Roman Sofije Tolstoj "Čija je krivica?" izravan je fikcionalizirani odgovor na stavove njezina čuvenog supruga Lava o ljubavi i braku koje je iznio u romanu "Kreutzerova sonata". Sofija je svoju stranu priče, toliko uronjenu u vlastito bračno iskustvo, napisala s ciljem da se suprotstavi ciničnom prikazu žene i braka nijansiranim ženskim pogledom na složenost ljubavi. Za razliku od Tolstojeve knjige, koja je ekstremnim stavovima o seksualnoj čistoći izazvala javni skandal, Sofijina novela, napisana 1893., u Rusiji je objavljena tek nakon sto godina, vjerojatno zato što se toliko dugo nitko nije usudio izložiti velikog pisca supruginoj kritici, a i zato što je ovo prvi ruski roman jedne spisateljice koji obrađuje tabu-temu seksualnosti.
U priči, inteligentna i krhka osamnaestogodišnja Ana udaje se za mnogo starijeg bogatog kneza, a prva distanca između njih nastaje čim ona shvati da je on imao mnogo žena prije nje, čime se ruši njezin idealistički pogled na ljubav i brak. Kako godine prolaze, njihov bračni život postaje sve više zagušen međusobnim neshvaćanjem. Ona je uvjerena da on uglavnom želi samo njezino tijelo, a da ga njezin "unutarnji svijet" uopće ne zanima. Suosjećanje pak i razumijevanje te vrste pružit će joj mužev stari prijatelj, blaga umjetnička duša, koji će pokazati i interes za odgoj njezino četvero djece, puno više od njihova oca. Premda si Ana, ponovno zaljubljena, iz poštovanja prema obitelji neće dopustiti da ta veza ode dalje od duhovnog prijateljstva, bolesno ljubomorni knez od nje će neprestano iznuđivati priznanje krivice, sve dok, prekasno, ne bude tragično suočen s vlastitom.
Podijeli na Facebook
