100 najboljih knjiga za ljeto 2025. godine

Piše Tanja Tolić

Pred vama je naš tradicionalni popis za ljetno čitanje – i ove godine na popisu je stotinu knjiga, a knjige smo razdijelili u tri skupine: stranu beletristiku, stranu publicistiku te domaću književnost i publicistiku. Knjige na listi poredane su abecednim redom, prema prezimenima autora. Kao i prethodnih godina, pri sastavljanju liste vodili smo se načelom da je ljeto vrijeme kad imamo najviše vremena za čitanje, a ne nužno vrijeme rezervirano za "lakšu" literaturu. Lista je dijelom sastavljena od knjiga koje su objavljene u zadnjih godinu dana, naslova koje su recenzirali naši kritičari te noviteta koje je objavilo četrdesetak hrvatskih nakladnika.


STRANA BELETRISTIKA


1) Ben Aaronovitch
Šaptaji iz podzemlja
Fokus, prijevod Igor Rendić

Rođen i odrastao u Londonu, Ben Aaronovitch (1964.) imao je jezivo dosadno djetinjstvo, one vrste koja čovjeka otjera ili u piće ili u znanstvenu fantastiku. Upravo mu je na odjelu krimića i SF-a u ogranku knjižare Waterstones kod Covent Gardena sinulo da bi on mogao napisati nešto slično: SF krimić, naime. Murjak Peter Grant uvrnuta je kombinacija doktora Whoa, Monty Phytona i Terryja Pratchetta, što vjerojatno objašnjava zašto je Aaronovitch već s „Rijekama Londona“ oduševio čitatelje do te mjere da je u međuvremenu o Peteru Grantu napisao četrnaest romana i novela, jednu zbirku priča te dvanaest grafičkih romana. U „Rijekama Londona“ glavni svjedok umorstva mu je – duh, u „Mjesecu nad Sohom“ Grant se susreće s jazz-vampiricama, a u trećoj knjizi „Šaptaji iz podzemlja“  sin američkog senatora stradao je u podzemnoj željeznici od – oružja prožetog magijom.


2) Svetlana Aleksijevič
Posljednji svjedoci / Pocinčani momci
Edicije Božičević, prijevod Ulla Antolos / Antonio Milovina

Prva novinarka koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost, Svetlana Aleksijevič u svijetu se proslavila prije svega serijalom „Glasovi utopije“, u kojem je prikupila svjedočanstva ljudi koji su sudjelovali u kataklizmama u bivšem Sovjetskom Savezu. Nakon njezine prve knjige, „Rat nema žensko lice“, serijal je nastavila „Posljednjim svjedocima“, djelom u kojem su u fokus stavljena djeca i njihov doživljaj rata. U „Pocinčanim momcima“ pak daje glasove preživjelima iz Afganistanskog rata, prikazujući njegovu šokantnu brutalnost i razornost za sve uključene strane.


3) Niccolò Ammaniti
Intimni život
Vorto Palabra, prijevod Snježana Husić

Novi roman u Hrvatskoj omiljenog Ammanitija društvena je satira na tragu njegova romana “Neka zabava počne” – tu su bogataši i visoka politika, dokoni život i jedna lijepa žena. Njezino je ime Maria Cristina Palma, supruga je talijanskog premijera, i ne samo da je lijepa, nego je proglašena najljepšom ženom na svijetu. “Intimni život” lako bi mogao poslužiti kao scenaristički predložak Mikeu Whiteu za novu sezonu “Bijeloga lotosa”, jer roman je napučen blaziranim likovima i bogatima koji plaču, osim što je Ammaniti, za razliku od Whitea, daleko milostiviji prema svojim likovima: dapače, glavnu junakinju nesumnjivo voli. Maria Cristina nađe se u problemu kad na proslavi rođendana predsjednika Talijanskih hotelijera i iznajmljivača naleti na bivšeg dečka Nicolu Sartija: izmijene par plezentarija, a onda joj Nicolo na WhatsApp šibne videosnimku njihova mladenačkog seksa. Marina Cristina je u panici: je li to poziv na seks ili pokušaj ucjene? Ammaniti je sjajno prikazao sve Scile i Haribde današnje celebrity kulture, opsesije vječnom mladošću i ovisnosti o društvenim mrežama.


4) Sebastian Barry
Vrijeme onkraj sjećanja
Petrine knjige, prijevod Ira Martinović

Sredina je devedesetih godina prošlog stoljeća. Udovac Tom Kettle posljednjih devet mjeseci, od umirovljenja iz policije, provodi u mjestašcu Dalkey, iz stančića u nadgradnji viktorijanskog zamka svakodnevno promatrajući ćudljivo Irsko more. Nije nesretan, ali ni sretan, dane provodi mireći se s time da, dok gubi snagu i zamašnjak, njegov život polako kreće u smiraj. Devet mjeseci intenzivne samoće, koja prerasta u usamljenost, naglo prekida posjet dvaju mladih kolega, detektiva raspoređenih na nerazriješeno ubojstvo čiju je istragu nekoć vodio upravo Tom. Pojava neočekivanih gostiju vraća ga u neko sretnije razdoblje, kad je sa suprugom June podizao dvoje djece, Winnie i Josepha, no otvara i odavno zaključanu kutiju bremenitih sjećanja na dane djetinjstva obilježene institucionalnim zlostavljanjem, kolektivnim teretom prošlosti Irske.

5) Ivan Bunjin
Tamne aleje
VBZ, prijevod Ivo Alebić

Zbirka pripovijedaka „Tamne aleje“ – djelo prvog ruskog književnog nobelovca – jedna je od najčitanijih i najomiljenijih u Rusiji 20. stoljeća. Nastala između 1939. i 1944., u sjeni velikih kulturnih i povijesnih potresa, ova se „enciklopedija ljubavi” fokusira na tamne, često nesretne odnose prožete erotizmom. Ljubav – u svim svojim oblicima – središnji je motiv ovog bogatog mozaika priča, napisanih prepoznatljivim, rafiniranim elegičnim stilom koji Bunjina čini jedinstvenim. No ova knjiga nije samo himna ljubavi – ona je i tužaljka za izgubljenim, ali ponekad i ponovno pronađenim vremenom.

6) Julio Cortázar
Vatra svih vatri
Petrine knjige, prijevod Željka Lovrenčić

„Vatra svih vatri“ zbirka je argentinskog književnog klasika Julia Cortázara u kojoj se autor kroz osam priča poigrava svojom temeljnom književnom preokupacijom, odnosom fikcije i zbilje. Naoko raznorodne tematike – od gužve na autocesti pred Parizom, preko kubanske revolucije, pa sve do dosade građanskog života – priče u okviru ove zbirke, istovremeno nadrealne i egzistencijalne, povezuje kontinuirana međuigra i prožimanje svjetova različitih razina stvarnosti.


7) Michael Cunningham
Dan
Stilus knjiga, prijevod Srećko Jurišić

5. travnja 2019. Majka Isabel, otac Dan, desetogodišnji Nathan i petogodišnja Violet žive u Brooklynu. U potkrovlju kuće živi i Robbie, Isabelin brat uz kojeg su svi jako vezani. Naizgled sretna obitelj. No ispod površine štošta se krije…
5.  travnja 2020. Svijet je u lockdownu. Isabel i Dan jedva komuniciraju, ugodna kuća doima se poput zatvora, a Robbie je na Islandu, potpuno sam.
5. travnja 2021. Nakon što su preživjeli tešku krizu, obitelj se mora uhvatiti ukoštac s novom realnošću, onim što su naučili, onim što su izgubili i pronaći način da krenu dalje.
Roman „Dan“ zadivljujući je prikaz ljubavi i gubitka, borbi i ograničenja naših života iz pera dobitnika Pulitzerove nagrade – Michaela Cunninghama, ujedno i prvi roman jednog od najboljih američkih pisaca nakon punih deset godina.


8) Christelle Dabos
Nestali s Mjesečine (Kroz zrcala, knjiga 2)
Hangar 7, prijevod Mirna Šimat

U dalekoj prošlosti dogodila se kataklizma. Svijet je razbijen u brojne nebeske otoke koji su postali arke… Svaka od njih razvila se na drugačiji način, svaka posjeduje vlastiti, jedinstveni odnos prema vremenu. Različiti svjetovi tako postoje, zajedno, a opet razdvojeni. I nad svima njima prebivaju duhovi sveprisutnih predaka… Kad Faruk, duh predaka Pola, unaprijedi Ofeliju u vicepripovjedačicu, ona se neočekivano nađe u središtu pozornosti javnosti. Za njezin dar, sposobnost čitanja tajne povijesti predmeta sada svi znaju, a od toga ne postoji veća prijetnja zlim stanovnicima njezinog posvojenog ledenog doma. Ispod zlatnih greda Nebograda, glavnog grada Pola otkriva da je jedina osoba kojoj može vjerovati Trn, njezin zagonetni zaručnik. Dok jedan za drugim nestaju utjecajni dvorjani, Ofelija se ponovno nađe nenamjerno upletena u istragu koja će je navesti da vidi dalje od Polovih mnogih iluzija do srži strašne istine…


9) Tove Ditlevsen
Vilhelmova soba
Lector, prijevod Mišo Grundler

Lise i Vilhelm međusobno se proždiru u dugogodišnjem toksičnom braku u kojemu se suprug, iako ugledan novinski urednik, ne može nositi s nabujalom književnom slavom svoje životne družice. Stoga u nekom od brojnih pijanstava grabi svoj kofer i nestaje u naručju priležnice Mille, priučene frizerke i povremenog fotomodela. Vilhelmova soba ostaje prazna i ta prijeteća pustoš dodatno razara za stvarni svijet potpuno nesposobnu Lise. Zbog toga ona, nakon nekog vremena, u novinama u kojima je urednik bio njezin odbjegli muž, objavljuje oglas da traži muškarca. Očekivano, s obzirom da ta objava nimalo ne sliči nečemu što se može skrovito složiti na novovjekom Tinderu, malograđanska je javnost Kopenhagena silno znatiželjna i uzbuđena. Bilo kako bilo, mladi i bezlični Kurt useljava u Vilhelmovu sobu…


10) Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Bijele noći
Šareni dućan, prijevod Iso Velikanović

Pripovijetka „Bijele noći“ pripada u red čitateljstvu najomiljenijih naslova književnog velikana Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Nekoliko je razloga njezinoj dandanašnjoj popularnosti: prije svega, „Bijele noći“ su razmjerno kratak prozni tekst jednostavne fabule, naoko, ali samo naoko, trivijalne: samotni sanjar noću šeće gradom sanjareći o/u svojem svijetu, dok jedne ljetne večeri slučajno susretne „fatalnu“ djevojku i život mu se stubokom mijenja… Sama priča teče lagano, prividno, ali samo prividno, nježno i pitko, jer unutarnji „nemir i strast“ pršte iz svakog retka, prijete da preplave čitatelje, no nema straha „Bijele noći“ vrhunski su izveden tekst, sve je pod kontrolom.


11) Bob Dylan
Stihovi 1961. – 2020.
Bodoni, prijevod Vojo Šindolić

Bob Dylan jedan je od najvažnijih tekstopisaca našeg vremena, zaslužan za moderne klasike poput „Like a Rolling Stone“, „Mr. Tambourine Man“ i „The Times They Are a-Changin'“. Uostalom, 2016. kao jedini kantautor do sada dobio je i najvažniju književnu nagradu, Nobelovu nagradu za književnost. „Stihovi 1961. – 2020.“ sveobuhvatna su i konačna zbirka Dylanovih pjesama od ranih radova, koji su nezaobilazan dio glazbenog kanona, do najnovijih pjesama. Poznat po tome što mijenja stihove čak i svojih najpoznatijih pjesama, Dylan je za ovo izdanje uredio desetke pjesama. U prijevodu istinskog poznavatelja djela Boba Dylana Voje Šindolića, prvi put na hrvatskom možemo čitati stihove koji su dio popularne kulture i naših života.


12) Amal El-Mohtar i Max Gladstone
Ovako se gubi Vremenski rat
Vuković&Runjić, prijevod Ana Fazekaš

U jednom se dalekom trenu Vrijeme račva na dvije buduće mogućnosti, kojima vladaju dvije oprečne, sukobljene sile: hipertehnološka Agencija & zimzeleni Vrt. Kako bi očvrsnuli vremenske niti od kojih je ispredena njihova budućnost i time osigurali opstanak svojih svjetova, agenti i agentice hitro se pomiču vremenskim pletivom, preskačući iz jedne varijacije povijesti u drugu, usmjeravajući povijesne tokove svak u svoje korito. No kad se dvjema samotnim ratnicama putevi i koplja stanu opetovano ukrštati, a njihovi pogledi preko nišana zaiskre, svi se planovi i proračuni obiju budućnosti nađu u nerazmrsivu čvoru. Zaigran i beskrupulozno romantičan, „Ovako se gubi Vremenski rat“ roman je o ljubavi, žudnji, gladi, ljepoti plesa sukobljenih silnica; roman koji razumije osobitu mudrost, snagu i drskost ljubavnog žara da ne prihvaća što jest, nego da mijenja svijet u nešto vrijedno spašavanja. Roman je ovjenčan je nagradama Hugo, Nebula, Locus, Aurora te British Science Fiction and Fantasy.


13) Percival Everett
James
Hena com, prijevod Dado Čakalo

Crnjo je glup, neuko govori, lijen je, ne osjeća bol, nije ljudsko biće; crnjo mora paziti da se oni uvijek osjećaju nadmoćno; crnjo se ne smije smijati i razgovarati s drugim crnjom; crnji će biti bolje kad ode u raj, u kojem će završiti jer će ga oni linčovati, objesiti, bičevati, premlatiti, izgladniti, silovati… Percival Everett napisao je subverzivnu priču o zatomljenoj povijesti, koja zapravo nije u davnini: ropstvo, rasizam, diskriminacija sveprisutni su u današnjici. „James“ je bolno aktualan, premda je napisan prema Twainovu djelu „Pustolovine Huckleberryja Finna“, objavljenom prije gotovo stoljeće i pol. No Everett je napravio kopernikanski obrat: rob Jim nam pripovijeda o svome bijegu, nevoljama i opasnostima, stjecanju spoznaja o sebi, identitetu i snazi da se pobuni. Huck, dobrodušni dječarac, sad je samo pratnja Jimu na Mississippiju. Kad se priča odvoji od izvornika, izroni onomad prešućeno: što znači preživjeti kao rob, kako se dostojanstveno oduprijeti dehumanizaciji i steći samosvijest. Jim je pismen, načitan, razgovara s Rousseauom, Voltaireom i Lockeom o etici, pravu na osobnost, na vlastiti glas i gnjev koji će ga voditi. Odabrat će i novo ime – James (Jakov, praotac). Autor je za roman dobio National Book Award 2024. i Pulitzerovu nagradu za književnost 2025. godine.


