Poljski pjesnici i pisci imali su cenzore. U redakcijama časopisa i izdavačkih kuća sjedili su partijski poslušnici koji su kontrolirali što se piše i je li to, iz očišta režima, prihvatljivo. Dakle, po redakcijama su sjedili neki ćate, pokorni pred vlašću, vjerni njezinim idejama i njezinoj hipokriziji, i pomno čitali poljske autorice i autore. Svaki njihov roman, pjesmu, esej. Cenzori su znali da je književnost važna i da im dobri pisci nisu saveznici. Zamislite da danas članovi HDZ-a i DP-a čitaju domaće pjesnike i pisce, pa makar i zato da bi ih zabranili! Ali naša vlast ne čita ništa. I to se vidi
Predstojnica Zavoda za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu nedavno je, u nakladi Sandorfa, objavila knjigu o slengu, "Gdje je nestao sleng?", u kojoj analizira i rezultate dvaju istraživanja provedene među srednjoškolcima 2008. i 2023. godine. Glavna promjena u periodu od 14 godina koja je uočena u leksiku slenga je u uporabi anglizama. Mladi se služe znatno većim brojem slengovskih riječi i izraza preuzetih iz engleskog i to britanskog i američkog slenga i engleskog razgovornog jezika
Zagrebački književnik i profesor filozofije zaštitno je lice novog nakladničkog projekta – biblioteke "Upoznaj filozofiju" izdavačke kuće Novella u sklopu koje će biti objavljeno 60 knjiga o filozofima i filozofkinjama
Književna prevoditeljica i sveučilišna lektorica Anda Bukvić Pažin objavila je novu knjigu "Polifonija prijevodne kritike" (Naklada Ljevak): u prvom dijelu pojašnjava što je i zašto je važna prijevodna kritika, dok je drugi dio zbornik prijevodnih kritika koje su napisali ugledni domaći prevoditelji, kritičari i književnici
Pojedinci i zajednice snažno obilježeni gnojnim ranama višegeneracijskih trauma često pate od Filoktetove rane – nemogućnosti da svoj identitet odvoje od svoje "žive rane" i želje da je se oslobode kroz empatijski odnos s drugim ljudima, kaže znanstvenica i književnica Renata Jambrešić Kirin koja je nedavno objavila novu knjigu "Svirati do kraja vremena"
"S obzirom da je Vučić bio na Jevrejskom groblju, a postoje snimke, ja sam postavio hipotezu da je i on pucao: moja je hipoteza bila da je potpuno svejedno je li on pucao ili nije, užasna je već činjenica da je on bio tamo. Čovjek koji je otišao da spokojno šeta na mjestu odakle su ubijali građane Sarajeva nije bitno drukčiji od onih koji su od tamo ubijali ljude", kaže nagrađivani bosanskohercegovačko-crnogorski književnik i novinar koji će u ožujku u izdanju nakladničke kuće Hena com objaviti roman "Safari u Sarajevu"
"Mislim da danas svatko otvorenih očiju vidi produkciju zla na mnogim razinama života u sve stranskijoj zajednici. Moram priznati da mi je i danas neshvatljivo s kakvom lakoćom ljudi pristaju na očigledne projekcije zla ne računajući s mogućnošću da i sami postanu njegove žrtve", govori pjesnik, esejist i nakladnik koji je nedavno objavio knjigu eseja "Ljepota ponora"
Nemoguće je procijeniti koliko konceptualnih metafora ima neki jezik jer za jednu konceptualnu metaforu možemo imati beskonačan broj oblika koji se realiziraju u jeziku. Odgovor na pitanje koliko metafora ima neki jezik sličan je odgovoru na pitanje koliko rečenica ima neki jezik, kaže lingvistica i znanstvena savjetnica u Institutu za hrvatski jezik koja je ove godine objavila knjigu "Metafora: Dekodiranje jezika imaginacije"
