoća naših država i unutarnjih tvrđava zapravo nikada nije ni trebala?! I da smo sve do susreta s psom (u sebi i izvan sebe) išli u pogrešnom smjeru: prema muškosti kao rezerviranosti, umjesto prema muškosti kao radikalnoj suosjećajnosti?
Za obične poklonike djela Virginije Woolf, Leonardov je izbor posve dovoljan pogled "iza kulisa" danas slavne i kultne spisateljice. Štoviše, u duhu današnjeg vremena, moglo bi se reći da je to poput onih filmova koji se snimaju o visokobudžetnim naslovima: vide se grubi detalji scenografije, nenašminkani protagonisti, neuspjeli kadrovi, odustajanje od prizora, muke i dvojbe režisera, detalji o epizodnim ulogama i povorke statista. Taj izbor ipak nije reduciran toliko da u zapisima ne bismo mogli vidjeti i osobu, a ne samo spisateljicu
Nataša Govedić piše o knjizi "Kreativni čin: način postojanja" Ricka Rubina koju je ove godine objavila nakladnička kuća Planetopija. Utjecajni glazbeni producent smatra da smo skloni na djelo umjetnika gledati kao na proizvod, no rad umjetnika je zapravo način postojanja na svijetu. Rubin stvaranje uspoređuje s radom prirode, koja ne očajava zato što joj je jedan dio šume izgorio, a drugi je napadnut nekim novim nametnikom. Priroda je prva umjetnica baš zato što mirno nastavlja s radom, unatoč svim nevoljama koje ju mogu zadesiti
José Luis González Macías ispisao je putopis bez putovanja, političku povijest bez ambicije o političnosti, opisao je stvarne povijesne figure graditelja, svjetioničara, zaboravljenih moreplovaca i ribara, bez biografije i svjedočanstva. "Mali atlas svjetionika na kraju svijeta" nesvakidašnje je književno–likovno kolažiranje na granici žanra. González Macías pokazao je kako u umjetnosti novo ne čini novost već svježina imaginacije kojom dočaravamo poznato
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Prijava na newsletter
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više