U dvadesetom stoljeću putopis postaje "dragovoljno prljava", heterogena kronika interkulturalne sadašnjice ili način na koji bilježimo susrete između različitih načina postojanja, znajući da zapravo nemamo pojma jedni o drugima i da je za početak potreban interes i pristanak na međusobno učenje. Godine 1977. objavljen je putopis Brucea Chatwing "U Patagoniji", koji spaja eksperimentalnu prozu, memoaristiku, humorne i analitički fundirane povijesno-analitičke dionice proze u vrstu teksta koju zapravo piše i Dinko Telećan u svom putopisu "Tri daljine": riječ je o prisnoj suradnji etnografije i autobiografije, kroz koje shvaćamo da istovremeni spoj i unutarnjeg i vanjskog kretanja stvara i jake proboje "ograničenog", granicama sputanog mišljenja
Grafički dizajner Mihajlo Arsovski više od pola stoljeća oblikovao je kulturu: knjige, novine, časopise, kazališne plakate. Nedavno su Marko Golub i Dejan Kršić objavili raskošnu monografiju posvećenu njegovu stvaralaštvu
Nataša Govedić piše o knjizi "Kreativni čin: način postojanja" Ricka Rubina koju je ove godine objavila nakladnička kuća Planetopija. Utjecajni glazbeni producent smatra da smo skloni na djelo umjetnika gledati kao na proizvod, no rad umjetnika je zapravo način postojanja na svijetu. Rubin stvaranje uspoređuje s radom prirode, koja ne očajava zato što joj je jedan dio šume izgorio, a drugi je napadnut nekim novim nametnikom. Priroda je prva umjetnica baš zato što mirno nastavlja s radom, unatoč svim nevoljama koje ju mogu zadesiti
Lovro Škopljanac, Velna Rončević i Luka Ostojić u sklopu svojeg znanstvenog istraživanja razgovarali su s 1005 hrvatskih čitateljica i čitatelja kako bi saznali što pamte iz književnih djela koja su pročitali. U istraživanju koje se odvijalo u narodnim knjižnicama više su sudjelovale čitateljice (70 posto), većina ih je visoko obrazovana (65 posto), a prosječna dob im je 45 godina. Među njima su posebno zanimljive "superčitateljice"
Književna kritičarka Jadranka Pintarić piše o kapitalnom djelu Witolda Gombrowicza, "Dnevnik, 1953. – 1969.", koje je s poljskog nedavno preveo Adrian Cvitanović za nakladničku kuću Disput. Stotine stranica nemilosrdne kritike svekolike poljske književnosti, sabijene u njegovu dnevniku, mogu se sažeti na univerzalni zaključak: "Probleme postojanja ne može riješiti jedan čovjek – oni se rješavaju, ako uopće, u ljudskosti. Ozbiljna književnost ne služi tome da život učini lakšim, nego upravo da ga oteža"
U dokumentarcu "Joan Baez: Ja sam bučna", koji je prikazan na ovogodišnjem ZagrebDoxu, pjevačica prvi put otkriva da se od djetinjstva borila s teškim napadima panike, desetak godina bila je ovisna o drogama, a tek je u srednjoj dobi otkrila uzrok svojih psihičkih poteškoća: tvrdi da je nju i mlađu sestru u djetinjstvu seksualno zlostavljao otac
Hobsbawm tumači socijalni banditizam kao svojevrsni element povijesne i društvene ravnoteže, nadomjestak za društvene pokrete, korektivnu silu koja djeluje s malo društvene promućurnosti no zato s velikom afektivnom energijom. Naime, kako uvjerljivo pokazuje autor, banditske skupine, usprkos velikoj, pa i nekritičkoj potpori zajednice u kojoj djeluju, nisu sila promjene niti mogu ili znaju artikulirati ideje o novom poretku koji bi dokinuo socijalnu nepravdu; kako to sažima Hobsbawm, banditi nisu ideolozi niti proroci, nego aktivisti
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Prijava na newsletter
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više