Zajedničko je hodanje bez daljnjega nulta točka različitih revolucionarnih pokreta, no njegova učinkovitost oscilira, u što se možemo uvjeriti već i samo promatranjem aktualnih zbivanja u Srbiji među kojima je hodanje izrazito potentno, ali se čini da njegova učinkovitost izostaje. No nikako ne mislim da zbog toga treba odustati od (zajedničkog) hodanja kao metode borbe za društvene, pa i političke promjene
Politika, kultura, znanost ili književnost sve češće pribjegavaju reklami ne bi li svratili pozornost na sebe, dapače nerijetko citiraju ili parafraziraju oglašivačka rješenja kako bi svoje diskurze učinili intrigantnijima, govori akademik, pjesnik, kritičar i profesor stilistike Krešimir Bagić koji je nedavno u izdanju Naklade Ljevak objavio knjigu "Stilistika reklame"
Ta sablasnost društva koje navodno "brine" o našim pokojnicima, a ne o dobrobiti živih ljudi me doslovce zaprepašćuje, i to je taj gotski oblik demagogije. Naši mrtvi bi, da su živi, zasigurno mislili na život. Zašto nas ovdje stalno tjeraju da se pokoravamo zahtjevima umrlih, pita se književnica, znanstvenica i sveučilišna profesorica koja je upravo objavila novu knjigu "Crno, bijelo, sivo"
Nisam imao pojma hoće li knjiga "Odjebi u krevet" biti smiješna ili pristupačna svima, ili samo manjoj skupini roditelja koji dijele moj senzibilitet. Svakako nisam očekivao u kojoj će mjeri biti prihvaćena. "Odjebi u krevet" prvi sam put pročitao naglas na proširenom obiteljskom okupljanju, a kada su se nasmijali i moji tinejdžerski rođaci i moja osamdesetogodišnja praujna, sjećam se da sam pomislio da možda ima nešto u tome
I socijalistički i kapitalistički stav prema edukaciji bio je i ostao represivan. Djeca su shvaćena kao budući vojnici ideologije. Moraju biti mali pioniri ili moraju biti mali vjernici. Danas moraju biti pokorni, štreberski kotačići kapitalističkih firmi, korporativna vojska poslušnika, bez stava i bez mogućnosti da izgrade kritičko mišljenje
Urednica i voditeljica HRT-ove emisije "Što je klasik?" Karolina Lisak Vidović razgovarala je u Oslu s dobitnikom Nobelove nagrade za književnost Jonom Fosseom u kazalištu Det Norske teatret koje izvodi njegove drame. Uz dopuštenje Hrvatske radiotelevizije, objavljujemo transkript intervjua u kojem norveški književnik govori kako je počeo pisati i otkud dolazi njegovo pisanje, nijemom jeziku književnosti, o usporedbama s Beckettom, Nobelovoj nagradi, pisanju drama i tome što bi poručio mlađem sebi
Dobar prevoditelj po definiciji je apsurdno, šredingerovsko stvorenje jer se laća zadatka da u tekstu promijeni sve tako da zapravo ne promijeni ništa u pogledu smisla, značenja i duha teksta. Prevoditelj mora biti sveprisutan, ali svejedno ostati nevidljiv da se prevoditeljska ruka ne primijeti, a tekst čita jednakom lakoćom kao na izvornom jeziku. Zbog te činjenice da prevoditelji ujedno stvaraju autorski tekst prepisujući tuđi mnogi od nas osjećaju takozvani "sindrom blefera"
O hrvatskoj zbilji ne može se pisati ozbiljno. Hrvatska zbilja je jedna velika travestija u kojoj sudjeluje nešto manje od četiri milijuna statista i nekoliko stotina glavnih likova, što političara, što tajkuna. U Hrvatskoj zakoni vrijede samo za statiste, a glavni likovi prolaze nekažnjeno što god učinili, bilo da su ubili, ukrali, prevarili. No, u mojim špageti-krimićima ubojice i lopovi na kraju nadrapaju