14) Jon Fosse i Eskil Skjeldal
Otajstvo vjere
Naklada Ljevak, prijevod Vesna Salamonsen

U knjizi „Otajstvo vjere“ teolog, pisac i bibliotekar Eskil Skjeldal raspravlja s dobitnikom Nobelove nagrade Jonom Fosseom o okolnostima njegova preobraćenja. Jon Fosse je kao šesnaestogodišnjak protestno istupio iz Norveške crkve, no kasnije je pronašao put do Boga i vjere. U svom životu bio je fasciniran gnosticizmom i kršćanskim misticizmom, privlačio ga je i kvekerski pokret, no od 2013. godine je katolik. „Otajstvo vjere“ je knjiga o Bogu i vjerskim iskustvima i iskušenjima, o Fosseovima duhovnim i mističnim iskustvima, književnosti i pisanju, filozofiji i politici, o alkoholizmu i bolesti, a ponajprije o svakodnevnom životu jednog katolika. Na stranicama ove knjige, koja je i neka vrsta Fosseove intelektualne i duhovne autobiografije, čitatelj otkriva ključeve Fosseove poetike. Sam pisac pak upućuje na pisce i filozofe, poput Samuela Becketta, Martina Heideggera i Ludwiga Wittgensteina, koji su utjecali na njegov književni rad.


15) Louise Glück
Averno
Fraktura, prijevod Tomislav Kuzmanović

„Averno“, kultna knjiga poezije nobelovke Louise Glück, imenovana prema malom kraterskom jezeru kraj Napulja koje je u antičkom dobu smatrano ulazom u podzemni svijet, malena je studija smrtnosti i nošenja s gubitkom. „Averno“ na potpuno neočekivan način otvara vrata u svijet mitologije; jezero kao barijera između duše i tijela i Perzefona kao centralna junakinja knjige koja nanovo dobiva glas i pred nama je pozvana posvjedočiti svojoj vječnoj rastrganosti između mraka i svjetla. Glück istražuje temu gubitka i nade, objedinjujući sudbine majke i otete djevojke, vlastiti odnos prema tijelu i duhu, kao i neizbježnost kraja, postavljajući duboka epistemološka pitanja o smislu, ljubavi i razlogu našeg postojanja na Zemlji.


16) Ivan Gončarov
Oblomov
Šareni dućan, prijevod Iso Velikanović

„Kad ujutro ustane iz kreveta, odmah poslije čaja legne na divan, podupire rukom glavu i premišlja, ne štedi sile, sve donde dok mu se naposljetku glava ne umori od teškoga rada i savjest mu ne govori: dosta se danas napravilo za opće dobro.“ Tako je živio, radio i besposličario Oblomov, naslovni lik romana „Oblomov“, a to kako je živio, radio i besposličario nazvano je oblomovština. „Izvorni“ Oblomov iz romana pripadnik je propadajućeg plemstva i spokojno živi u zapuštenosti i nehaju; nesposoban da se pokrene, opire se bilo kakvim promjenama i uporno odgađa rješavanje i najmanjeg problema. Taj uspavani „nehljebović“, kako bi rekao Ivo Andrić, ili „svetac inercije“, kako ga je nazvao jedan kritičar, (proto)tip je tzv. suvišnog čovjeka, čija „nazočnost neće ništa pridati društvu, isto kao što mu i odsutnost neće ništa oduzeti“ i već je (pre)poznat u Gončarovljevih prethodnika, Turgenjeva, Puškina i Ljermontova. Premda objavljen polovicom 19. stoljeća, ovaj roman o „čovjeku koji se nije mogao pokrenuti“ ne doima se zastarjelim te osvaja duhovitošću i emocionalnošću, a Oblomovljeva ljubavna priča i završno poglavlje nenadmašivo su dirljivi.


17) Robert Graves
Ja, Klaudije
Sandorf, prijevod Dinko Telećan

U sklopu Izabranih djela Roberta Gravesa – koja sada broje deset naslova – nakladnička kuća Sandorf objavila je krajem prošle godine povijesni roman „Ja, Klaudije“, izvorno objavljen 1934. Kultno djelo jednog od najvažnijih engleskih pjesnika 20. stoljeća na hrvatski je prvi put preveo Iso Velikanović 1938., a novi, također izvrsni prijevod potpisuje Dinko Telećan. Graves je imao trideset devet godina kad je objavio ovaj roman: donio mu je slavu jer je „Ja, Klaudije“ postao svjetski hit s milijunskim čitateljstvom. Pamtim ga iz djetinjstva, najprije kao BBC-jevu televizijsku seriju koju je krajem 1980-ih reprizirala Radiotelevizija Beograd, a u kojoj je rimskog povjesničara i kasnije cara Klaudija glumio Derek Jacobi. Toliko mi se svidjela da sam u knjižnici posudila roman. Intrige, borba za vlast i krvave čistke okosnica su priče o kljastom i mucavom Klaudiju koji je bio posljednji govornik etruščanskog jezika i neuspješni reformator latinskog alfabeta (htio je dodati tri slova i uvesti fonetski pravopis), a car je postao u pedesetoj godini života.


18) Alasdair Gray
Uboga stvorenja
Vorto Palabra, prijevod Martina Pranić

„Uboga stvorenja“ Alasdaira Graya nesvakidašnji je roman koji kroz prizmu satire i gotike istražuje ljudsku prirodu, slobodu i granice identiteta. Smještena u viktorijanski Glasgow, priča prati nevjerojatni život Belle Baxter, žene čiji čudesni oporavak poslije kobnoga skoka u rijeku Clyde izaziva više pitanja nego što nudi odgovora. Archibald McCandless, mladi liječnik i pripovjedač, bilježi njezinu neobičnu sudbinu – no koliko nam njegova priča uistinu otkriva o samoj Belli? Kroz živopisne likove i duhovit ali precizan prikaz društva, Gray preispituje znanstvene ideale i društvene norme, stvarajući djelo koje čitatelja uvlači u vrtlog moralnih dilema i osobnih spoznaja. Inspiriran neponovljivim „Frankensteinom“ Mary Shelley, ali s originalnim obratom, roman „Uboga stvorenja“ oživljava viktorijansko doba i prožima ga ironičnom subverzijom. Filmska adaptacija Yorgosa Lanthimosa, s Emmom Stone u ulozi Belle Baxter, čija je izvedba zasluženo nagrađena Oscarom i Zlatnim globusom, dodatno je učvrstila status Grayeva djela.


19) Frode Grytten
Dečko, cura, lipanj, srpanj
Edicije Božičević, prijevod Željka Černok

„Dečko, cura, lipanj, srpanj“ zbirka je dvanaest kratkih priča povezanih motivima ljeta. Raznoliki likovi ovih priča na sličan način uranjaju u plavetnilo hladnih skandinavskih mora, fjordova, bazena i mediteranskih toplih plaža tražeći ljetno olakšanje i zaborav svakodnevice pune teških tema, dinamičnih razgovora, nerazriješenih osjećaja i kompleksnih odnosa. Plutajući kroz mnoštvo kulturnih referenci, od Jona Fossea i Davida Hockneyja preko Xaviera Dolana i Wonga Kar-waija do Nicka Cavea i glazbenih popisa za slušanje uz čitanje, jednostavnim i pitkim stilom Grytten opisuje krhkost i snagu pojedinaca te njihovih zajednica pružajući čitateljima u jednakoj mjeri slatke i gorke trenutke, kao uostalom i ljeto samo.


20) Marlen Haushofer
Šačica života
Leykam, prijevod Vedrana Gnjidić

U romanu „Šačica života“ žena u srednjim četrdesetima, Elisabeth, pod imenom Betty Russell, vraća se u svoj zavičaj koji je napustila prije 20 godina. Stare fotografije vraćaju joj sjećanje na scene iz djetinjstva i mladosti: ljeto na selu, doživljaji iz samostanske škole i oni s prijateljicama, depresivne faze, brak iz ljubavi sa šefom, poduzetnikom, bračni život u gradu, ljubavna afera sa suprugovim kolegom s posla, pokušaji bijega, simulirano samoubojstvo utapanjem i brak njezina supruga s njezinom prijateljicom Käthe. U Elisabethinim sjećanjima vidi se proturječje u njezinu životu: „Jednom se odlučila za slobodu, hladnoću i samostalnost, a zatim je do kraja života čeznula za nježnosti, toplinom i sigurnosti.“ Nije požalila ni za čim, život je bio lijep, strašan, nježan i beskrupulozan i sve jači od njezina srca koje se opiralo. Žena koja se suočava s prošlosti.


21) Ethan Hawke
Bljesak tame
MB Books, prijevod Nada Mirković

Roman „Bljesak tame“ Ethana Hawkea, jednog od najcjenjenijih holivudskih glumaca svoje generacije, priča je o slavi, ljepoti, ljubavi i iskupljujućoj snazi umjetnosti. Njegov je junak mladi, slavni filmski glumac čiji se život raspada po šavovima. Kako se moglo dogoditi da prevari suprugu koja je i sama velika zvijezda i koju smatraju jednom od najljepših žena na svijetu? Raspad njihova braka sad je javna stvar koju može komentirati svatko, od novinara do slučajnih prolaznika na ulici. Sram i krivnju koje osjeća pokušat će izliječiti velikim životnim izazovom – glumom u kazalištu…


22) Régis Jauffret
U Klarinu trbuhu
Hena com, prijevod Maja Ručević

Riječ je o beskompromisnoj i uznemirujuće lucidnoj studiji intimnosti, ranjivosti i vjerske opresije čija se radnja zbiva u austrijskom gradiću Braunau na Innu na izmaku devetnaestog stoljeća. Klara, glavna protagonistica, živi u incestuoznom braku s ujakom Aloïsom, u odnosu prepunom grubosti, nasilja i fanatične pobožnosti koji rezultira rođenjem „čudovišta“ koje će obilježiti povijest. Potpuno podređena ujakovoj dominaciji Klara se tijekom trudnoće suočava s halucinantnim vizijama budućnosti koje prožimaju slike neizrecivih zločina. Devet mjeseci njezine agonije isprepleteni su osjećajem krivnje, nemoći, ali i majčinske ljubavi prema nerođenu djetetu.


23) Miranda July
Na sve četiri
Vuković&Runjić, prijevod Vlatka Valentić

„Prvi veliki roman o perimenopauzi“, kako ga nazivaju strani mediji, bio je finalist izbora za prestižnu književnu nagradu National Book Award. U njemu poznata, iako ne nužno i slavna umjetnica kreće na put automobilom s kraja na kraj SAD-a, od Los Angelesa do New Yorka. Pola sata nakon rastanka s mužem i djetetom spontano skrene s autoceste, smjesti se u bezlični motel i otputi posve drukčijim stazama… July sjajno piše, čitala sam je u engleskom originalu, no čitateljski se nisam uspjela identificirati sa ženom koja potroši dvadeset tisuća dolara na uređenje motelske sobe koju će napustiti nakon tjedan dana. Da, dobro ste pročitali. Stala sam na pola, možda joj se vratim…


24) Han Kang
Vegetarijanka / Ljudska djela
Hena com, prijevod Mirna Čubranić

Naslovi nisu novi, no Han Kang dobila je lani Nobelovu nagradu za književnost pa je dobar trenutak da otkrijete kako piše ova sjajna južnokorejska književnica. U „Vegetarijanki“ Yeong-hye, ponukana snovima, prestaje jesti meso pokrećući lavinu zgražanja i otpora svoje obitelji i okoline, koja kulminira njezinom težnjom za preobrazbom u biljku. Niz događaja koji će uslijediti i zauvijek promijeniti njihove živote oslikava sve dublju psihičku i fizičku metamorfozu čiji krajnji cilj titra na međi samouništenja i samospasenja. U „Ljudskim djelima“ autorica se bavi studentskim ustankom u Gwangjuu 1980. koji je ugušen u krvi.


25) Rasha Khayat
Ne vraćam se
Leykam, prijevod Darko Crnolatac

Hanna, Zeyna i Cem – sjajno prijateljstvo koje počinje u ljeto kasnih 80-ih. Zajedno odrastaju u radničkom naselju Ruhrskog područja, osnivaju svoju obitelj u kojoj podrijetlo ne igra nikakvu ulogu. Za njih je dom mjesto gdje mogu biti zajedno. Ali što su djeca starija, to im njihove razlike postaju jasnije. 11. rujna 2001. njihovo je prijateljstvo pred konačnim izazovom sve dok pukotine u prijateljstvu između Hanne i Zeyne ne dođu do sloma. Nekoliko godina kasnije Hanna se vraća u stari zavičaj, u stan svoje preminule bake i djeda. U gradu je sve stalo i Hanna se osjeća usamljeno. Cemm, njezina stijena, još je uvijek tamo, ali Zeyna već godinama nije dio njezina života. Hanna kreće u potragu za Zeynom, tragovima njihove priče, u potragu za onim što se između njih tada prepriječilo.


26) Barbara Kingsolver
Demon Copperhead
Vorto Palabra, prijevod Lara Hölbling Matković

Barbara Kingsolver svojim romanom „Demon Copperhead“ otvara novu stranicu literarnog „pisma o siročićima“, točnije bogatog interteksta svjetske književnosti o ničijoj djeci. Kao i u slučaju Dickensova romana „David Copperfield“, na koji se Kingsolver izravno naslanja kako temom, tako i diskretno parodijskim, ali i dalje posve prepoznatljivim naslovom „Demona Copperheada“, junak romana suvremene autorice ima istu misiju kao i Dickensov junak: „Hoću li ispasti heroj vlastita života ili je to postignuće rezervirano za nekoga drugoga pokazat će stranice koje slijede.“ Kingsolver ide korak dalje. U izvanrednom prijevodu Lare Hölbling Matković, uvodne rečenice demonstriraju da je Demon morao ne samo samog sebe socijalno uspostaviti, nego da je doslovce morao i sam sebe i poroditi, ali i da je on majstor duhovite, uvijek blago autoironične jezične igre u koju nas uvlači, zapisala je u kritici knjige objavljene na našem portalu Nataša Govedić.


27) Karl Ove Knausgård
Treće carstvo
Naklada OceanMore, prijevod Anja Majnarić

Treći nastavak petoknjižja „Jutarnja zvijezda“ ‒ „Treće carstvo“, kroz priče devet likova vodi nas u zamršeni svijet trenutka u kojem živimo i pokušavamo promišljati o pozadini događaja koji ispunjavaju našu svakodnevicu. Tove, bipolarna slikarica, razapeta je između svojeg osebujnog stvaralaštva i obitelji; devetnaestogodišnja Line zaljubljuje se u frontmena misterioznog benda Domen, čija misija nije samo glazba; policijski istražitelj Geir nastoji rasplesti makabrično, potpuno ritualno ubojstvo heavy metal benda; Jarle, neurolog i znanstvenik, mora na temelju svojega rada „Karta mozga“ odlučiti je li pacijent živ ili mrtav; Gaute i Kathrine, par koji prolazi turbulentno razdoblje svojih života izazvano neobuzdanom ljubomorom. Syvert, bitan lik iz Vukova iz šume vječnosti, upoznaje Helgu, koja mu otkriva priču o posljednjim trenutcima života njegova oca. Sve te međusobno povezane, autentične ljudske priče na rubu stvarnosti, između racionalnog i iracionalnog, tako svojstveno ljudskom biću, još jednom potvrđuju Knausgårdovu sposobnost da lucidno uroni u ljudsku narav, svakodnevnu ljudsku „moju borbu“, da se zapita što je zlo, nije li samo Sotona uvijek prisutan i gdje je nestao Bog?


