Pudli lete na jug

Pero Kvesić rodonačelnik je tzv. proze u trapericama; njegovo pismo obilježava nepretencioznost, jednostavnost izričaja, imperativ jasnoće i razumljivosti, te humornost, zabavnost i komunikativnost. Kao i većina autora poniklih u novinarstvu, Kvesić piše mnogo, lako i brzo. No, zbog različitih, često čak i politički uvjetovanih, nametnutih razloga, on nije objavljivao mnogo. Ipak, i u dugim razdobljima neobjavljivanja, nastavljao je pisati - i to na blogu. Knjiga “Pudli lete na jug” sadrži prozu prethodno objavljenu na Kvesićevim blogovima, a u kojoj se bavi dvjema tematskim preokupacijama: neobičnim i naoko neobjašnjivim događajima iz svakodnevice, te suživotom čovjeka i njegova najboljeg prijatelja - psa. Kvesić je sklon anegdotalnom pristupu, često balansira na granici fikcije i stvarnosti, a tekstovi su redovito autobiografski obilježeni. Na zabavan način posreduje upečatljive kriške urbanog života te humor spaja s kritikom ljudskih slabosti, uz političke aluzije i erotske impulse. No, Kvesić je i autoironičan, rado ismijava vlastite nedostatke, i zapravo je humoran pristup stvarnosti i životu temeljna odrednica njegova pisma.