Neimenovan jadranski otok, kamena kućica i jato golubova pismonoša ostavljenih u naslijeđe glavnoj junakinji, neobična i ekscentrična družina iza koje se sluti neka dublja i tamnija prošlost – sve te početne postavke, kao i uzbudljiv i gotovo "špijunski" nastavak, čine ovaj roman vrlo dobrim "ljetnim štivom" koje je mnogo više od onoga što se pod tim izrazom podrazumijeva
Antropolog James Suzman napisao je knjigu "Rad", u osnovi antropološku studiju u kojoj zastupa hipotezu kako bismo svi trebali zauzeti mnogo opušteniji stav prema radu, najviše stoga što vjerujemo u koncepte koji više nisu točni, ako su ikada i bili – prvenstveno u ekonomiju oskudice zbog koje smo opsesivno zaokupljeni ekonomskim rastom
Darwish je najpoznatiji predstavnik palestinske "poezije otpora" koja od sredine 20. stoljeća postaje jednim od najvažnijih pjesničkih pravaca unutar arapske književnosti. Darwish i njegovo djelo postali su “metafora za stradanje”, kako Palestinaca, tako i ostalih potlačenih ljudi u suvremenom svijetu
Urednica i voditeljica HRT-ove emisije "Što je klasik?" Karolina Lisak Vidović razgovarala je u Oslu s dobitnikom Nobelove nagrade za književnost Jonom Fosseom u kazalištu Det Norske teatret koje izvodi njegove drame. Uz dopuštenje Hrvatske radiotelevizije, objavljujemo transkript intervjua u kojem norveški književnik govori kako je počeo pisati i otkud dolazi njegovo pisanje, nijemom jeziku književnosti, o usporedbama s Beckettom, Nobelovoj nagradi, pisanju drama i tome što bi poručio mlađem sebi
Autor, Ernst Strouhal, profesor na Sveučilištu primijenjenih umjetnosti u Beču, Ilsin sin i nećak ostalih triju sestara Benedikt, odlučio je prikupiti građu – pisma, dnevnike, dokumente – i oknjižiti porodičnu povijest u "Četiri sestre: Daleki Beč, strani svijet", dati glas ponajprije svojim osebujnim tetama i sačuvati od zaborava važnu bečku lozu
Književna kritičarka Jadranka Pintarić piše o kapitalnom djelu Witolda Gombrowicza, "Dnevnik, 1953. – 1969.", koje je s poljskog nedavno preveo Adrian Cvitanović za nakladničku kuću Disput. Stotine stranica nemilosrdne kritike svekolike poljske književnosti, sabijene u njegovu dnevniku, mogu se sažeti na univerzalni zaključak: "Probleme postojanja ne može riješiti jedan čovjek – oni se rješavaju, ako uopće, u ljudskosti. Ozbiljna književnost ne služi tome da život učini lakšim, nego upravo da ga oteža"
U novom nastavku naše rubrike preporučujemo vam priču o tajanstvenoj ljubiteljici ptica Len Howard, zbirku poezije američke pjesnikinje koja je nagrađena Pulitzerovom nagradom i roman iz 1950-ih godina koji govori o domaćici što je svoj život počela zapisivati u tajnu bilježnicu
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Književni kritičar Dario Grgić piše o novom izdanju Sandorfa i Mizantropa, knjizi filozofa Petera Sloterdijka "Strašna djeca novog vijeka", koju je preveo Kiril Miladinov
Šest desetljeća prošlo je od prve objave knjige “Eichmann u Jeruzalemu”. Čemu nas taj izvještaj o banalnosti zla, kako ga je podnaslovila Hannah Arendt, može naučiti u 21. stoljeću, danas kad postoji Međunarodni kazneni sud čije je osnivanje filozofkinja zazivala 1963. godine, smatrajući da “nijedan narod na svijetu ne može biti siguran u trajno postojanje bez pomoći i zaštite međunarodnog prava”?