28) Selma Lagerlöf
Mårbacka, imanje u Švedskoj
Mala zvona, prijevod Lana Momirski

Selma Lagerlöf, znamenita švedska spisateljica i prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost, objavila je 1922. djelo naslovljeno „Mårbacka“, inspirirano istoimenim seoskim imanjem na kojem je provela djetinjstvo. Knjiga se sastoji od trideset sedam kratkih pripovijesti, podijeljenih u pet tematskih cjelina. U nizu živih prizora vidimo djecu obitelji Lagerlöf, njihova osebujnog oca, uvijek spremnog na igru, nježnu majku, očevu neudanu sestru, čudesnu baku koja im pjeva i pripovijeda priče, kućnu poslugu te niz posjetitelja. Idilu djetinjstva rano prekida Selmina iznenadna bolest koja je središnja tema prvog ciklusa priča. Djevojčici su tek tri godine kad jednog dana shvaća da ne može hodati. A kad ponovno uspije stati na noge – u Strömstadu, na zapadnoj obali Švedske, kamo je obitelj krenula u nadi da će joj pomoći boravak uz more – Selma je uvjerena da to može zahvaliti susretu s rajskom pticom…


29) Ursula K. Le Guin
Dvanaest vjetrova
Artikularij, prijevod Andrea Rudan i Ivana Miloš

Slučajno, ali točno 50 godina nakon prvog izdanja ove nagrađivane zbirke kratkih priča na engleskom jeziku, Artikularij donosi prvu zbirku priča svestrane američke autorice Ursule K. Le Guin na hrvatskom. Raskošno ilustrirano izdanje kojem je svojim radovima doprinijelo sedamnaest hrvatskih umjetnica, sadrži priče koje pršte raznolikošću i nadilaze sve kategorije, te otvaraju vrata u svemir Ursule K. Le Guin. Riječ je o jednoj od najpoznatijih i najcjenjenijih svjetskih autorica spekulativne fikcije, čija su djela odavno prešla granice specijalizirane žanrovske publike. Ovim izdanjem Artikularij želi poručiti da je to što je Ursula K. Le Guin pisala i stvorila bilo, te i dalje jest, neusporedivo, jedinstveno, nesvrstano. Uz filozofsku dubinu i impresivne svjetotvorne kapacitete, "Dvanaest smjerova vjetra" otkriva mnoge teme i motive kojima se autorica vraća u svojim romanima, što ovu zbirku čini i odličnim uvodom u cjelokupan opus Ursule K. Le Guin.


30) Dennis Lehane
Male milosti
Sonatina naklada, prijevod Nevena Erak Camaj

Svojim petnaestim romanom pisac i scenarist Dennis Lehane, poznat široj publici po romanu „Mistična rijeka“, ali i serijama poput „Žice“ i „Carstvo poroka“, vraća se u rodni Boston, u ljeto 1974., koje je obilježio pokušaj desegregacije državnih škola. Lehane se sjeća tog pokušaja, imao je devet godina, i pamti kako je s obitelji zapeo u automobilu usred gnjevne mase bijelaca koja je bijesno protestirala. „Male milosti“ i dalje ostaju u okviru noira, kao i većina Lehaneovih romana, no promijenio je fokalizatora radnje – u središtu je žena, Mary Pat Fennessy, odrasla u sirotinjskom dijelu Južnog Bostona, a kojoj je upravo nestala kći Jules. Istodobno, na obližnjem kolodvoru poginuo je tamnoputi mladić koji se vraćao s posla. „Male milosti“ furioznog su i tempa i jezika: tvrdokuhani krimić ispisan je jezikom koji bismo danas nazvali uvredljivim, no zato uvjerljivo reprezentira rasizam koji je vladao Amerikom tog doba. Mary Pat će Southiejem (Južnim Bostonom) posijati osvetu i nasilje poput starozavjetnog Boga i suočiti se s bolnom istinom kojoj ne može umaći ni jedan roditelj – žanjemo što sijemo.


31) Oliver Lovrenski
Kad smo bili mlađi
Naklada OceanMore, prijevod Mišo Grundler

Ivor, Marco, Jonas i Arjan najbolji su prijatelji. Na pragu punoljetnosti, šesnaestogodišnji mladići žele živjeti punim plućima, iskusiti sve što im Oslo pruža, izlaziti i zaljubljivati se, pobjeći od svakodnevnih problema – škola im je dosadna jer ih ne uči što žele znati, roditelji su rastavljeni i prezaposleni, prijatelji iz razreda deportirani preko noći, socijalni radnici nemoćni… I dok se svijet oko njih polako raspada, oni ga pokušavaju sastaviti prijateljstvom, humorom i zabavom. No njihovo eksperimentiranje s drogama vrlo brzo prerasta u ovisnost i vodi ih sve dublje u nasilje i kriminal, a gubitak prijatelja označit će kraj mladenačkih dana. Napisan suvremenim žargonom mladih, u nizu kratkih epizoda i furioznom ritmu, roman „Kad smo bili mlađi“ priča je o prijateljstvu i nadi, o prebrzom odrastanju i žudnji za onime što nikad nismo imali.


32) Ulla-Lena Lundberg
Svjetlo i plamen
Hena com, prijevod Lana Momirski

Nakon što je 3. kolovoza 1852. veliki požar poharao Vaasu mlada sluškinja Bitt zajedno s grupom prijateljica kreće pješice u daleki Helsinki s nadom da će tamo pronaći bolji posao. Tako počinje saga o Visokoj pučkoj školi Finns i tri generacije hrabrih žena koje mijenjaju svijet u kojem žive: baki Betty, majci Olgi i kćeri Karin. One izazivaju i pomiču osobne granice, na što ljudi njihova vremena ne gledaju blagonaklono, no njih to ne može zaustaviti. Jer Betty i Olga znaju, naučile su to od svojih muževa: u siromašnoj zemlji većinom nepismenih ljudi, nad kojom stalno plove teški oblaci rata i oskudice, važno je nikad ne napustiti viziju i ambiciju jer tko se oklizne, taj pada. Mala tvrdoglava Karin to će naučiti na teži način…


33) Sarah J. Maas
Dvor magle i bijesa
Fokus komunikacije, prijevod Maks Bruno Hercigonja

„Dvor magle i bijesa“ drugi je dio četverodijelnog serijala „Dvor trnja i ruža“ Sare J. Maas, kraljice sve popularnijeg žanra „romtastike“, kovanice koja je smišljena od pojmova romansa i fantastika. Maas je već poznata hrvatskim čitateljima po prethodnom serijalu „Prijestolje od stakla“ koji se sastoji od čak sedam dijelova, a i u ovome ostaje na poznatom terenu – radnja se zbiva u fantastičnom svijetu koji nastanjuju vilenjaci i ljudi. Glavna junakinja ovoga je puta devetnaestogodišnja Feyre, pripadnica ljudske vrste, koja u šumi – dok pokušava nešto uloviti kako bi prehranila oca i dvije starije sestre – ubija vuka za kojeg se ispostavi da je zapravo vilenjak. Na vratima siromašne obitelji pojavi se čudovište koje traži odmazdu – Feyre mora poći s njim preko nevidljivog zida, u zemlju koja se sastoji od sedam vilenjačkih dvorova. Prvi nastavak serijala očito je varijacija poznate priče o Ljepotici i Zvijeri, ne osobito uspješna – zapleti su čak i za fantastiku neuvjerljivi, a Maas, kao i u prvom serijalu, ima ozbiljnih problema s prvom knjigom. No ako prevalite tanašan početak, dalje se serijal dramatično popravlja i odlična je zabava.


34) Sándor Márai
Nebo i zemlja
Naklada OceanMore, prijevod Viktorija Šantić

„Nebo i zemlja“, objavljeno 1942. godine, plod je Máraijeva svjesno introspektivnog, stoičkog razdoblja. Poslušavši savjet Marka Aurelija, „zaključava srce“ i živi samo za pisanje. Možda je najslikovitiji dio knjige onaj o starenju. Čovjek u petom desetljeću života više nije tako zajedljiv i nestrpljiv, želi zaštititi i spasiti. Živi za sadašnjost jer nema druge sreće osim spoznaje, podnošenja i razumijevanja stvarnosti. U ulomku o Gyuli Krúdyju, Márai ispisuje retke bliske njemu samom: Krúdy nije nikoga „uputio“ u tajne svijeta. Nije ga bilo briga za čitatelja, za svijet. S takvom čistom namjerom na kraju se, međutim, može doći tek dovde – do trošne prizemnice u Óbudi. To je sve što možemo postići. To je stvarnost. To je Márai. U ovoj knjizi aforizama, eseja i impresija, meditativnih pjesama u prozi, kontemplacija o nebu, o Zemlji, Márai je uronjen u prolaznost vremena, u osobne uspjehe i neuspjehe, promišlja o velikanima svjetske glazbe i književnosti, promišlja kako živjeti život… Ironično i duhovito, ovo je iznimno djelo zadnji dio trilogije sastavljene od prethodno objavljenih: „Knjiga o travama“ i „Četiri godišnja doba“.


35) Coco Mellors
Sestre Blue
Stilus knjiga, prijevod Andrea Marić

Jedna je stabilna, druga je strašna, treća je zgodna, a četvrta mrtva. One su sestre Blue: korporacijska odvjetnica  Avery, bivša amaterska boksačica a sada izbacivačica Bonnie, manekenka Lucky i pokojna učiteljica Nicky. Sestra nije prijateljica, jedna drugu ne biraju, nego su od početka tu. No ove četiri sestre bile su iznimno bliske, na što ih natjerala nužda: otac alkoholičar i hladna majka. Godinu dana nakon što umre emocionalna Nicky, preostalim sestrama život će se raspasti: Avery će početi krasti po dućanima i potajno pušiti, Lucky tone u ovisnost o opijatima, a Bonnie je upravo prebila mladog muškarca koji je pokušao ući u noćni klub u kojem ona radi. Blue im je obiteljsko prezime, ali i igra riječi jer su sestre Blue i tužne sestre („blue“ na engleskom znači i tužan, snužden). Roman britanske autorice Coco Mellors u kratkom je roku postao bestseler. Hvalospjevi istanuti na naslovnici knjige: potresno, prekrasno i zadivljujuće, pretjerani su, jer roman povremeno tone u klišeje i sentimentalnost, a i pojedini dijelovi fabule krajnje su neuvjerljivi. No „Sestre Blue“ mogu poslužiti kao klasično ljetno štivo, baš ono za plažu.


36) W. Somerset Maugham
Roman jedne glumice
MB Books, prijevod Petar Vujačić

Vrhunski pripovjedač, majstor stila i istinski poznavatelj kazališnog svijeta, W. Somerset Maugham u „Romanu jedne glumice“ suptilno razotkriva napetosti koje se događaju kad se granice između glumačke iluzije i stvarnosti izbrišu. Glavna junakinja, 46-godišnja glumica Julia Lambert, velika je zvijezda britanskog kazališta i utjelovljenje one Shakespeareove „cijeli je svijet pozornica“. Jer ona je glumica cijelim svojim bićem, uvijek igra svoju ulogu, i na sceni i izvan nje. Njezin glamurozni i već pomalo samozadovoljni život ozbiljno će se uzburkati kad u njega uđu neki novi mladi ljudi s kojima će se morati natjecati i za ljubav i za pozornost publike...


37) George Orwell
Životinjska farma
Lumen, prijevod Marko Maras

„Sve su životinje jednake, ali neke su životinje jednakije od drugih.“ Potlačene domaće životinje na Vlastelinskom imanju odluče se na pobunu protiv nemarnoga gazde Jonesa nakon što im mudri nerast Major održi govor o jednakosti. No Major ubrzo ugine pa životinje uspješno protjeraju Jonesa i osnuju Životinjsku farmu na kojoj će sva stvorenja biti jednaka. Njihova je revolucija nadahnuta uzvišenim idealima: nema više klanja, a farma će se voditi u interesu životinja, s obiljem hrane za sve i izdašnom staračkom mirovinom. No lukave svinje Snješko i Napoleon potkopaju revoluciju i uspostave diktaturu pa zavlada represivnija i bezdušnija tiranija od one koju su nekoć nametali ljudski gospodari, a životinje shvate da nisu sve jednake kao što su mislile da jesu. Lumenovo izdanje ujedno je novi prijevod „Životinjske farme“ na hrvatski jezik, a potpisuje ga Marko Maras.


38) Hiroko Oyamada
Tvornica
Sandorf, prijevod Jana Smrekar

„Tvornica“ je nagrađivani roman jedne od najzanimljivijih suvremenih japanskih spisateljica. Roman prati troje radnika u velikom industrijskom pogonu. Svi su krajnje posvećeni svome poslu: jedna razrezuje papir, drugi ispravlja dopise, a treći proučava mahovinu koja raste diljem velikog pogona. No njihove živote polagano preuzima njihov posao – dani poprimaju čunu logiku i tijek te s, pomalo, granice stvarnosti gube: gdje prestaje tvornica i počinje ostatak svijeta? Što se to ondje događa s neobičnim životinjama? Nakon nekog vremena – možda su protekli tek tjedni, a možda i godine – tri radnice započinju borbu s temeljnim pitanjem: što to ja radim ovdje? Hiroko Oyamada rođena je u Hirošimi i tamo je ostala tijekom školovanja, da bi 2006. diplomirala japansku književnost na Sveučilištu u Hirošimi. Nakon diplome Oyamada je promijenila posao tri puta u pet godina, uključujući vrijeme koje je radila u velikoj tvornici koja je proizvodila automobile; iskustvo koje je nadahnulo njezinu debitantsku priču „Kōjō“ (Tvornica), koja je 2010. dobila 42. nagradu Shincho za nove pisce.


