Tatjana Gromača svojom prvom zbirkom “Nešto nije u redu?” izazvala je pozornost koja se ne može ignorirati. Njezinu poeziju čitaju i oni koji poeziju inače pamte tek kao srednjoškolsku traumu, pa zato nije suvišno ponoviti riječi Miljenka Jergovića da je riječ o zbirci za one “koji misle da ne podnose poeziju”. To su pjesme koje odbacuju svaki ukrašeni, pjesnički govor, inzistiraju na izravnosti i kolokvijalnosti, izrazito preferiraju govor nad pismom, jednostavnost izraza od izvanrednosti, pa su tako i napisane; na prvu, bez cizeliranja, leksički “neosviješteno” (hiljadu, ćurka), jer izbjegavaju književne popise koji u tom kontekstu neodoljivo smrde na birokraciju, represiju i posredovanje iskustva. Složenost života, u prvom redu emotivna pretapanja i preklapanja, zahvaćaju se dakle izravno. Za Tatjanu Gromača zbilja je po sebi materijal kojem malo što treba dodavati. (Kruno Lokotar)
Podijeli na Facebook