Duša je u gabuli u ovom ovozemaljskom Sibiru i prijeko ju je potrebno spasiti, pa makar to značilo, eto, zapravo je steći, i tek onda upasti u nove, još pravije nevolje od onih prethodnih, dok se bilo bezdušnim. André-Jean Voelke piše slično kao Pierre Hadot, njega također objavljuje isti izdavač, kada je filozofska literatura u pitanju nezaobilazni Sandorf. Hadot je napisao predgovor gdje je konstatirao da se ni s jednim filozofom svoga vremena nije slagao kao s Voelkeom
Čitateljima portala najzanimljiviji bi mogao biti tekst "Što znači čitati". Barbarić čitati izvlači iz stare riječi štiti. Spominje još stariju riječ brati, koja u nas više nije u uporabi u značenju čitanja. Ili nije bila kada je Barbarić pisao ovaj esej, jer se zadnjih godina često može čuti, a povodom čitanja, "ono što sam ubrao". Ovdje se to rabi u smislu "shvatio", no ta se značenja preklapaju. Što znači brati? Sabirati, skupljati, uzimati, izdvajati, prihvaćati, preuzimati. Čitati bi značilo brati i sabirati
Povezujući romane "Sveženski bluz" Erice Jong, "Dane zaborave" Elene Ferrante i "Trajnu ljubav" Iana McEwana s romanom "Namjerno zanemarivanje. Roman o ljubavi" Lene Andersson, Jelena Zlatar Gamberožić u svojem eseju ispituje fenomen ljubavne opsesije. Takve iluzije mogu biti prolazne epizode koje nemaju mnogo utjecaja na naš život, ali mogu prerasti i u ozbiljnu emotivnu opsesiju ili fiksaciju
Povjesničar kulture Joe Moran u novoj je knjizi dao povijesni, antropološki i sociološki pregled stidljivosti. Rezerviranost postoji otkad ima civilizacije, no ono što se nekad smatralo osobinom plemenitih u digitalnom dobu pretvoreno je u - bolest
Kad su ljudi iz određene kulture ili tradicije otrgnuti iz svojih domova i zemlje, kad su njihove knjižnice, groblja, vjerska središta ili svetišta oskvrnuta ili su im uskraćena, kad su njihov jezik, obredi ili običaji zabranjeni ili zaboravljeni, kad su razdvojeni od svojeg naroda, poniženi, podvrgnuti brutalnostima, mučeni ili ubijani, traumatična rana otvorena je u kolektivnoj psihi i ostavlja ožiljak progonjenome i progonitelju, a nosit će je i prenositi mnogi naraštaji
Byung-Chul Hanov esej potresan je. Provocira nas pitanjem gdje smo u odnosu prema vlastitom vremenu i radu, kako pulsira naš život u suprotnostima koje predstavljaju vita activa i vita contemplativa, je li nas hiperaktivnost duhovno kastrirala, jesmo li samo stroj koji obavlja stvari, i na koncu, ima li to pusto djelovanje ikakvoga smisla ako nas osamljuje i razdvaja
Alfred Tennyson, uz Roberta Browninga, najistaknutiji je viktorijanski pjesnik. Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za engleski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je na hrvatski jezik njegovu pjesmu "Gospa od Shalotta" iz 1832., i to revidiranu verziju koju je Tennyson objavio deset godina poslije, 1842. Posrijedi je jedna od najpoznatijih Tennysonovih pjesama, koja je i danas emblematska za recepciju viktorijanske kulture
Nepokolebljiva duha, živjela je po svome, slobodno i nekonvencionalno. Nije gajila predrasude, ni dobne, ni rasne, ni rodne, granice je nisu zanimale. Bila je prva žena u nas koja je živjela isključivo od književnosti i za književnost. Nije bila akademkinja, ni stanovala u centru Zagreba, nego u stanu bez tople vode i grijanja, no znala je napisati pjesme koje traju. Snaga koja izlazi iz njih zadivljuje, a nježnost i ranjivost razoružavaju
Od početka njezine se pjesme obraćaju drugome i taj drugi s vremenom dobivat će sve više metafizičku dimenziju i božanska svojstva. Njezin put odveo ju je u Indiju, na studij, gdje joj se otvara svijet drugačije duhovne kulture na takav način da će postati hrvatska Indijka, Indiju će držati drugom domovinom
Književnik – to mu je u naravi – želi da ga se čuje. A ipak mu se učini čudnim kad jednoga dana osjeti da može djelovati – to više što malo toga utješnoga ima reći ljudima kojima je potrebna utjeha kako to samo može biti ljudima pozlijeđenima, ranjenima i punima velike tajne boli kojom je prije svih drugih stvorenja obilježen čovjek, pisala je Ingeborg Bachmann
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više