39) Ann Patchett
Tom Lake
Profil, prijevod Saša Stančin

Nigdje se izrijekom ne spominje, no vrijeme je pandemije: tri kćeri u dvadesetima vraćaju se na obiteljsko imanje u sjevernom Michiganu, na voćarsku farmu, u proljeće 2020. godine, taman na berbu trešanja. Radnika koji bi im obično pomagali sada nema, iz razumljivih razloga, pa tri djevojke s majkom i ocem moraju same pobrati sve voće. Nakon trešanja na red će doći višnje, a vrijeme krate tako što im majka, u mladosti velika kazališna i filmska glumačka nada, prepričava svoju ljubavnu vezu sa slavnim glumcem Peterom Dukeom koji se nedavno utopio na odmoru u Tirenskom moru. „Dobri brakovi“, kaže na jednom mjestu Patchett, „nikad nisu tako zanimljivi kao što su zanimljive loše veze.“


40) Valérie Perrin
Oni koje nitko ne posjećuje
Sonatina naklada, prijevod Maja Ručević

Dvadesetjednogodišnja Justine i njezin bratić Jules od djetinjstva žive s bakom i djedom u Millyju, selu u Burgundiji. Justine je njegovateljica u domu za starije osobe Hortenzije. Voli glazbu i društvo starijih – glazba je vraća u sjećanja na roditelje koje je izgubila kao djevojčica, a starci joj svojim pričama otkrivaju neke sasvim nove, nepoznate svjetove. Osobito joj je draga Hélene, starica na pragu stote, nekoć krojačica. Na kraju svog dugog i odvažnog života Hélene joj povjerava priču o svojoj velikoj ljubavi, naprasno prekinutoj u Drugom svjetskom ratu, ali preživjeloj zahvaljujući iskri nade. Justine si daje zadatak: sačuvat će njezine uspomene i ljubav od zaborava. U plavu bilježnicu zapisuje svaku Héleneinu riječ, pretačući njezinu životnu priču u roman. Kako se stranice ispunjavaju prošlošću, tako Justine počinje drugačije gledati na sadašnjost. „Oni koje nitko ne posjećuje“ prvijenac je Valérie Perrin, autorice bestselera „Svježa voda za cvijeće“, koji je najprije u Francuskoj, a potom i diljem svijeta doživio nevjerojatan uspjeh, i zahvaljujući kojemu je Perrin postala jedna od najomiljenijih francuskih književnica.


41) Magdaléna Platzová
Život nakon Kafke
Disput, prijevod Mateja Pavlic

Tko je bila Felice Bauer, mlada žena iz dobrostojeće poljske židovske obitelji, u koju se dvadesetdevetogodišnji Franz Kafka zaljubio na jednoj večeri u kolovozu 1912. u Pragu i tijekom petogodišnje veze – u kojoj su se dvaput zaručivali i dvaput rastajali – napisao joj petstotinjak pisama, iz kojih možemo razabrati tek to da je bila žena srdačna osmijeha, ljubiteljica mesnih jela i preciznih satova. Budući da se njihova veza pokazala osuđenom na propast, Felice se na kraju udala za drugog muškarca i 1935. s djecom pobjegla iz Hitlerova Berlina, najprije u Švicarsku, a potom za stalno u SAD, ponijevši sa sobom i bolna sjećanja na Kafku. „Život nakon Kafke“ njezina je priča, u kojoj se Magdaléna Platzová usredotočuje na možda najzagonetniji lik u Kafkinoj biografiji, vjerojatno ključan za njegov stvaralački razvoj, tražeći odgovore na pitanja kakav je bio njezin odnos s Kafkom i kakav je život vodila nakon njegove smrti.


42) Salman Rushdie
 Nož
VBZ, prijevod Barbara Šarić

Na pisca Salmana Rushdieja, autora danas svjetski slavnog romana „Sotonski stihovi“, ajatolah Homeini 1989. godine bacio je fetvu – poziv na njegovo ubojstvo zbog uvrede islama i proroka Muhameda. Time je službeno otvoren lov na čovjeka, a Rushdie će četvrt stoljeća provesti skrivajući se, pod policijskom zaštitom. U međuvremenu, napisao je još niz rado čitanih, nagrađivanih i široko prevođenih knjiga, preselio se u New York i polako opet počeo sudjelovati u javnom životu. Snaga je fetve, činilo se, izblijedjela. A zatim ga je, 12. kolovoza 2022. godine, njezina sjena već posve neočekivano stigla u idiličnom američkom univerzitetskom gradiću, i tek čudom nije ga stajala života. U 27 sekundi dugom napadu nožem ga je 12 puta po čitavom tijelu izbo mladi, na internetu radikalizirani američko-libanonski musliman. Ostavši bez oka i s višestrukim po život opasnim ozljedama, pisac je preživio. I svoje iskustvo opisao u ovoj iznimnoj memoarskoj knjizi, priči koja se iz opisa smrti premetnula u sagu o ustrajnom, prkosnom, svega vrijednom životu. Protiv fundamentalizma svih vrsta, u bitci za slobodu govora i slobodu općenito, pomogla mu je moćna saveznica ‒ ljubav.


43) Neige Sinno
Tužni tigar
Petrine knjige, prijevod Ivana Šojat

„Tužni tigar“ potresna je autobiografska priča o nasilju, šutnji i moći književnosti da iznese neizrecivo. Neige Sinno bez zadrške progovara o zlostavljanju koje je doživjela u djetinjstvu, ali njezin tekst nadilazi osobnu ispovijest – on postaje minuciozna analiza trauma koje se prenose kroz generacije, društvenih mehanizama koji omogućuju takva zlodjela kao i snage jezika da ponovno uspostavi kontrolu nad vlastitom pričom. Kroz precizan, ali lirski stil, Sinno nas suočava s pitanjima o prirodi zla, moći narativa i otpornosti ljudskog duha. Bez patetike, ali s bolnom iskrenošću, istražuje mrežu laži, šutnje i društvene ravnodušnosti koja okružuje nasilje, te načina kako se žrtve s njime nose – ili ne uspijevaju nositi.


44) Amalie Skram
Profesor Hieronimus
DAF, prijevod Anja Majnarić

Amalie Skram (1846 – 1905) norveška je spisateljica, među najistaknutijim predstavnicima naturalizma u Norveškoj. Roditelji su joj bili skromnih sredstava, obitelj velika (petero djece), poslali su je isprva u najbolju gimnaziju u gradu, ali obiteljski prihodi nisu dopuštali nastavak školovanja. Otac je zapao u financijske teškoće i morao proglasiti bankrot, napustio je Norvešku i sreću potražio u Novome svijetu, a Amalie je za samo nekoliko mjeseci nakon toga bila zaručena za kapetana Augusta Muellera, devet godina starijeg od sebe, potomka norveške situirane obitelji. Nakon vjenčanja otplovili su u Meksiko i u Zapadnu Indiju i Amalie je uživala u tim putovanjima, a tijekom duge plovidbe čitala je knjige o filozofiji i religiji, prozu, učila engleski, francuski i njemački jezik. Godine 1889. – nakon dva sina – rodila je kćer, u drugom braku, no ponovno su joj se vratili psihički problemi od kojih je patila nakon razvoda od prvog supruga, pa je pomoć potražila 1894. kod profesora Knuda Pontoppidana u kopenhaškoj gradskoj bolnici. Tog je puta došla u sukob s moćnim autoritetom koji je odlučio da je treba premjestiti u bolnicu St. Hans, u Roskildu, na neograničeno vrijeme. I tu se otvorio prostor za roman „Profesor Hieronimus“ u kojemu je prikazala odnos muškoga autoriteta, patrijarhalne moći prema ženskoj bespomoćnosti, kako Katherine Hanson kaže, „put prema slobodi je pod muškom kontrolom“. Njezini će je uvidi u njezino doba učiniti izrazito kontroverznom, ali isto tako će je učiniti omiljenom autoricom modernih feminističkih kritičarki. 1900. raspast će se i njezin drugi brak, život će uglavnom provoditi u psihijatrijskim bolnicama i umrijet će 1905. u Kopenhagenu.


45) Lemony Snicket
Gmazje gnijezdo
Bodoni, prijevod Ana Bukvić Pažin

Lemony Snicket pseudonim je američkog pisca i glazbenika Daniela Handlera koji se proslavio i obogatio dječjim serijalom „Niz nesretnih događaja“. Prvu od ukupno 13 knjiga objavio je 1999. godine, a serijal o nesretnim siročićima Baudelaire završio je 2006. godine. Prvih sedam knjiga od 2001. do 2008. bio je objavio Algoritam, uglavnom u prijevodu Dubravke Petrović. Bodoni, sestrinska izdavačka kuća Frakture, sad kreće ispočetka, s novim prijevodom koji potpisuje vrsna prevoditeljica Anda Bukvić Pažin. Djeca obožavaju ovaj crnohumorni, sarkastični i metafikcijski serijal u kojem tajanstveni Lemony Snicket – koji funkcionira i kao autor i kao pripovjedač – pripovijeda nesretnu sudbinu Violet, Klausa i Sunny Baudelaire. U prvoj knjizi, „Pogubnom početku“, djeca su ostala bez roditelja, koji su poginuli u požaru, i usvojio ih je dotad nepoznati rođak grof Olaf koji se zapravo želi domoći njihova bogatstva. Snicket odmah upozorava da je ovo nesretna priča i bolje je čitatelju raditi nešto drugo: tko želi čitati o ogavnom zlotvoru, kobnom požaru, zavjeri, ružnoj odjeći i hladnoj kaši za doručak? Pa… svi. „Gmazje gnijezdo“ druga je knjiga u serijalu.


46) Tanya Tagaq
Ledeni zub
Leykam, prijevod Maja Šoljan

Hladni Nunavut u dubokom Arktiku – ondje 1970-ih godina odrasta junakinja ovog romana. Ima prijatelje s kojima se upušta u pustolovine i roditelje koji je vole, ali njezino je odrastanje daleko od bezbrižnoga: u svijetu kojim vladaju sirova snaga leda i neba te dramatične mijene godišnjih doba, upoznaje i razornu moć alkohola, kao i nasilje od ruku onih kojima bi trebala vjerovati, a k tome je u dodiru sa svijetom duhova i onostranim silama jačim od čovjeka. A kad zatrudni, mora se nositi ne samo sa svim time, nego i novim opasnostima što ih donosi majčinstvo.


47) Toon Tellegen
Čežnja ježa
Fraktura, prijevod Josipa Dvoraček Užarević

Svi smo ponekad usamljeni. Čeznemo za drugima. Trebamo li tada pozvati naše prijatelje? Pokušati steći nova poznanstva? Prvi korak najteže je napraviti, a jež, povučen, stidljiv i plašljiv, s bodljama koje plaše mnoge, razumije to bolje od ikoga. U „Čežnji ježa“ nizozemski klasik, svjetski poznati autor i liječnik Toon Tellegen, pripovijeda kroz likove ježa i drugih životinja priče o nama samima – ljudima čiji su osjećaji često složeniji nego što pokazujemo. Samoća i usamljenost boljka su današnjeg vremena, i u toj nemoći često, baš poput ježa, ne znamo kako pomoći sami sebi. Put prema samoprihvaćanju nerijetko je pun sumnji i strahova. S mudrošću, humorom i lakoćom, Tellegen nas podsjeća da u svakoj poteškoći postoji prostor za rast, i da je najvažnije u životu biti iskren s vlastitim osjećajima.


48) Abraham Verghese
Obećanje vode
Znanje, prijevod Drago Štajduhar

Abraham Verghese je liječnik, i to aktivni, što znači da neumorno prima pacijente, a pored toga i predaje na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Stanford. Kad je uz sve to stigao napisati i nekoliko romana, redom bestselera koji su usto vrhunska književnost, potpuna mi je enigma. Tim više što ti romani nisu kratki. Verghese je hrvatskim čitateljima poznat otprije po romanu „Vrata suza“, egzotičnoj sagi o blizancima Marion i Shivi Stone, rođenima iz tajne veze indijske opatice i engleskog kirurga. Roman je upravo reizdan, vjerojatno zato što je na hrvatskom objavljen još jedan autorov bestseler, „Obećanje vode“. I ovdje je u pitanju indijska obiteljska saga, a prati Veliku Ammachi od trenutka kad se udala kao 12-godišnja djevojčica do duboke starosti i smrti. Verghese je jedan od onih, rekla bih, rođenih pripovjedača: ima taj divni talent da u nekoliko rečenica oživi na papiru junakinju ili junaka, a piše tako da je čitatelju sve zanimljivo, čak i ono što bi pomislio da ga nikad neće zanimati. „Obećanje vode“ vrti se oko obiteljskog prokletstva: u obitelji u koju se Ammachi uda u svakoj generaciji netko strada od vode, najčešće utapanjem.


49) Selby Wynn Schwartz
Poslije Sapfo
VBZ, prijevod Borivoj Radaković

Selby Wynn Schwartz doktorirala je komparativnu književnost na Kalifornijskom sveučilištu Berkeley, a njezin fikcionalni prvijenac “Poslije Sapfo” bio je u širem izboru nagrade Booker 2022. godine. U pitanju je inovativna proza, fragmentarno ispričana pripovijest o skupini žena – feministkinja, znanstvenica, umjetnica i spisateljica – koje su se od 1880-ih do 1920-ih borile za prava žena. Iako su te iznimne žene geografski raspršene od Londona, preko Francuske i Italije, do Grčke, i nisu nužno poznavale jedna drugu, zajedničko im je i što zastupaju “tribadizam, safizam, klitorizam”. Roman Wynn Schwartz istovremeno je silno poetičan i zastrašujuće trezven: dok neke od tih žena plešu u talijanskom vrtu Natalie Barney, uprizorujući momente iz Sapfina života, istodobno talijanski očevi – što im ne samo dopušta, nego i nalaže tadašnji zakon - svoje malodobne kćeri tjeraju u brak s njihovim silovateljima kako bi spasili obiteljsku čast. Za neke od tih iznimnih žena otprije znamo, poput Sare Bernhardt, Colette i Virginije Woolf, a neke – poput Line Poletti, Sibille Aleramo, Anne Kuliscioff, Laure Kieler i dr. – prvi put upoznajemo.


50) Rebecca Yarros
Oluja oniksa
Fokus komunikacije, prijevod Anja Franjić

Treći dio petodijelnog serijala Empyrean, „Oluja oniksa“, najprodavaniji je roman za odrasle u dvadeset godina: u prvih tjedan dana od objave 21. siječnja prodan je u 2,7 milijuna primjeraka! Istodobno, Rebecca Yarros zauzela je prva tri mjesta na New York Timesovoj listi bestselera u tvrdom izdanju. Prva dva dijela, „Četvrto krilo“ i „Željezni plamen“, u Hrvatskoj je također objavila izdavačka kuća Fokus. Serijal se ubraja u „romtastiku“, novi žanr koji kombinira fantastiku i ljubić s eksplicitnim prizorima seksa. Priča Rebecce Yarros zbiva se u kraljevstvu Navarre gdje postoji vojno učilište Basgiath koje povezuje zmajeve, magiju i odabrane jahače. „Oluja oniksa“ najslabija je od dosad objavljenih knjiga – priča se dosadno zakomplicirala, Violet i Xaden nisu osobito seksi, a čitatelji nisu dobili potrebne odgovore iz drugog dijela. Yarros se očito umorila, što nije za predbaciti: u dvije godine napisala je tri romana, skoro 2000 stranica i prodala 12 milijuna knjiga. To bi bio izazovan uspjeh i za iskusnu autoricu, a kamoli za kronično bolesnu majku šestero djece koja je gotovo odustala od pisanja.



