Početak 1995. prekretnica je za suvremeni Japan, koji doživljava surovo buđenje iz konzumerističkog sna cvjetajuće ekonomije: u samo dva mjeseca stravičan potres koji je pogodio Kobe i teroristički napad otrovnim plinom sarinom u tokijskoj podzemnoj željeznici posve su uništili lažno samopouzdanje nacije. Ti su događaji ponukali Harukija Murakamija da se, nakon višegodišnjeg izbivanja uzrokovanog popularnošću romana “Norveška šuma” koji je samozatajnog autora silom pretvorio u pop-zvijezdu, vrati u domovinu i opiše ih u publicističkoj knjizi “Pod zemljom” te zbirci pripovijedaka “nakon potresa” (naslov malim slovima po autorovoj želji). Veliki potres što je zadesio Kobe vidljivi je epicentar ovih šest priča. Srećemo ga u novinama, na televiziji, ili u mogućoj agoniji nekog sporednog lika. Ali pravi je potres zapravo onaj unutarnji, koji se događa u glavnim junacima onog trena kada se zagledaju u nerješivu zagonetku vlastite egzistencije. Potres nas u Murakamijevim pričama sustiže poput zlokobne sjene iz dubina: ti što pucaju po rubovima, to smo mi.
Podijeli na Facebook