DOMAĆA BELETRISTIKA I PUBLICISTIKA


1) Staša Aras
Suhozid
Hena com

Nakon Perišićeva „Broda za Issu“, Staša Aras ponovno, doduše ne imenujući ga, vraća prozni fokus na Vis, taj najzapadniji veliki otok srednjodalmatinskog arhipelaga, otvarajući zanimljivu, potencijalno kontroverznu i književno zapravo još neispisanu priču iz njegove povijesti – onu u vrijeme Drugog svjetskog rata. Drugi roman Staše Aras čehovljanske je atmosfere: ugođaj je bitniji od fabule, unutarnja dinamika važnija od dramskih sukoba, a šutnja nerijetko važnija od riječi. „Suhozid“ je motivski – slijedimo li analogiju – kombinacija „Tri sestre“ i „Višnjika“, s tom razlikom što su glavne junakinje dvije sestre i dvije im pripadajuće „ratne useljenice“, pa imamo kvartet, a povremeno i kvintet žena, a svjedočimo materijalnom propadanju otočkih plemenitašica i nadiranju nove, partizanske i radničke klase. Iako žene žive u neimaštini, fokus romana nije na tegobnom ratnu životu – gladi i smrtima, nego na raskoraku vanjskog i unutarnjeg, stvarnog i intimnog osjećaja vremena. Staša Aras bilježi „propadanje pozlate“, „ono što osjećam je da kad čovjeku oduzmeš vanjsko, on počinje bujati iznutra. A to se ne može kontrolirati. Mi smo narod golemih iznutrica.“


2) Aida Bagić
#otvoreniprozor
Mala zvona

Zbirka kratkih tekstova nazvana “#otvoreniprozor” izvanredan je primjer toga kako i na društvenim mrežama može nastajati kvalitetna i originalna književnost. Autorica Aida Bagić tijekom godinu dana pisala je jutarnje bilješke promatrajući prozor u svojoj spavaćoj sobi te ih objavljivala na društvenim mrežama, s pratećim fotografijama. Taj pothvat dobio je naziv #otvoreniprozor, a rezultirao je raznolikim tekstovima – proznim i pjesničkim fragmentima, komentarima dnevnih događaja, zapisima o snovima i sjećanjima, igrama riječi i skicama bajki. Često meditativni, ponekad činjenični ili pak zaigrani, odaju da im je autorica vješta književnica s iskustvom pisanja poezije. Objedinjeni u ovoj knjizi, ti zapisi pokazuju kako jedan svakodnevni predmet može potaknuti imaginaciju, refleksiju, introspekciju. Nastajući pred prozorom koji se otvara prema vanjskim krajolicima, oni ocrtavaju autoričin misaoni i osjećajni svijet kao jedinstven i zanimljiv unutarnji krajolik.


3) Krešimir Bagić
Stilistika reklame
Naklada Ljevak

Autor je temu vrlo pomno istražio: prikupio je i analizirao impozantan korpus primjera, posegnuo za golemim brojem bibliografskih izvora iz najrazličitijih područja (od marketinga, mediologije, kognitivne znanosti, ekonomije, digitalnih studija, psihologije, neuroznanosti, pa sve do teorije kulture), a sve kako bi o reklamnom diskursu progovorio sustavno, upućeno i temeljito i kako bi ga prikazao iz različitih perspektiva. Knjiga nas tako prvo uvodi u povijest reklame i skicira njezin razvoj od antike do danas, potom se posvećuje figurativnosti reklamnih slogana koja se temelji na postupcima ponavljanja, tropološkoj antropomorfizaciji i paradoksu, slijedi vrlo zanimljivo poglavlje o reklamnoj retorici u vrijeme pandemije, poglavlje o artističnosti reklame i njezinoj vezi s književnošću i drugim umjetnostima, te poglavlje koje bi se moglo nazvati metodološkim, a u kojem se propituje priroda reklamne komunikacije (reklama kao stil, žanr i diskurs) te se kritički prikazuju njezina dosadašnja istraživanja i njezino mjesto u stilističkoj literaturi. Posljednje je poglavlje posve iznimno. Ono donosi svojevrsnu studiju slučaja u kojoj se stilistički analizira kako turistički slogani i kampanje koriste prepoznatljive mediteranske motive i prizore te tako kreiraju specifičnu imagologiju Mediterana.


4) Ivana Bodrožić
Fikcija
Fraktura

„Fikcija“, knjiga priča dubinski povezanih finom pripovjedačkom armaturom, donosi šesnaest istina o ženama koje ostvaruju svoje pobjede i poraze u svakodnevici, ujedno pokušavajući odgovoriti na središnje pitanje književnosti: što je to fikcija u koju vjerujemo, a što stvarnost koja nas oblikuje i lomi? U tom procijepu nastaju priče istinitije od stvarnosti, kada su junakinje same u autu, kada odgajaju djecu, zabrinute zbog klimatskog kolapsa, tjeskobne u anonimnosti virtualnog svijeta, kada plešu na šipci, čekaju trenutak zadovoljstva, preotimaju jezik i područje seksualnosti, razmišljaju o starosti ili tračaju kolegice. S mnogo humora i bez patetike, slojevito i snažno Ivana Bodrožić u „Fikciji“ ispisuje složeni mozaik ženskog iskustva.


5) Šimun Cimerman
Bitka na Sutjesci: Pakao u raju
Jesenski i Turk

Mala skupina gerilaca uspjela se organizirati i uspješno suprotstaviti tada najmoćnijoj vojsci svijeta. Kako je tek jedan odred u pet godina ratovanja izrastao u vojsku od 800.000 ljudi i postao jedini pokret otpora na europskom tlu koji je vlastitim snagama porazio i izbacio naciste i njihove saveznike sa svojeg prostora? Oslanjajući se na povijesne činjenice, autentične dokumente i svjedočanstva sudionika, autor stvara živopisnu sliku ratne stvarnosti i hrabrosti onih koji su je proživjeli. Uz knjigu čitatelj dobiva i prilog – terensku kartu Bitke na Sutjesci s više od tri tisuće kilometara ucrtanih cesta, putova i staza koje postoje i danas, a kojima su se kretale Sile Osovine i partizanske snage. Uz kartu je dostupan i GPS log svih ucrtanih putova koji se mogu prolaziti motornim i terenskim vozilima, biciklima ili pješice.


6) Saša Drach
Do posljednjeg zbora: Vladimir Kranjčević – život i djelo
Sandorf

Iscrpna biografija dirigenta Vladimira Kranjčevića (1936.-2020.) nastajala je pet godina. Temelji se na nizu dugih razgovora s maestrom u njegovu domu i pomnom istraživanju maestrova života, vremena i djela. Knjige, novinski članci, televizijske i radijske emisije, arhivi i brojni susreti s njegovim učenicima, studentima, kolegama muzičarima i prijateljima, sve su to bili izvori, kako se to u nakladničkom svijetu danas naziva, za definitivnu biografiju jednog glazbenika. Nije ovo, međutim, tek vješto i detaljno napisana saga o dugom i raznovrsnom Kranjčevićevom djelovanju, pa stoga zanimljiva prije svega onima koji su ga poznavali ili su naprosto ljubitelji glazbe. Naime, da bi se Kranjčevića razumjelo, valjalo je nešto reći i o vremenu u kojem je on stvarao. Čuvajući se elitističkog pristupa, ova je opsežna knjiga dala ravnopravno mjesto lokalnim zaljubljenicima u glazbu i velikim zvijezdama vremena (kao što su Karajan i Ivo Pogorelić, Matačić i Milan Horvat, Ruža Pospiš Baldani i Dunja Vejzović, Melita Lorković i Oskar Danon), partijskim i stranačkim birokratima iz provincije i moćnim ljudima iz zemlje i svijeta (od Stepinca i pape Ivana Pavla II., španjolske kraljice Sofije i Grace Kelly, Kim Il-sunga i Tita do Franje Tuđmana i Ive Sanadera), a svoje su mjesto tu našli i glazbeni kritičari koji za maestra nisu uvijek imali razumijevanja.


7) Kristina Gavran
Potpis i druge priče
Disput

„Potpis i druge priče“ druga je zbirka kratkih priča Kristine Gavran. Nakon zbirke „Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu“, u kojoj je tematizirala putovanja u bliže i daleke krajeve, u ovoj knjizi autorica donosi priče o migraciji, ljubavi, smrti, nasilju u obitelji, licemjerju u društvu i politici. Iako su tematski i stilski različite, priče su povezane autoričinim interesom za poniranje u ljudsku nesavršenost, bijeg od samih sebe, pretvaranje da smo bolji nego što jesmo, ali i u sitne radosti koje donosimo jedni drugima. Pesimizam je pritom začinjen humorom, a optimizam se propituje kroz vješte obrate koji se događaju njezinim neobičnim likovima. Oni će nas kroz dvadeset i jednu priču zateći svojim pogledom na svijet, ali i u toj različitosti pronaći ćemo djelić sebe.


8) Željka Godeč
Većeslav Holjevac
Profil

Najslavniji zagrebački gradonačelnik Većeslav Holjevac (1917. – 1970.) živio je kratko, a ostavio je iza sebe vrijedne, neuklonjive tragove. Njegov duhovni, stvaralački i materijalni etos utisnut je i danas gotovo na svakom uglu Zagreba, bez njega grad ne bi imao fizionomiju kakvu ima. Ispunio je svoje obećanje, izgradio je 25.718 stanova, cijeli jedan novi grad, gradsku vijećnicu, žičaru, brojne škole, fakultete, kulturne centre, kazališta, tvornice, bolnice, bazene, mostove, parkove, Palaču pravde… Iza tog partizanskog heroja i komandanta, koji je nakon rata ušao u politiku, ostale su gomile projekata, investicija, rekonstrukcija i modernizacije. Zagrebu je dao poziciju najjačeg industrijskog središta FNRJ-a. Na početku njegova gradonačelničkog mandata 1952. godine u zagrebačkoj industriji bilo je zaposleno oko 40.000, na kraju tog mandata 1962. godine oko 110.000 radnika. Zagreb je postao prvi grad u Hrvatskoj i Jugoslaviji po broju poduzeća i po industrijskoj proizvodnji, a po ekonomskom potencijalu uvrstio se među najvažnije zemlje jugoistočne Europe. Gospodarski razvoj Zagreba pod njegovom vlašću znatno je utjecao na povećanje broja stanovnika, koji je s oko 360.0000 nabujao na približno 460.000. Gurao je i izveo pothvate čiji je značaj mjerljiv s onima njegova sugrađanina Milana Lenucija, također rođenog Karlovčanina, koji je uz podršku gradonačelnika Adolfa Mošinskyog postavio temelje urbanog Zagreba i Zagrebu dao „Zelenu potkovu”. Uz njih dvojicu, ali i Milana Amruša i Vjekoslava Heinzela, Holjevac je zauzeo mjesto među najboljim gradonačelnicima koje je Zagreb imao. Ova knjiga to u detalje dokazuje.


9) Nataša Govedić
Pohvala odriješenim rukama (Naklada Ljevak)
Knjiga prve pomoći (MeandarMedia)

Desetljećima se u Hrvatskoj zaziva reforma obrazovanja, upozorava kako se potiskuju humanističke znanosti u korist STEM-a, objavljuju zabrinjavajuće statistike o padu zanimanja za čitanje (knjiga), osobito među mladima. Istodobno, mnoga se djeca boje škole, ne vole učiti i strahuju od ocjena. U praksi je malo konkretnih prijedloga i pametnih rješenja, pa nova knjiga teoretičarke, spisateljice, kritičarke i aktivistice Nataše Govedić dolazi kao osvježenje. Govedić je doktorica književnosti i teatrologije, zaposlena je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, objavljuje poeziju, prozu i znanstvene knjige iz područja humanistike. Vodila je brojne čitateljske radionice za djecu i mlade raznih uzrasta, a dio tog bogatog i korisnog iskustva pretočila je u knjigu "Pohvala odriješenim rukama: odvažna čitanja i kritičke pedagogije" koju je nedavno objavila Naklada Ljevak.

Uz njezinu znanstvenu knjigu preporučujemo i njezinu novu, treću po redu zbirku poezije „Knjiga prve pomoći“ koja bi se poetički mogla odrediti kao poetska dijaristika, a tematski je posvećena odmoru. Od čega nam treba odmor? Jednostavno bi bilo reći od kapitalizma, koji je u hrvatskoj inačici najčešće surovo izrabljivanje, no pjesnikinja je u „Knjizi prve pomoći“ usmjerenija na složenije, pa i manipulativnije vrste umora: očekivanja, perfekcionizme i samonametnuta robovanja. Autorica stoga zaziva (rajski) vrt – rajski u smislu da je u njemu dopušten odmor; no čitala sam ga kao onaj Epikurov, Vrt, filozofsku školu u kojoj su se mogle obrazovati i žene, gdje se prakticirala hedonistička etika – uvjerenje da se dobro može izjednačiti s ugodom. Kumkvat, kojem se autorica stalno motivski vraća, u tom smislu funkcionira kao alternativno stablo jabuke u alternativnom Raju: umjesto uskogrudne religije nudi se filozofija, umjesto antropomorfiziranog boga tu je duša, mačka je zamijenila zmiju, a drvo razdora, jabuka, pretvoreno je u stabalce agruma koje nije podložno napadu nikakvih bolesti ni štetnika.


10) Tatjana Gromača
Osvajanje čitalačkog prostora
Sandorf

U knjizi eseja i osvrta Tatjana Gromača piše o piscima kao što su Esterházy, Kristof, Döblin, Gide, Malraux, Platonov, Broch, Babelj, Calvino, Joyce, Genet, Conrad, Yourcenar, Kiš, Handke, Musil, Walser, Aleksijevič, Beckett, V. Woolf, Nabokov, Gombrowicz, Faulkner, Mishima... Piše o piscima moderne i našim suvremenicima, o danas vrlo čitanim knjigama, ali i o onima koji su zanemareni, gotovo zaboravljeni (poput A. Gidea), a bilo bi dobro ponovo ih pročitati. Baš kao i Camusove knjige, koje u sebi imaju i polemički naboj, pa kada je njegova „Kuga“ u pitanju, ona svaki put biva nanovo aktualizirana (tako je u doba pandemije korone bila jedna od najčešće spominjanih knjiga). Kada dobar pisac čita druge pisce u tome bude posebne brige, i posebno lijepog razumijevanja drugih pisaca. Tatjana Gromača svojim pisanjem čuva vrijednosti. Ona zna da umjetnost obavezuje, zahtijeva našu pažnju i misaonu odgovornost u prosuđivanju umjetničkog djela, napominje u predgovoru Predrag Finci.


11) Dario Harjaček
Stotinu godina
Naklada OceanMore

Novi roman Darija Harjačeka priča je o životu zagrebačke četvrti Trešnjevke i njezinih stanovnika tijekom stotinu godina njezina postojanja. U ovom panoramskom prikazu susreću se akademski slikari i razni probisvijeti, seksualne radnice i svećenici, muktaši i lihvari i egzilanti povratnici, zlostavljači i žrtve, pustolovi i pijanci koji svojim isprepletenim pričama kroje raskošnu tapiseriju života jedne četvrti od njezina nastanka u blatu Zagreba sve do današnjih dana.


12) Aleksandar Hemon
Bogolov
VBZ

U svakom vrhunskom proznom piscu čuči pjesnik. U slučaju Aleksandra Hemona, čiji su se romani, kratke priče i eseji već upisali u kanon suvremene beletristike, taj nam se nepokretni pokretač sada i izravno obraća, debitantskom knjigom pjesama koja se ovim izdanjem i premijerno pojavljuje. Hemonovi melodični stihovi, isporučeni u rominjajućoj ritmičkoj kadenci, stapaju se u pjesme čije je pogonsko gorivo često također priča – kakva odavno načuta anegdota, vremenom načeto sjećanje ili suvremena gradska veduta – no koje se na događajno ne može svesti, pa ni kada se ono prebaci na unutarnji puls lirskog protagonista. Njezin pravi junak je atmosfera, šuškanje LP ploče pjesničkog jezika, sfumato više ili manje usputnih prizora s ulica njegovih gradova;  američkih avenija, kaldrme nekog nestalog Sarajeva, ili pandemijskog, pustog Berlina – koji je njezina pozornica i metafora – kao i svi oni zajednički ali uvijek jedinstveni, mali vatrometi velikih knjiga, filmova, muzike. Ova je knjiga zaokupljena izostankom, ništavilom kao naličjem „svega”, a o svemu i ničemu progovara neočekivano toplom, zaigranom melankolijom.


13) Ana Jurišić
Harikla
MeandarMedia

Prva zbirka poezije Ane Jurišić koja je diplomirala filozofiju i komparativnu književnost a radila u medijima, nevladinom sektoru i obrazovnom sustavu, netipična je za poeziju jer nam – gotovo niotkuda – donosi dovršenu pjesnikinju. U „Harikli“ nema nezgrapnog stiha, neusklađenog metra niti potrošene metafore; sve je „novo“ i, čini se, proživljeno. Pred nama je pjesnikinja koja je duševno narasla, a da nitko od nas, čitatelja, tome nije svjedočio. Harikla je najveće poznato tijelo u skupini kentaura, nebeskih tijela koja su po svojim svojstvima između planetoida i kometa, jedina s dva prstena, ali i nimfa, Apolonova kći, nositeljica iscjeljujuće moći. Ana Jurišić piše o kćerima koje „rastu kao crni kristali tišine“, o patnji kao „nevidljivom radu, bogatoj sjetvi“, o strahu kao „kristalnom kosturu tijela“, nenamjernoj ljepoti, bezglasnoj nježnosti i tome da se nema zašto bježati, čak ni dok se leži, a zima polagano briše sjećanja. Duboka, dirljiva i iskonska poezija. Želimo još stihova što nam protresaju kosti.


14) Mate Kapović
Jezični savjetnik za 21. stoljeće
Sandorf

Zanima vas kako znati gdje se piše č, a gdje ć i zašto s tim mnogi imaju poteškoćâ? Interesira li vas odakle problemi s pisanjem ije i je i ima li tu pomoći? Može li se pozdravljati i bog! i bok! i koje je porijeklo tih pozdrava? Jesu li pala oba ili obadva? Mogu li majice biti na kockice i mogu li se u školi pisati zadaćnice? Jesu li u pravu oni koji tvrde da ne postoji burek sa sirom? Kako govore hrvatski političari, sportaši i pjevači? (U knjizi se u cameo-ulogama kao ilustracija određenih jezičnih pojava javljaju npr. Oliver Dragojević, Goran Ivanišević, Kolinda Grabar Kitarović, Zoran Milanović, Andrej Plenković, Davor Šuker, Dražen Turina Šajeta i Alen Vitasović.) Ugrožavaju li engleske riječi hrvatski? Što to uopće znači „pravilno“ u jeziku? Ova knjiga vam daje odgovore na ova i slična popularna pitanja o jeziku na suvremen i znanstveno utemeljen način, s brojnim primjerima, opisom stvarnoga jezika u Hrvatskoj i referencama na domaću pop-kulturu.


15) Senko Karuza
Hrabro srce
Mozaik knjiga

Slikovnica „Hrabro srce“ proslavljenog otočanina Senka Karuze – koju je ilustrirala Irena Jukić Pranjić – donosi tople i duhovite pjesme koje kroz igru riječi i predivne ilustracije djecu uče o vrijednostima, odrastanju i hrabrosti. Ova jedinstvena zbirka poezije za djecu, ispunjena mudrostima i šaljivim pričama iz života, savršen je prvi korak u svijet književnosti za najmlađe čitatelje.


16) Olja Knežević
Strada fortunata
Hena com

Nakon što je 2019. godine osvojila VBZ-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman za knjigu „Katarina, Velika i Mala“, crnogorska književnica s, donedavno, zagrebačkom adresom ovih se dana ovjenčala i tportalovom nagradom za najbolji roman za „Stradu fortunatu“. Naslovnica romana mogla bi vas zavarati, sugerirajući roman ceste ili ljubavnu priču, no „Strada fortunata“ zapravo je ženska povijest jednog mučnog braka i potraga glavne junakinje za slobodom (pisanja). Olja Knežević najbolja je upravo u dionicama u kojima opisuje buđenje književne svijesti – njezina junakinja Megi u Londonu upisuje studij kreativnog pisanja i u grupi raznolikih pisaca prvi put pronalazi – identitet. Knežević zavodi i čulnim opisima Crne Gore i njezinih stanovnika.


17) Vesna Krmpotić
Izgubljeni biser, nađeni biser, biser
Planetopija

U prvoj posthumnoj knjizi Vesne Krmpotić – svojevrsnoj autobiografskoj antologiji – pred nama se otvara intiman portret umjetnice, satkan od promišljanja, sjećanja, poezije i uvida duboko ukorijenjenih u njezin raskošan opus, istodobno razveden i raznolik, prepoznatljiv i jedinstven. Prozna knjiga puna poezije s lakoćom spaja svakodnevno s onim uzvišenim, slika osjećaje i misli jezikom koji srce prepoznaje. Vesna Krmpotić vodi čitatelja nježnim, ali odlučnim korakom – od prizora svakodnevice do trenutaka duhovne ekstaze i samospoznaje. Ova trilogijska biserna ekstaza, simbolički odražava zrenje svijesti, gdje vanjski svijet postaje ogledalo unutarnjih istina. Pogovor je napisao Zdravko Zima – književni kritičar, esejist i dugogodišnji Vesnin prijatelj – dok knjigu zaokružuje autoričina ranija kronologija života, kao dodatni čin njezine duhovne i književne ostavštine.


18) Dejan Kršić, Marko Golub
Opremio: Mihajlo Arsovski – tipografija & dizajn novina, časopisa, knjiga, publikacija & td. 1960/2020.
Hrvatsko dizajnersko društvo

Knjiga pokriva gotovo šezdeset godina Arsova rada, primarno njegovu tipografiju i dizajn novina, časopisa, knjiga i publikacija. Proizišla je iz istoimene izložbe održane 2019. godine u Hrvatskom dizajnerskom društvu, no proširena je i nadopunjena u divot-izdanje kakvom rijetko svjedočimo: više od tristo stranica tiskano je na kvalitetnom papiru, višebojnim tiskom, desetak suradnika i institucija pomagalo je u pronalasku, identificiranju i prikupljanju arhivskih materijala, umetnute su brojne izjave i cjeloviti tekstovi Arsovih suvremenika. Uz bogat fotografski materijal, zanimljive fusnote i štiklece, ova se monografija može razgledavati i čitati danima, gotovo interaktivno. Za desetak ili dvadesetak godina bit će ovo bibliofilsko izdanje, daleko rjeđe i skuplje od današnjih subvencioniranih 25 eura.


19) Sanja Lovrenčić
Žrtvovanje čarolije
Mala zvona

Eseji sabrani u ovoj knjizi otkrivaju izvorišta i meandre višegodišnje potrage Sanje Lovrenčić za autentičnim likom Ivane Brlić Mažuranić. Iz vlastite „prakse svijeta” – koja integrira iskustva književnice, prevoditeljice, urednice i nakladnice – Sanja Lovrenčić pripovijeda kako su je Ivanine dopisnice ocu potakle da napiše biografski roman „U potrazi za Ivanom“, kako su je čitateljske reakcije potom navele da objavi Ivanin djevojački dnevnik „Dobro jutro, svijete!“, a studija „Luđakinja na tavanu“ Sandre Gilbert i Suzane Gubar ohrabrila da svoja istraživanja oblikuje u predavanja na kojima se temelji ova knjiga. Objašnjavajući palimpsestni karakter ženskog pisanja, trajnu napetost između intimne nelagode i javnih alibija za pisanje, autorica ne konstruira neku „svoju Ivanu”, nego iščitava „Ivaninu Ivanu” – od feminističkog ključa kojim otključava „Priče iz davnine“, preko komparativnog portreta Gite i „umjetnice u mladosti” iz Ivaninog dnevnika, do potpunog raščaravanja književnih i privatnih svjetova… (Lidija Dujić)


20) Franjo Nagulov
Krvava knjiga
Durieux

Nova zbirka poezije Franje Nagulova mračan je zapis o propadanju jednoga društva. Pjesme joj se mogu čitati zasebno ili kao jedna dugačka pjesma, spjev o simboličkoj majci čije dijete zbog društvenih okolnosti nema nikakve izglede za dostojanstven život. Nagulov stvara čitav imaginarij majčinskih identiteta koje puni raznim značenjima, zadaćama i očekivanjima koja smo navikli vezati uz pojam majke, čija je okolina takva da sinu govori neka bježi iz nje jer je ona „logor“. Vodeći nas kroz košmarni krajolik današnjeg vremena, pjesnik daje pesimističnu dijagnozu društva: ono je načeto raznim bolestima, a na njegovu se oporavku još ne radi. Za ovu knjigu autor je nagrađen godišnjom nagradom za književnost „Vladimir Nazor“ koju dodjeljuje Republika Hrvatska.


21) Tihomir Ponoš
Kaj je bilo
Fraktura

Ako vam je publicist i novinar Tihomir Ponoš prijatelj na Facebooku, onda znate kaj je bilo. Pod tim je nazivom, naime, godinu dana pisao alternativnu povijest svijeta. Knjiga „Kaj je bilo“ svojevrsni je povijesni leksikon: njezina je arhitektura kalendar, a sadržaj čine povijesni događaji koji su se zbili svakog pojedinog dana u godini. No Ponoš se ne bavi poviješću koja se uvriježeno smatra velikom i važnom. U knjizi se ne sukobljavaju vojske, ne pregovaraju političari i diplomati, ne pomiču se državne granice, u njoj nema prevrata, državnih udara, revolucija ni parlamentarnih rasprava. „Kaj je bilo“ otkriva  kako je nastao plišani medvjedić, kako je unaprijeđena proizvodnja šampanjca i pamuka, govori o otkriću penicilina, streptomicina i inzulina, o prvoj transplantaciji, nastanku margarina, slavljenu Božića, zaboravljenim požarima i poplavama, o izumu bakelita, pisaćeg stroja i vješalice, o ženskom nogometu, društvenoj važnosti sporta, ali zadire i u ono što se uobičajeno smatra „velikom“ poviješću kada se posvećuje emancipaciji žena, crnaca i homoseksualaca.


22) Petra Prtajin
Samo jedna od
Naklada Ljevak

Među urbanim tinejdžerima nema surovijeg stanja od izolacije. Ponekad je jedino rješenje bijeg – od njih, od sebe. Odbačena, Pia se ipak ne može pomiriti sa samoćom. Pokuša slijediti stado, ali svaki put biva otjerana. Podsmijesi, zlostavljanje, javno i virtualno izvrgavanje ruglu. Saznaje da nevidljivost i izolacija nipošto nisu najgore što se čovjeku može dogoditi. Svoju bol odluči gutati daleko od svih, razoružana i ismijana. Roman „Samo jedna od“, koji je autorica započela pisati već u srednjoj školi 2019., izravno i nemilosrdno prikazuje generaciju koja ne vjeruje u laži onih prethodnih jer ostale su im tek ušminkane ruševine, svijet bez temelja u kojem samo valja letjeti što više, odagnati pomisao na pad, željeti sve i sada jer sutra je tako daleko. Međutim, one koji steknu moć novim pripadanjem, čeka grubo prizemljenje kada shvate koliko riječi pripadanje i propadanje – zvuče nevjerojatno slično, zapisao je urednik knjige Kristian Novak.


23) Ana Rajković Pejić
Plave kute ide na moru
Durieux

„Plave kute idu na more“ jedinstvena je knjiga u našoj historiografiji pa je zbog toga važan doprinos povijesti radništva koja kod nas već desetljećima ne postoji niti se itko sustavno bavi tim važnim segmentom modernizacije društva, životima milijuna koji su bili tvornički radnici i izvukli zemlju iz agrarne u (polu)industrijaliziranu. U zemlji bez industrije, koja je gotovo isključivo orijentirana na turizam, ovo je knjiga koja pokazuje današnjim generacijama kako su njihovi preci često prvi put počinjali putovati, kako su se oni koji su zarađivali malo mogli prvi put uputiti na more, otići na odmor, kako su oni koji si to financijski nisu mogli priuštiti ili nisu imali poticaja odlazili na izložbe ili koncerte. Osim povjesničarima, knjiga je važno vrelo informacija onima koji žele saznati kako se nekada živjelo i koji žele razumjeti zašto su nekada skromni radnici, majstori, čistačice imali živopisna sjećanja na more, neke krajeve, kompozicije ili pjevanje u zboru. (Tvrtko Jakovina)


24) Evelina Rudan
Polje, slama, žudnja
Fraktura

„Polje, slama, žudnja“ bomba je u jeziku; ona je neočekivano razigrana ali emotivna, gusta ali prohodna, nepredvidivo meandrira u mnogim smjerovima, od književnog polja i filozofije do malih čuda svakodnevnog, i što je najvažnije – glasno poziva čitateljice i čitatelje na dijalog. Evelina Rudan neopterećeno razgovara s kanonom, književnim teorijama, tipovima ljubavnog diskursa, pokušavajući uspostaviti novo, slobodnije mjesto u povijesti pisanog svijeta. Lirska junakinja Eveline Rudan žudi, ali uspješno izbjegava predviđene granice ženske lirske žudnje, preosmišljava ih i opstruira, gradi iznova u igri i ironiji (samoironiji), a da istodobno uspijeva oblikovati jak zanos.


25) Gabrijela Rukelj Kraškovič
U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća
Naklada OceanMore

Rijetko se kad u književnosti ovako iznenada i potpuno neočekivano pojavi glas toliko originalan, začudno nesputan i važan da je potrebno zastati i čuti što nam govori, piše Tomislav Zajec. Točno je takav glas Gabrijele Rukelj Kraškovič, koja je izronila iz prostora duboko proživljena životna iskustva kako bi u svojim proznim zapisima autentičnim i potresnim pripovijedanjem donijela potpuno novu definiciju obitelji. Dok progovara o ljubavi, opsesijama i strastima, svim vrstama zanemarivanja, obiteljskom nasljeđu te bolestima i na koncu – o cvijeću, Rukelj Kraškovič istovremeno ispisuje potresnu elegiju i glasnu proslavu života.


26) Bekim Sejranović
Chinook
VBZ

U povodu pete obljetnice smrti Bekima Sejranovića, 26. svibnja objavljen je njegov nezavršeni roman „Chinook“, a u knjigu su uvrštene i dvije zadnje priče koje je Sejranović napisao „Miss Misery na otoku Susku“ i „Sto trideset sati bez sna“, koje pripadaju svijetu tog romana i funkcioniraju kao kraj okvirne priče romana, te Bekimov plan cijelog romana. Knjiga je opremljena i opsežnim uredničkim tekstom Drage Glamuzine o tome kako je roman nastajao te ingenioznim pogovorom cijelom opusu Bekima Sejranovića koji je napisao Pablo Srdanović. Bekimovog junaka, poznatog iz svih njegovih romana, na početku zatičemo u Americi gdje promovira svoj roman objavljen na engleskom. Godina je 2016. i u tijeku su zadnji dani predsjedničke kampanje. Dok u hotelskoj sobi, noć uoči povratka u Europu, čeka razultate izbora na kojima će pobijediti Donald Trump, naš junak želi popušiti svu travu koju je dobio od prijatelja, jer ne može je ponijeti sa sobom, i lista staru bilježnicu koju mu je na jednoj promociji dao jedan starac. U toj bilježnici je dnevnička priča trapera iz Bosne koji je sredinom devetnestog stoljeća živio s Indijancima…


27) Ivan Šibl
Iz ilegalnog Zagreba
MB Books

Bez patetike i bez dociranja, istodobno moćni, potresni, mladenački iskreni i duhoviti memoarski zapisi Ivana Šibla „Iz ilegalnog Zagreba, 1941. – 1942.“ svjedočanstvo su vremena u kojem su ljudi bili prisiljeni izabrati strane. Poput mnogih mladića i djevojaka u okupiranoj Europi, onih u Zagrebu, Parizu, Pragu, Varšavi…, Šibl je odabrao stranu koja se usprotivila nacističkom i ustaškom teroru. I nakon više od pola stoljeća otkako su prvi put objavljeni, ovi memoarski zapisi ostaju vrhunsko djelo ratne proze, nužno i vrijedno otimanja zaboravu.


28) Kristina Štrkalj Despot
Metafora: Dekodiranje jezika imaginacije
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Knjiga je rezultat više od petnaest godina kontinuiranoga istraživanja metafore – jedne od najsloženijih i najfascinantnijih pojava u ljudskome jeziku i spoznajnome sustavu. „Metafora“ nudi obuhvatan i suvremen pogled na metaforu kao kognitivni i jezični fenomen koji oblikuje naše razumijevanje svijeta, utječe na način na koji mislimo, donosimo odluke i komuniciramo, često i nesvjesno. Metafora se u knjizi ne prikazuje samo kao stilsko sredstvo nego kao temeljna sastavnica ljudske konceptualizacije i osnova mnogih mentalnih procesa. Autorica pokazuje kako metafora ne prožima samo poeziju i književnost nego i znanstveni, politički, medijski i svakodnevni govor – unoseći u sve te registre elemente igre, imaginacije, pa i obmane. U knjizi se tako razotkriva njezina sposobnost da istodobno bude i sredstvo kreativnosti i sredstvo manipulacije, da povezuje apstraktno i konkretno, poznato i nepoznato.


29) Nada Topić
Soba od papira
MeandarMedia

Poezija Nade Topić ne koketira, ne ulaguje se, ona svjedoči Jezik, ponajprije, i začudne sklopove koji nastaju iz krajnje jednostavnog rukovanja jezičnim materijalom. Njezine pjesme kao da stoje na razmeđi svjetova, ovog koji poznajemo (jer su ipak realistične), i nekog nepoznatog, koji nastaje kombiniranjem tih realitetnih fragmenata. Pjesma kao da skuplja naplavine, kao da lovi ribe-riječi, kao da ne zna za drugi osim tog najsamozatajnijeg puta kreacije. Minimaliziranje udjela „kreatora“ možda je također neki oblik poštenja, skromnosti, pa i poništavanja jake autorske svijesti, koja se na trenutke svodi na majstora kolaža. Ukupno, u pjesništvu Nade Topić prevladava dojam stalnog čuđenja nad fantastičnom stvarnošću, čije izlomljene djeliće samo treba postaviti na papir ili na ekran i ta razasuta stvarnost – osakaćena i obogaćena ujedno – postaje umjetničko djelo. (Irena Matijašević)


30) Anka Žagar
Ursule: žute minute svete Uršule
MeandarMedia

Anka Žagar, jedna od najvažnijih i najboljih hrvatskih pjesnikinja, ne opterećuje se drugima: ne pristaje na limitiranje slobode vlastita poetskog jezika, naposljetku vlastita pisanja s kojim se suočava i hrve u bezvremenoj igri, na tragu prepoznatom u njezinim ranijim knjigama, ali i na stranputicama izazova teme, njezina vremena ali njezine aktualnosti. Polazeći od legende o Sv. Ursuli, Anka Žagar se legendom ne bavi nego u nju začitava aktualno, svoje vrijeme, tragove iz dubine prošlosti kojima se mijenjaju konteksti, ali ne i bitan sadržaj. Jezik njezine poezije suvereno nas razuvjerava u pokušaju prepoznavanja na temeljima iskustva čitanja njezinih ranijih knjiga, poput slapova na gorskim brzacima kojima bismo htjeli uhvatiti smjer, putanju, vodotok, a oni se strmoglavljuju uvijek novi i drugačiji, neuhvatljivi i neponovljivi. Tako se nekako odmotava i klupko Žagaričina jezika, riječi koje neprestano izmiču predvidivosti i pokušajima ukalupljivanja u neki standardan leksički, sintaktički slijed.



STRANA PUBLICISTIKA


1) Gillian Anderson
Želim
Znanje, prijevod Lidija Milenkov-Ečimović

Psihoterapeut Michael Bader svojedobno je objasnio da u utočištu erotskog uma pronalazimo psihološki siguran prostor da poništimo inhibicije i strahove. Naše nam seksualne fantazije – osim što služe zabavi i pojačavanju užitka – omogućuju da negiramo i poništimo ograničenja koja su nam nametnuli naša savjest, naša kultura i naša slika o samima sebi. Knjiga “Moj tajni vrt: ženske seksualne maštarije” Nancy Friday iz 1973. dokazala je da žene imaju jednako bogat i raznolik unutarnji erotski život kao i muškarci. Knjiga “Želim” njezina je moderna inačica: glumica Gillian Anderson u njoj je prikupila i kratkim tekstovima popratila 174 anonimna pisma žena iz cijeloga svijeta u kojima otkrivaju svoje seksualne fantazije. “Želim” se – poručuju i anonimne autorice i Anderson – može primjenjivati sasvim doslovno: čitati da bi se povećao vlastiti užitak; shvatite je kao švedski stol. Može se proučavati i fenomenološki – gdje smo bile prije pola stoljeća, a gdje smo danas. Mnogim će ženama, vjerujem, pomoći i da se oslobode inhibicija: prostor uma je prostor slobode, smijemo maštati o svemu.


2) Isaiah Berlin
Protiv struje
Mizantrop, prijevod Slavko Amulić

Kad se analitički filozofi uopće osvrnu na mislioce iz prošlosti, oni pokušavaju izvući “argumente” koje mogu izraziti terminima koje sami obično koriste. Njihova je pretpostavka da se filozofija ne može dogoditi dok idejama ne izniknu krila i ne pobjegnu iz tijela, poput duša u Platonovom „Fedru“. To nije bila Berlinova pretpostavka. Instinkt mu je govorio da o ideji kao ideji saznaš više kada znaš nešto o njezinu nastanku i razumiješ zašto je nekim ljudima bila privlačna i zbog čega ih je potaknula na djelovanje. Tada počinje pravo mišljenje. Iako je napisao dobro prihvaćene profile istaknutih osoba kao što su Machiavelli, Montesquieu i Marx, mnogo su ga više privlačili marginalni mislioci koje je mogao istaknuti i iskoristiti za postavljanje pitanja koja su ga zanimala. Imao je slabost prema autsajderima, osobito ako je u početku smatrao da su mu njihova stajališta neprihvatljiva. Nije bilo važno je li im pisanje ili obrazlaganje bilo ponekad nerazgovijetno ili neprozirno. Berlin je naučio da ga proučavanje, s filozofskom namjerom, drugorazrednih umova koji se bore s prvorazrednim problemima mogu naučiti više od prvorazrednih umova izgubljenih u grmlju.


3) Cat Bohannon
Eva
Naklada Ljevak, prijevod Damir Biličić

S dojmljivom znanstvenom upućenošću i korištenjem najsuvremenijih znanstvenih otkrića, znanstvenica Cat Bohannon u svojoj popularnoznanstvenoj knjizi „Eva“, podnaslovljenoj „Kako je žensko tijelo obilježilo 200 milijuna godina evolucije čovjeka“, pruža svježu i intrigantnu perspektivu na podrijetlo ljudske vrste. Pametan, duhovit i znanstveno potkrijepljen uvid u povijest ženskog tijela otkriva nam brojne, širem krugu dosad nepoznate činjenice pokazujući nam važnost biologije ženskog tijela za povijest razvoja ljudskog roda. Bohannon svojom knjigom, više od stoljeća i pol nakon Darwina, nudi odvažan korektiv evolucijske priče usredotočene na muški rod balansirajući između znanstvene strogosti i preciznosti te zabavnog i duhovitog stila pripovijedanja.


4) Joseph Campbell
Junak s tisuću lica
Mitopeja, prijevod Vladimir Cvetković Sever

U jednoj od najznačajnijih knjiga druge polovine 20. stoljeća, Joseph Campbell postulira postojanje jedinstvenog osnovnog mita (koji on zove monomit), zajedničkog svim kulturama širom svijeta, i u različitim periodima ljudske historije. „Namjera je ove knjige razotkriti dio istina koje su nam prerušene u likove iz religije i mitologije putem prikupljanja niza ne pretjerano teških primjera i dopuštanja da iskonsko značenje postane samo po sebi jasno. Stari su učitelji znali što govore. Kad jednom iznova naučimo čitati njihov simbolički jezik, trebat će nam samo dar antologa da čujemo njihov nauk. Ali prvo nam valja naučiti gramatiku simbola, a u našem dobu ne znam za bolji ključ ovoga otajstva od psihoanalize. U drugome koraku okupit će se izobilje mitova i predanja iz svih krajeva svijeta, te dopustiti da simboli samostalno progovore. Paralele će smjesta postati uočljive; a iz njih će se uobličiti golem i zadivljujuće jednoglasan iskaz temeljnih istina na kojima čovjekov život počiva cijelim trajanjem njegova tisućljetna obitavanja na ovome planetu.“


5) Pierre Charbonnier
Obilje i sloboda: ekološka povijest političkih ideja
AGM, prijevod Milena Ostojić

U obliku maestralnog filozofskog i povijesnog istraživanja, ova knjiga donosi dosad neispričanu priču: okolišnu povijest modernih političkih ideja. U potonjima ne nastoji pronaći zametke ekološke misli (kao što su drugi već činili), već pokazati da su sve ideje, bilo da se pozivaju na ekološki ideal ili ne, oblikovane određenim poimanjem odnosa prema zemlji i okolišu. Ključne političke kategorije modernosti utemeljene su na ideji poboljšanja prirode, na presudnoj pobjedi nad njezinom oskudnošću i ograničenošću pristupa Zemljinim resursima. Tako je i političko društvo slobodnih, jednakih i prosperitetnih pojedinaca, kako ga je modernost zamišljala, posebno s uzletom industrije koji je poistovjećen s napretkom, shvaćeno kao oslobođeno ograničenja prirodnog svijeta. No taj pakt između demokracije i rasta danas je doveden u pitanje klimatskim promjenama i poremećajima ekološke ravnoteže. Stoga nam predstoji osmisliti novi horizont ideala političke emancipacije, s obzirom na to da potonji više ne može počivati na obećanjima beskonačnog širenja industrijskog kapitalizma.


6) Józef Czapski
Na neljudskoj zemlji
Naklada OceanMore, prijevod Adrian Cvitanović

“No to nitko ne može shvatiti; morao bi se pojaviti genijalni pisac, promatrač. Novi Tolstoj ili novi Proust, ruski ili poljski, koji bi mogao opisati ono što se zbiva posvuda u Rusiji, svaki tren, sve ono što se nenadano otkriva u svakodnevnom životu; jedna neznatna kretnja, jedan nezaboravan pogled. Teški uvjeti i glad, sve je to manje važno u usporedbi s onim slamanjem čovjeka, s praznim pogledima ljudi među kojima gotovo nema osobe koja nije imala nekog od najbližih u logorima na sjeveru”, zapisuje Czapski u svoju bilježnicu, nesvjestan da je upravo on taj pisac, ili barem jedan od rijetkih.

“Na neljudskoj zemlji” mješavina je memoara, dnevnika i ratnog izvještaja, napisana kao najbolja književnost. Ne jednom, Czapski – katolik i pacifist – zdvaja nad pitanjem što je čovjek u neljudskosti kojom je okružen, pokušava se utješiti rečenicom Dostojevskog kako “život treba voljeti više nego njegov smisao”, ali “Poljska je za mene uvijek i prije svega predstavljala nekoliko pokojnih i živih lica” i kako oko njega umiru ljudi – a uvijek je najgore kad umiru djeca – svaki put iznova osvješćuje da ne osjeća strah od vlastite smrti; “smrt je strašna samo kad umiru drugi”. Czapski je bio uvjeren da sastavlja popis drugova, poljskih oficira i vojnika, zatočenih u nekom od sovjetskih logora u vrijeme Drugog svjetskog rata, a u zbilji je sastavljao prvi popis žrtava pokolja u Katinskoj šumi.


7) Norman Davies
Europa: Jedna povijest
Petrine knjige, prijevod Marin Popović

„Europa: Jedna povijest“ Normana Daviesa historiografsko je remek-djelo koje se proteže od ledenog do atomskog doba. Norman Davies bilježi sve – uspon i pad Rima, sveobuhvatne invazije Alarika i Atile, normanska osvajanja, papinske borbe za vlast, renesansu i reformaciju, Francusku revoluciju i Napoleonske ratove, uspon Europe u 19. stoljeću i njezinu pomrčinu u 20. stoljeću, te razvoj nakon dva razorna svjetska rata. Ovo je prva velika povijest Europe koja daje jednaku težinu i Istoku i Zapadu, i baca svjetlo na fascinantne manjinske zajednice, od heretika i gubavaca do Roma, Židova i muslimana. Daviesova Europa predstavlja najambiciozniju ikada zapisanu povijest kontinenta.


8) Donatella di Cesare
Domaći stranci – Filozofija migracije
DAF, prijevod Katarina Penđer

Ovdej se prvi put skicira „filozofija migracije“. Čak ni filozofija nije dosad migrantu priznavala pravo građanstva, tek ga je nedavno pripustila seb k sebi, ali zato da bi ga držala pod strogim nadzorom, spremna da mu u svakom trenu uruči nalog za izgon. Knjiga teži tomu da bude doprinos zahtjevu za „ius migrandi“ u vremenu u kojemu se ljudska prava urušavaju do te mjere da se legitimno zapitati je li već zapečaćen kraj gostoprimstva. Knjiga ne pronalazi takozvana rješenja – naprimjer „kako upravljati migracijskim tokovima“, prema kojim kriterijima „razlikovati izbjeglice i ekonomske migrante“, na koji ih način „integrirati“, već temeljno preispituje sva ta pitanja.


9) Witold Gombrowicz
Dnevnik 1953-1969.
Disput, prijevod Adrian Cvitanović

Aktivan duh, prijemljiv i nametljiv u isto vrijeme, oštrouman i dalekovidan, intelektualac i stvaralac, pisac i komentator svog djela, Gombrowicz s istančanim osjećajem i avangardnom domišljatošću bilježi niz fragmenata: umjetničkih, esejističkih, filozofskih, biografskih, memoarskih, niz stilskih eksperimenata i idejnih rasprava, u kojima se i s pomoću kojih opredjeljuje prema suvremenosti i prošlosti, prema svijetu i prema Poljskoj, prema svom i tuđem književnom stvaralaštvu, prema osnovnim idejnim i filozofskim strujanjima svog vremena, prema politici i kulturi, pisao je o Gombrowiczu polonist Zdravko Malić. Ovaj je „Dnevnik“ piščev životopis, ali to nije kao u njegovim romanima “mitologizirana”, nego je – “desakralizirana autobiografija”. U „Dnevniku“ Gombrowicz izravnije, javnije nego u svojim fabularnim tekstovima, razgolićuje sebe.


10) Thomas Meyer
Hannah Arendt
Naklada Ljevak, prijevod Andy Jelčić

„Arendt je takoreći operirala na otvorenom srcu povijesti“, kaže autor biografije o Hanni Arendt, prve u 40 godina, što dobro objašnjava njezine uspjehe i zablude. Meyer se u knjizi koja donosi novi arhivski materijal usredotočio na dva razdoblja: pariške godine (u kojima je radila na useljavanju djece i mladih u Izrael) i američki život (primarno na genezu „Izvora totalitarizma“). Biografija nije za široku publiku: zahtijeva predznanje, strpljivog čitatelja i visoku koncentraciju, ali je u pitanju kapitalno djelo. Autor Arendt istražuje i tumači u okviru njezina vremena, no suvremenom čitatelju bit će zanimljiva i Arendtičina podvojenost u vezi Izraela: načelno nije bila protiv osnivanja izraelske države, ali je upozoravala na opasnosti židovsko-imperijalističkih snova.


11) Martin Puchner
Pisani svijet / Kultura
Naklada Ljevak, prijevod Snježana Husić / Vedran Pavlić

Bili čitatelji ili ne, književnost je oblikovala naš svijet. Puchner to dokazuje pripovijedajući povijest književnosti od prvih pisara i temeljnih tekstova, preko Bude, Konfucija, Sokrata i Isusa koji su odbijali zapisivati svoja učenja, pojašnjava zašto se računa drugi izum tiskarskog stroja Johannesa Gutenberga, kako se Cervantes namučio sa stvarnim i književnim piratima, podsjeća nas kako je Benjamin Franklin zadužio novinarstvo… No tri žene u „Pisanom svijetu“ posebno oduševljavaju: Šeherezada koju su izmislili pisari; Ana Ahmatova koja je u strahu od Staljina prijateljicama čitala „Rekvijem“ dok ga nisu naučile napamet i čuvale u glavi 30 godina; i Murasaki Shikibu - japanska dvorska dama koja je prije tisuću godina izmislila roman. U „Kulturi“ pak nudi drugačiji, anacionalni pogled na kulturu – promatra je iz kuta utjecaja i preuzimanja, povremeno i nasilnih, osvajačkih, a ne iz pozicije s koje se najčešće na kulturu gleda – kao nacionalno vlasništvo (i identitet).


12) Gisèle Sapiro
Sociologija književnosti
MeandarMedia, prijevod Mirna Sindičić Sabljo

„Sociologija književnosti“ Gisèle Sapiro nudi uvod u znanstvenu disciplinu u snažnom zamahu, koja se u značajnoj mjeri oslanja na radove francuskoga sociologa Pierrea Bourdieua. Autorica u prvom poglavlju predstavlja povijest discipline i njezina teorijska uporišta, a potom zasebna poglavlja posvećuje pitanjima društvenih uvjeta proizvodnje književnih djela, sociologije književnih djela te sociologije recepcije. Ukazuje na interdisciplinarnu prirodu istraživanja koja se provode u okviru sociologije književnosti i koja se, osim na sociologiju i znanost o književnosti, oslanjaju na postkolonijalne studije, kulturalne studije, povijest knjige, rodne studije, studije medijā itd.


13) Ernst Strouhal
Četiri sestre
Leykam international, prijevod Andy Jelčić

Povezujući Karla Krausa i Eliasa Canettija, Ernst Strouhal pripovijeda veliku priču o jednoj bečkoj obitelji iz 20. stoljeća. Gerda, Friedl, Ilse i Susanne bile su kćeri Benedikta-Sohna i unuke Moriza Benedikta, poznatog izdavača moćnog lista Neue Freie Presse, protiv kojeg se borbeno zalagao Karl Kraus. U Benediktovu susjedstvu živio je Elias Canetti, koji nije skidao pogled s njegovih kćeri i s kojima se družio u salonu. Privilegiranom životu na kraj je stalo pripajanje Austrije Njemačkoj, no sestrama je uspio bijeg. Iako su bile raspršene na sve strane, ostale su povezane, unatoč emigraciji, ratu i poslijeratnom razdoblju. Ernst Strouhal piše o komadiću nepovratne kulture, čime daje glas svojoj majci i trima tetama.


14) Sue Stuart-Smith
Um kao brižno njegovan vrt
Planetopija, prijevod Jasna Mati

Vrtovi se sade od pamtivijeka, gradovi se ozelenjuju još od 4000. godine prije Krista: shema Uruka, jednog od najstarijih gradova na svijetu, pokazuje da su njegovu jednu trećinu zauzimali vrtovi ili parkovi. Nije to (samo) zbog estetike, biljke nam nasušno trebaju, a to dokazuje i nova knjiga koju je napisala britanska psihijatrica i psihoanalitičarka Sue Stuart-Smith. Istraživanje koje je proveo ekolog Richard Fuller u Brisbaneu u Australiji pokazalo je da bi bilo sedam posto manje slučajeva depresije i devet posto manje slučajeva visokog krvnog tlaka kad bi svaki stanovnik Brisbanea boravio u gradskom parku jednom tjedno. Drugi tim znanstvenika izračunao je pak da bi se razlike u mentalnom zdravlju koje su povezane s niskim primanjima mogle smanjiti za 40 posto kad bi bilo više zelenih površina. Dovoljni bi bili i ulični drvoredi: samo deset stabala više po gradskom bloku poboljšalo bi mentalno zdravlje u jednakoj mjeri koja bi se očekivala i od povećanja primanja za 10.000 dolara. „Um kao brižno njegovan vrt“ poetično je i praktično štivo – ona vrsta knjige koju želite imati doma i redovito joj se vraćati zbog vlastitog mentalnog zdravlja.


15) James Suzman
Rad
Petrine knjige, prijevod Svetlana Grubić Samaržija

Na ideji da imamo neograničene želje, ali da su nam resursi ograničeni utemeljena su tržišta, financijski i monetarni sustavi, kao i sustavi zapošljavanja. Ekonomisti smatraju da nas oskudnost potiče na rad. Suzman se u ovoj antropološkoj studiji zalaže za opušteniji stav prema radu – uostalom, 95 posto ljudske povijesti tako smo živjeli – najviše stoga što vjerujemo u koncepte koji više nisu točni. Ekonomija oskudice, zbog koje smo opsesivno zaokupljeni ekonomskim rastom, počela je s poljoprivredom: lovci-sakupljači bili su prvobitno društvo blagostanja – radili su dva sata dnevno, oskudicu bi iskusili rijetko, životni vijek im je bio nešto dulji od onog Europljana na pragu industrijske revolucije, a prehrana nam ni izbliza nije raznolika kao njihova.


16) Lars Fr. H. Svendsen
O glupanima, idiotima i glupim idiotima
TIM press, prijevod Mišo Grundler

Proslavljeni norveški filozof Lars Fr. H. Svendsen u ovoj knjizi duhovito i lucidno uranja u povijest filozofije gluposti i idiotizma. Hoćemo li ući u zlatno doba gluposti? I hoće li nas umjetna inteligencija natjerati da manje razmišljamo? Što karakterizira nekoga tko glupo razmišlja? I što znači kad kažemo da se netko ponaša kao idiot? Nitko od nas nije imun na glupost i idiotizam, ali nije sve izgubljeno. Ova knjiga govori o autorefleksiji, preispitivanju vlastitih navika razmišljanja i načinima shvaćanja stvari – ona je svojevrstan vodič za prepoznavanje ne samo tuđe gluposti, već i vlastite sklonosti olakom zaključivanju, uskogrudnosti i tvrdoglavosti. Ipak, u kontekstu današnjice obilježene društvenim mrežama koje daju glas baš svima, ova Svendsenova knjiga prijeko je potrebna. Jer ako izgubimo sposobnost razlikovanja jasnih argumenata od gluposti i idiotizma, gubimo uporište u stvarnosti.


17) Pierre Teilhard De Chardin
Ljudska snaga
Jesenski i Turk, prijevod Mirjana Dobrović

Pierre Teilhard de Chardin zasigurno je jedan od najznačajnijih paleontologa, geologa i katoličkih teologa 20. stoljeća. U svom je obimom i višeslojnom stvaralaštvu uz niz znanstvenih doprinosa iz područja prirodnih znanosti trajno zadužio katoličku teologiju znanstvenim radovima po izvornosti i dosegu vrhunske razine. U svom ukupnom znanstvenom i teološkom radu uspio je dati plodnu sintezu najrecentnijih dosega prirodnih znanosti i teologije. „Ljudska snaga“ ponovo u javni prostor mišljenja uvodi dubinsko promišljanje čovjeka, njegova mjesta u okruženju svijetom (Zemljom), van-svijetom (kozmosom), te odnosom prema Bogu − i to na centrifugalan način, dakle od čovjeka koncentrično van. Teilhard de Chardin, mudri i duboki mislilac nagovara čovjeka da se odrekne sebične antropocentričnosti − i to ne zbog drugih, nego zbog sebe sama.


18) Eva von Redecker
Revolucija za život
Mizantrop, prijevod Damjan Francetić

Njemačka filozofkinja u ovoj knjizi zagovara postavku da kapitalizam, koji se sastoji od fiksiranja vlasništva i maksimiziranja profita, egzistencijalno mijenja način na koji svi zajedno živimo. Dijeli društva, pojačava autoritarne tendencije i uništava naš planet. Ukratko: kapitalizam je opasan po život. Međutim, postoji i otpor ovakvom razvoju događaja i njegovim posljedicama. Tome se protive aktivisti Black Lives Matter, Ende Gelände ili NiUnaMenos i drugi. Unatoč njihovim različitim političkim temama, Eva von Redecker u svom protestu prepoznaje zajedničku logiku. Novi oblik prosvjeda za revoluciju za život koja sada počinje, koja raskida s kapitalizmom i na horizontu čini novi društveni odnos vidljivim.


19) Alden Wicker
Ubojite boje: Kako nas toksična modna industrija truje i možemo li se tome oduprijeti
Planetopija, prijevod Suzana Keleković

Alden Wicker stručnjakinja je za održivu modu i osnivačica međunarodnog informacijskog portala EcoCult, a njezinu knjigu „Ubojite boje“, za koju je dobila nagradu za istraživačko novinarstvo, uspoređuju s klasikom „Tiho proljeće“ zbog realnog, hrabrog i beskompromisnog prikaza tekstilne industrije. Wicker nam uz povijesni prikaz i općepoznate loše prakse brze mode – neetičko iskorištavanje radne snage, nebrige za okoliš i goleme hrpe odjeće na obalama zemalja u razvoju – otkriva kako odjevna industrija uspješno ignorira zabrinutost potrošača i zašto su sintetička odjeća i boje od fosilnih goriva duboko isprepletene s porastom autoimunih bolesti, neplodnošću, ekcemima, astmom i drugim zdravstvenim tegobama. Odjevni predmeti imaju najkompliciraniji i najslojevitiji kemijski profil od svih proizvoda u svakodnevnoj upotrebi, i često su tretirani toksičnim, uglavnom neodobrenim, pa i nepoznatim kemikalijama – od uniformi i opreme za boravak na otvorenom do zaštitnih maski, odjevnih komada, pa čak i odjeće za djecu.


20) Lea Ypi
Slobodna
Naklada OceanMore, prijevod Katarina Penđer

Albanija 1989., izolirana i zaboravljena zemlja u koju je teško ući, a još je teže iz nje izaći, zemlja u kojoj su politička smaknuća nevidljiva svakodnevica, a stajanje u redovima za hranu oblik društvenosti. Za desetogodišnju Leu Ypi ta je zemlja dom: mjesto sigurnosti, zajedništva, nade i slobode. Kada je u prosincu 1990. i u Albaniji srušen komunistički režim, Lea Ypi otkriva mnoge istine o svojoj obitelji i povijesti zemlje, a sloboda poprima nova značenja. No nade će se brzo raspršiti: beskrupulozni profiteri uništavaju gospodarstvo i izgledi za bolju budućnost raspadaju se u nezaposlenosti i masovnom egzodusu. Knjiga „Slobodna“ memoarska je proza o odrastanju usred političkih previranja, o jednoj obitelji čija je povijest isprepletena s poviješću zemlje, ujedno i pronicavo promišljanje o granicama napretka i teretu prošlosti, o sjajnim idealima i surovoj stvarnosti. 
 

 

Podijeli na Facebook